Kad je ubijen Julije Cezar, kako Vergilije piše, sunce je upozoravalo na mračnu pobunu, jedino dirnuto izdajom. Tek potom – neopisiv užas, zvjerke govore ljudskim glasom, rijeke miruju u mjestu. Trinaesti album kultnih norveških avangardnih vukova (‘Poor lil sister, I hope you understand, the babe in the woods will be taken by a wolf) donosi neočekivano svježe elektronsko synthpop izdanje – a pop ovdje stoji kao najnepejorativniji sufiks – prosto jer se radi o ponovnom očekivano neočekivanom Ulverovom nadilaženju samih sebe. Ovaj put putem britanske kuće House of Mythology.
Autor: Boris Filipič
Ritualnost albuma naglašena je već prvom trakom. Nemoralia kao drevni rimski festival baklji u slavu božice Dijane pretvara se u neronsko paljenje kršćana, bacanje lavovima, smrt Lady D u Parizu, skopofiliju, ljubav, smrt… (Paul dies, Peter dies / Lions among men) Kriptična poezija frontmena i vokala Kristoffera Rygga otporna je na vremenske okvire ljudskih istorija. Svi događaji na albumu se fluidno isprepliću, stvarajući mozaike ambivalentnih značenja, milozvučnim, stepenastim, na momente melanholičnim melodijama. Slušatelj biva pozvan na rješavanje zagonetke – specificiranih datuma, godina, motiva ljubavi, sjećanja, neodredive nostalgije, velške princeze, božice, svetih Tereza, Pape Ivana Pavla Drugog, Charlesa Mansona, Antona LaVeya… (‘I want to tell you something / About the grace of faded things’), a muzika je prezavodljiva da bi se izazovu odoljelo. Synthpop senzibilitet je depešmodovski, ali sviran preko, na momente izrazito dinamičnih, eksperimentalno-elektroničkih kulisa. Himnični i uhu prijemčivi refreni dižu svece u nebesa i kazuju nam o padu Rima i padu svijeta.
Barokni detalj Berninijeve Prozerpine na početku i Coming Home na kraju – veni audi vici.
Highlighti: Nemoralia, Rolling Stone, So Falls the World.
Poslušajte: https://ulver.bandcamp.com/album/the-assassination-of-julius-caesar
(AbrašMEDIA)