Vaska Mojsovska je poljoprivrednica i prva žena predsjednica Nacionalne federacije poljoprivrednika u Sjevernoj Makedoniji. Za svoju višegodišnju borbu i zagovaranje prava makedonskih ruralnih žena i poljoprivrednica ove je godine dobila WoW nagradu koju joj je dodijelio žiri organizacije Tiiiit Inc. S ovom iznimno vrijednom i svestranom strašnom ženom, tim smo povodom razgovarali o njezinom sazrijevanju i formiranju, položaju ruralnih žena u Sjevernoj Makedoniji, zagovaranju za njihova prava, te životu i radu u poljoprivredi.
Piše: Antonela Marušić, VoxFeminae.net
Živite u selu Timjanik, gdje već 20 godina vodite farmu. Kako je izgledao vaš put od poljoprivrednice do aktivistkinje za prava ruralnih žena? Kada ste shvatili da ste želite baviti zagovaranjem rodne ravnopravnosti?
Život me naučio da se moram cijelo vrijeme boriti za opstanak. Od djetinjstva sam bila na poljima. S bratom sam odrastala u Timjaniku, sadili smo vinograde, papriku, duhan. Naši su roditelji u tranziciji ostali bez posla i jedini put za opstanak našli su u poljoprivredi i obrađivanju zemlje. To djetinjstvo provedeno u blatu samo me je ojačalo.
Već s 19 godina i s još nedovršenim studijem udala sam se, to je bilo 1997. godine kada je zapošljavanja bilo vrlo malo, posebice za seosku djecu. Moj suprug je od roditelja naslijedio 1,5 hektar vinograda i pošto nije bilo drugih mogućnosti, odlučili smo se baviti poljoprivredom. Ali već u prvoj godini smo shvatili da ako se bavite poljoprivredom, ili obrađujete veće površine ili se uopće ne isplati raditi. Tada smo se počeli širiti na nekoliko novih vinograda svake godine, a za ta smo ulaganja morali prodati staru Zastavu da bismo se financirali, ali ni to nije bilo dovoljno.
U dobi od 22 godine, s dvoje male djece, radeći u polju, bez vlastite imovine, nagovorila sam svog svekra, mog supruga, mog i njegovog brata da založe svoju pokretnu i nepokretnu imovinu kako bih podigla kredit. Kako bismo uštedjeli na kupnji sadnica vinove loze, suprug i ja odlučili smo pokušati započeti cijepljenje sadnica vinove loze za naše potrebe i zbog toga smo otišli naučiti zanat u Srbiji, točnije u Trstenik, Velika Drenova. Nakon što smo vidjeli da možemo proizvoditi sadnice za naše vinograde, počeli smo proizvoditi i za prodaju.
Nije bilo lako učiti, raditi i odgajati dvoje male djece koja su odrasla na poljima baš kao i njihova majka i tata, ali ako su volja i želja za uspjehom veći od bola, onda ništa vam nije teško. Nismo dijelili poslove na muške i ženske, već na posao koji se treba odraditi. Tako sam u dobi od 30 godina već profesionalno vozila traktor. S povećanjem vinograda i proizvodnje sadnica voća i vinove loze, otvorili smo obiteljsku tvrtku AGRO KALEM Timjanik, za koju s ponosom mogu reći da je danas najveća tvrtka za proizvodnju domaćih sadnica voća i vinove loze u Makedoniji. Tako iz borbe za opstanak, s početnih 1,5 hektara prije 23 godine, danas obrađujemo 70 hektara zemlje. Naša tvrtka proizvodi najkvalitetnije domaće vinove loze i sadnice voća, najukusnije stolno i vinsko grožđe. Korak po korak se moderniziramo, kako u proizvodnji novih sorti sadnica, tako i u podizanju novih vinograda sa stolnim sortama koje imaju i količinu i kvalitetu grožđa. Godine 2016. izgradili smo i otvorili vlastiti hladnjak, što nam je olakšalo skladištenje proizvoda.
Naša djeca, 22-godišnja kći i 20-godišnji sin, uključeni su u rad još od malih nogu i u potpunosti su svjesni čitavog procesa terenskog rada, znajući da je naš osnovni životni put poljoprivreda. I njihov daljnji angažman bit će u poljoprivredi; kći je već diplomirala na Poljoprivrednom fakultetu u Skopju, na Odjelu za voćarstvo i vinogradarstvo, dok je sin na istom fakultetu nastavio svoje visoko obrazovanje.
Izgraditi obiteljsku tvrtku, posebno u poljoprivrednom sektoru, vrlo je teško, fizički i psihički, zahtijeva 24 sata angažmana i predanosti. Naš rad ne prati šablone jer je povezan s vremenskim uvjetima i pravodobnim izvršavanjem radnih obveza. Nekoliko godina unazad klimatske promjene uzrokuju nam velike proizvodne poteškoće, a manjak radne snage ogroman je problem s kojim se suočava poljoprivreda, pa je potrebno mnogo živaca, posvećenosti i vještine da se sve odradi.
Želja da se borim za prava seoskih žena došla mi je od rane dobi, kad sam bila dijete, jer sam tada vidjela kako su moja majka, baka i ostale ženske članice naše obitelji diskriminirane. Izostavljene iz svih podjela imovine, kulturnih i društvenih događaja, ostavljene bez mogućnosti da se zaposle i imaju vlastita primanja, što je bilo pravilo u svim obiteljima u ruralnim područjima. Mi smo kao djeca bili diskriminirani jer ne idemo u vrtić poput djece iz urbanih sredina, nismo pohađali tečajeve stranih jezika, nismo išli u kazališta i kina, nismo se mogli baviti sportskim aktivnostima jer u selima nije bilo takvih mogućnosti. Nažalost, čak i danas većina sela u Makedoniji nema ove uvjete i neka djeca iz ruralnih područja koja sada odrastaju također se suočavaju s tim problemima kao što smo se i ja i moji vršnjaci suočili.
Broj žena u ruralnim sredinama koje imaju podršku svojih obitelji u onome što rade je vrlo mali, a najveći razlozi su tradicionalne barijere koje su uglavnom prisutne u selima. Samo 5% žena u ruralnim područjima ima svoje nekretnine, što pokazuje koliko se one (ne) bore za svoja prava, jer po zakonu koji regulira imovinsko-pravne odnose mogu dio imovine tražiti od vlastitih roditelja, ali to ne žele jer misle da imanje pripada muškoj djeci, a ne kćerima. Tako poučavaju i svoju djecu, nastavljajući tu tradiciju. Upravo su me svi ovi izazovi motivirali da se borim za prava seoskih žena.
Negdje ste spomenuli da ste traktor naučili voziti čak i prije automobila, te da su vam muški članovi vaše uže obitelji – tast i suprug – bili velika potpora u zemljoradničkom poslu. Na koji način ste stjecali znanja važna za bavljenje poljoprivredom u suvremenim okolnostima?
Ako je ženi u urbanom okruženju teško uspjeti u svom poslu, vjerujte, seoskoj ženi je teže, a posebice uspjeti kao žena-lider. To je zato što seoske žene provode cijeli život radeći u polju i kući, a njihov je rad neplaćen. Broj žena u ruralnim područjima koje podržavaju njihove obitelji u onome što rade vrlo je mali. Ja sam imala sreću što sam se udala u obitelj u kojoj postoji ravnopravnost muškaraca i žena, tako da me je svekar vrlo brzo naučio voziti traktor, što je bilo veliko veselje za mene jer nisam morala hodati po poljima kad muž nije bio sa mnom. Imam podršku svih članova obitelji koji su podržali sva moja postignuća i mislim da je to najvažnije za svaku ženu koja želi uspjeti. Zbog posla sam često izvan kuće i nisam mogla posvetiti djeci onoliko vremena koliko sam željela, ali ponosna sam na njih jer su predani poslu i primjenjuju naše pravilo da “nemamo muški ili ženski rad, samo se posao mora obaviti”.
Suprug i ja se usavršavamo i stalno učimo o poljoprivredi; različiti treninzi, seminari, studijska putovanja u zemlji i inozemstvu bili su vrlo korisni jer smo tako upoznali mnoge nove tehnologije koje smo uključili u našu proizvodnju. Naravno, moje aktivno dugogodišnje članstvo u Federaciji poljoprivrednika ima veliki značaj jer mi je omogućilo da sudjelujem u svim spomenutim edukacijama i danas se kao predsjednica zalažem da sve te aktivnosti budu u interesu poljoprivrednika.
Prva ste žena na funkciji predsjednice Nacionalne federacije poljoprivrednika (NFF) u Sjevernoj Makedoniji. Što je za vas značio izbor na taj položaj i kako je do njega došlo? Što je sve bilo potrebno da iz svijeta poljoprivrede uđete u svijet politike i zagovaranja za prava i položaj žena radnica u poljoprivredi?
Nakon 15 godina od osnivanja NFF-a, prvi put su članovi odlučili da ih vodi žena. To je svakako rezultat mojih aktivnosti i zalaganja. Za mene je to velika čast, ali i odgovornost jer želim opravdati povjerenje. Položaj predsjednice Federacije mi je veliki izazov kao nekome tko se cijeli život bavi poljoprivredom i živi od nje. Poljoprivreda je grana koja ima puno problema koji zahtijevaju jako puno truda, lobiranja i živaca da bi se riješili. Poboljšanje situacije s plasmanom svih poljoprivrednih proizvoda za mene je prioritet u ovom izazovu, kao i poboljšanje ekonomskog i društvenog statusa žena na selu i uključivanju mladih u poljoprivredu.
Biti na čelu udruge kao što je NFF, koja ujedinjuje 3 000 poljoprivrednika, vrlo je odgovorna pozicija, posebno u smislu lobiranja i zagovaranja kod državnih institucija. Ono što sam naučila u poljoprivredi i što sada primjenjujem jesu upornost, vjera, motivacija za bolji i dostojanstveniji život poljoprivrednika. Moram napomenuti da u NFF-u postoji i tim profesionalaca koji su poljoprivrednicima zaista velika podrška, posebno članovi Upravnog odbora koji se bave lobiranjem. Oni su me podržali kao predsjednicu, kao i Mreža žena u poljoprivredi, koja je posebno tijelo u okviru NFF-a. Jedinstvo je vrlo važno i to je ključ uspjeha, zajednički rad čini nas snažnijima, otpornijima i spremnima za pokretanje promjena.
Svaka funkcija koju obavljamo u životu doprinosi našem usavršavanju kao osobe. Slobodno mogu reći da me ispunjava rad s poljoprivrednicima i svaki njihov problem doživljavam kao svoj, a ako uspijemo zajedno pronaći rješenje, to me ispunjava i daje poticaj za nove izazove. S druge strane, često nisam kod kuće i s obitelji zbog poslovnih obaveza, ali ako nešto doista želite, tada ništa nije teško, i uz dobru organizaciju i koordinaciju stignem obaviti sve što trebam.
S kojim teškoćama su se ruralne žene u Makedoniji susretale ranije, a kakav je njihov ekonomski i društveni položaj danas? Koji su njihovi najveći problemi i na kojima područjima je još potrebno zagovarati za zakonske promjene?
Žene u ruralnim područjima suočavaju se s brojnim izazovima, uključujući socijalnu isključenost, nezaposlenost, spolnu diskriminaciju, nejednaku raspodjelu dohotka i resursa, prevlast tradicionalnih normi, lišavanje prava na poljoprivredno zemljište i imovinu. lišavanje prava na plaćeni roditeljski dopust, ograničen pristup obrazovanju, informacijama, zdravstvenoj zaštiti, itd. Takvi uvjeti prisiljavaju ruralne žene da žive u siromaštvu i potiču migracije. Oko 64% seoskih žena nije aktivno na tržištu rada zbog obaveza u kućanstvu i skrbi o djeci, a 47% nezaposlenih žena na selu neplaćene su radnice na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Kada je riječ o nasljeđivanju, dominantna tradicija u ruralnim područjima omogućava da se samo muškarci pojave kao nasljednici. Samo 5% žena su vlasnice imanja i poljoprivrednog zemljišta, najčešće nakon što postanu udovice. Većina njih tu praksu i tradiciju ne doživljava kao diskriminirajuću. Naprotiv, prihvaća je kao normalnu i poštuje ih bez prigovora.
Kao rezultat intenzivnog rada NFF-a, koji podržava švedska razvojna organizacija We Effect, u nacionalne su politike uvedene promjene čiji je cilj stvaranje učinkovitih mjera za podršku ženama na selu. Vlada Republike Sjeverne Makedonije na zahtjev NFF-a i Ministarstva rada i socijalne politike uklonila je diskriminatorne kriterije u mjeri 115 namijenjenoj aktivnoj ženi poljoprivrednog gospodarstva iz Državnog programa financijske potpore ruralnom razvoju. Diskriminatorni kriteriji za ostvarenje prava na tu mjeru bili su da žena mora imati 1 dijete, biti u braku, nezaposlena, živjeti na 800 metara nadmorske visine u naselju s manje od 200 stanovnika. Mi kao udruga snažno smo se suprotstavili tim kriterijima i naš je zahtjev prihvaćen. NFF je aktivno sudjelovao u kreiranju novih kriterija koji su razvijeni u okviru koordinativne skupine za ravnopravnost spolova u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, a koje su podržale UN Women. NFF trenutno lobira za još jedan problem vezan uz diskriminaciju u ruralnim područjima, a to je oduzimanje prava na korištenje plaćenog roditeljskog dopusta i bolovanja registriranih poljoprivrednika, zbog zakonskog propusta u Zakonu o zdravstvenom osiguranju.
Na koji način je Deklaracija o poboljšanju ekonomske i socijalne pozicije ruralnih žena, potpisana 2018. godine unaprijedila položaj ove skupine? Ona je tada potpisana i od strane Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva rada i socijalne skrbi, koliko oni surađuju s Nacionalnom federacijom farmera?
Ovo je vrlo važna deklaracija za nas žene iz ruralnih područja, prvenstveno zbog opredjeljenja obje institucije, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i Ministarstva rada i socijalne politike da poboljšaju ekonomski i socijalni položaj žena u ruralnim područjima. Jačanjem učinkovitosti i učinka nacionalnih programa za financijsku potporu poljoprivredi i ruralnom razvoju, zakona i strategija u području rodne ravnopravnosti, nediskriminacije, poljoprivrede ruralni i društveni razvoj. Odmah nakon potpisivanja Deklaracije započeo je proces promjene diskriminatornih uvjeta mjere 115 i stvoreni su novi kriteriji za tu mjeru koji su važni za ekonomsko jačanje žena poljoprivrednica. Osnovna odredba Deklaracije je stvaranje mjera i politika za poboljšanje ekonomskog i socijalnog položaja žena u ruralnim područjima, kao i stvaranje mjera za priznavanje neplaćenog rada žena za obiteljsko zbrinjavanje i pronalaženje rješenja za žene u ruralnim područjima koje nisu postigle pravo na mirovinu i porodiljni dopust. Njegova je uloga u pregovaračkom procesu s institucijama važna, a posebno u današnje vrijeme kada se suočavamo s globalnim problemom, virusom Korone, koji uzrokuje probleme u poljoprivredi i selima, a jedna od najugroženijih kategorija stanovnika u selima su žene, jer se njihov opseg na poslu sada povećava i kod kuće i na polju, a njihov rad i dalje nije cijenjen.
NFF organizira različite edukacije za ruralne žene u Makedoniji. Na koje ste najponosniji u posljednje vrijeme?
U cilju ujedinjavanja i podizanja svijesti seoskih žena o njihovoj ulozi u lokalnim zajednicama i društvu, NFF zajedno s Mrežom ruralnog razvoja svake godine organizira Međunarodni dan seoskih žena 15. listopada. Godine 2017. u Resenu održan je prvi Marš ruralnih žena na kojem su istaknuti njihovi problemi i izazovi. Razmjena iskustava, studijske posjete, organiziranje tradicionalnog humanitarnog događaja „Jufkijada“, u kojem sudjeluje 60 farmerica članica NFF-a, omogućuje razmjenu iskustava, stvaranje novih poznanstava i suradnje.
Kako bi se ekonomski ojačale i ujedinile žene iz ruralnih područja, Nacionalna federacija poljoprivrednika kroz projekt “Institucionalna podrška NFF-a” koju je podržala švedska razvojna organizacija We Effect koristi metode studijskog kruga, fokus grupa za zajedničku proizvodnju i prodaju. Do sada su formirane 4 fokusne grupe i studijski krug: fokus grupa u Mustafinu, selu u blizini Svetog Nikole za proizvodnju ekološkog povrća, fokusna grupa u Negotinskom selu Timjanik za edukaciju za prijenos sadnica iz stratifikale u polje s mogućnošću daljeg zapošljavanja u poduzeću, fokus grupa u Resenu gdje se organizira obuka za uzgoj ljekovitog bilja karakterističnog za Prespansku regiju, te objedinjavanje i zajednički nastupi organizirani od strane lokalnog cateringa prespanskih, fokusna skupina u selu Gorni Podlog, Kočani za proizvodnju jufki, i studijski krug u negotinskom selu Timjanik za proizvodnju i zajedničku prodaju “madžuna”.
U kojoj je mjeri u Sjevernoj Makedoniji razvijena održiva poljopriveda?
Poljoprivreda je iznimno važna gospodarska grana u Makedoniji. Oko 10% BDP-a pripada poljoprivredi, te ¼ stanovništva živi od poljoprivredne aktivnosti. U zadnjih 20 godina vidljiv je razvoj u određenim sektorima, no i veliki pad u stočarstvu. Male proizvodne površine, manjak ruralne infrastrukture, nedostatak vode i slaba ulaganja u modernizaciju uvjetuju nizak indeks vrijednosti poljoprivredne proizvodnje te veoma niske zarade na razini obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Dinamička promjena tržišta i novi zahtjevi su poprilično brzi za većinu proizvođača. Svijest o održivoj poljoprivredi je u porastu, državni poticaji su na snazi, ali udio održive poljoprivrede je ispod 10%. Jedna od temeljnih vrijednosti koje NFF promiče je upravo održivi razvoj, blagostanje životinja, adaptacija proizvodnje klimatskim promjenam, te smanjenje kemijskih reagensa u procesu proizvodnje. Osobito važna skupina za promjenu poljoprivrede u pravcu očuvanja okoliša i lokalnog razvoja su mladi poljoprivrednici koji imaju više razumijevanja za ove procese.
Pretpostavljam da ste gledali dokumentarni film „Medena zemlja“. U kojoj mjeri on pokazuje važne aspekte života ruralnih žena u Makedoniji?
Film doslovno predstavlja seosku ženu i njezinu borbu za preživljavanje, brigu o obitelji, roditelje i brigu o prirodi. Seoske žene nevidljiva su potpora sela i zato je važno ne samo kod nas, već i svugdje raditi na ekonomskom osnaživanju seoskih žena, što će pridonijeti njihovoj većoj uključenosti i aktivizmu u kreiranju poljoprivrednih i ruralnih politika.
(Antonela Marušić, VoxFeminae.net)