Usred smo navale za Mjesecom.
Sve veći broj zemalja i kompanija ima na nišanu mjesečevu površinu u utrci za resursima i svemirskom dominacijom. Jesmo li spremni za ovu novu eru istraživanja Mjeseca? – piše BBC News.
Ove sedmice na Zemlju su poslane slike kineske zastave raširene na Mjesecu. Ovo je četvrto slijetanje na Mjesec sa Zemlje i prva misija koja vraća uzorke s daleke strane Mjeseca. U proteklih 12 mjeseci Indija i Japan također su spustili svemirske letjelice na površinu Mjeseca. U februaru je američka firma Intuitive Machines postala prva privatna firma koja je postavila lender na Mjesec, a slijedi ih još puno.
U međuvremenu NASA želi poslati ljude natrag na Mjesec, a njeni astronauti Artemis ciljaju na slijetanje 2026. godine. Kina kaže da će poslati ljude na Mjesec do 2030. A umjesto kratkotrajnih posjeta, plan je izgraditi stalne baze.
Ali u doba ponovne politike velikih sila, ova nova svemirska utrka mogla bi dovesti do toga da se napetosti na Zemlji prenesu na površinu Mjeseca.
“Naš odnos s Mjesecom će se vrlo brzo iz temelja promijeniti”, upozorava Justin Holcomb, geolog sa Univerziteta u Kansasu. Brzina istraživanja svemira sada “nadmašuje naše zakone”, kaže on.
UN-ov sporazum iz 1967. kaže da niti jedna nacija ne može posjedovati Mjesec. Umjesto toga, fantastično nazvan Ugovor o udaljenom svemiru (Outer Space Treaty) kaže da pripada svima i da se svako istraživanje mora provoditi za dobrobit cijelog čovječanstva i u interesu svih nacija.
Iako zvuči vrlo miroljubivo i saradnički, što i jeste, pokretačka snaga Ugovora o daljenom svemiru nije bila saradnja već politika Hladnog rata.
Kako su rasle napetosti između SAD-a i Sovjetskog Saveza nakon Drugog svjetskog rata postojao je strah da bi svemir mogao postati vojno bojište, pa je ključni dio ugovora bio da se nuklearno oružje ne smije slati u svemir. Prijavilo se više od 100 zemalja.
Ali ovo novo svemirsko doba izgleda drugačije od onog tada.
Jedna velika promjena je da savremene misije na Mjesec nisu samo projekti nacija, firme se također natječu.
U januaru je američka komercijalna misija pod nazivom Peregrine objavila da na Mjesec nosi ljudski pepeo, uzorke DNK i brendirano sportsko piće. Zbog curenja goriva ta misija se nije ostvarila, ali je potaknula raspravu o tome kako se isporuka ovog eklektičnog inventara uklapa u načelo ugovora da istraživanje treba koristiti cijelom čovječanstvu.
Ali iako je lunarno privatno poduzetništvo u porastu, nacionalne države u konačnici ostaju ključni igrači u svemu tome. Sa’id Mostehsar, direktor londonskog Instituta za svemirsku politiku i pravo, kaže da svaka tvrtka mora biti ovlaštena za odlazak u svemir od strane države, što će biti regulisano međunarodnim ugovorima.
Nakon svojih uspješnih misija, Indija i Japan bi mogli tvrditi da su globalni svemirski igrači.
A nacija s uspješnom svemirskom industrijom može donijeti velik poticaj ekonomiji kroz radna mjesta, inovacije.
Ali Mjesečeva utrka nudi još veću nagradu: svoje resurse.
Iako lunarni teren izgleda prilično neplodno on sadrži minerale, uključujući rijetke metale poput željeza i titana te helija, koji se koristi u svemu od supravodiča do medicinske opreme.
Međutim, također je važno napomenuti da bi ovo bila vrlo dugoročna investicija, a tehnologija potrebna za izvlačenje i vraćanje tih lunarnih resursa je još daleko.
Godine 1979. međunarodnim ugovorom proglašeno je da nijedna država ili organizacija ne može tvrditi da posjeduje tamošnje resurse. Međutim taj ugovor nije bio popularan i samo 17 zemalja sudjeluje u njemu, isključujući naprimjer SAD.
Zapravo SAD je 2015. godine donio zakon koji svojim građanima i industriji omogućuje vađenje, korištenje i prodaju bilo kojeg svemirskog materijala.
“Ovo je izazvalo ogromno zaprepaštenje međunarodne zajednice”, rekla je Michelle Hanlon odvjetnica za svemir i osnivačica For All Moonkind, organizacije koja nastoji zaštititi mjesta slijetanja Apolla. “Ali polako su drugi slijedili njihov primjer sa sličnim nacionalnim zakonima.” Među njima su Luksemburg, UAE, Japan i Indija.
Resurs koji bi mogao biti najtraženiji je iznenađujuće voda, koja je otkrivena u tragovima u kristalima fosfata. A na Mjesečevim polovima ima je još više, rezerve vodenog leda zamrznute su unutar trajno zasjenjenih kratera.
Budući posjetitelji mogli bi koristiti tu vodu za piće, mogli bi je koristiti za proizvodnju kisika, a astronauti bi je mogli čak koristiti za izradu raketnog goriva, cijepanjem na vodik i kisik, što bi im omogućilo putovanje od Mjeseca do Marsa i dalje.
SAD sada pokušava uspostaviti novi skup vodećih načela oko istraživanja i iskorištavanja Mjeseca. Takozvani Artemis Accords navodi da bi se vađenje i korištenje resursa na Mjesecu trebalo provoditi na način koji je u skladu s Ugovorom o udaljenom svemiru, iako kaže da bi mogla biti potrebna neka nova pravila.
Više od 40 zemalja do sada je potpisalo ove neobvezujuće sporazume, ali značajno je da Kina izostaje s popisa. A neki tvrde da nova pravila za istraživanje Mjeseca ne bi trebala voditi pojedinačna nacija.
“Ovo bi zaista trebalo raditi preko Ujedinjenih naroda jer utječe na sve zemlje”, kaže mi Sa’id Moshetar.
Izvor: BBC News
Prevod: AbrašMEDIA