Institut za političku ekologiju objavio je hrvatski prijevod otvorenog pisma pokreta odrasta sa smjernicama za društveni i ekonomski oporavak nakon koronakrize. Pročitajmo!
Izvor: H-Alter
Odrast: novi korijeni za ekonomiju
Zamišljanje budućnosti nakon koronakrize
Pandemija koronavirusa već je odnijela brojne živote i neizvjesno je kako će se razvijati u budućnosti. Dok se ljudi na prvim linijama zdravstvene skrbi i osnovnih socijalnih usluga bore protiv širenja virusa, brinu za bolesne i održavaju najnužnije pogone, velik se dio ekonomije zaustavio. Iako je situacija za mnoge bolna i teška, s mnogo straha i tjeskobe oko onih koje volimo i u našim zajednicama, ona je i trenutak da kolektivno iznesemo nove ideje.
Kriza koju je pokrenuo koronavirus već je razotkrila mnoge slabosti naše kapitalističke ekonomije opsjednute rastom – nesigurnost u kojoj mnogi žive, zdravstvene sustave osakaćene godinama štednje i podcjenjivanje nekih od najnužnijih profesija. Ovaj sustav, ukorijenjen u iskorištavanju ljudi i prirode te duboko podložan krizama, svejedno se smatralo normalnim. Iako svjetska ekonomija proizvodi više nego ikada prije, ne uspijeva se brinuti za ljude i planetu – bogatstvo se gomila, a planeta je opustošena. Milijuni djece svake godine umiru od uzroka koji se mogu spriječiti, 820 milijuna ljudi je pothranjeno, bioraznolikost i ekosustavi se uništavaju, a emisije stakleničkih plinova i dalje rastu, potičući nasilne antropogene klimatske promjene: porast razine mora, razorne oluje, suše i požare koji gutaju čitave regije.
Dominantne strategije za borbu protiv ovih problema već su desetljećima prepuštanje ekonomske distribucije tržišnim silama i smanjenje ekološke degradacije razdvajanjem (decoupling) i zelenim rastom. To nije uspjelo. Sad imamo priliku graditi na iskustvu koronakrize: od novih oblika suradnje i solidarnosti koji bujaju do nikad šireg poštovanja prema osnovnim društvenim uslugama poput zdravstva i poslova skrbi, opskrbe hranom i odvoza otpada. Pandemija je također dovela do vladinih akcija bez presedana u modernom mirovnom vremenu, pokazujući što je moguće kad postoji volja za djelovanje: neosporavano preusmjeravanje proračuna, mobilizaciju i preraspodjelu novca, brzo širenje sustava socijalne sigurnosti i stanovanja za beskućnike.
Istovremeno moramo biti svjesni porasta problematičnih autoritarnih tendencija poput masovnog nadzora i invazivnih tehnologija, zatvaranja granica, ograničavanja prava na okupljanje i kapitalizma katastrofe koji iskorištava krizu. Moramo pružiti čvrst otpor takvoj dinamici, ali i ne zaustaviti se samo na tome. Da bismo započeli tranziciju u radikalno drugačije društvo, umjesto da očajnički pokušavamo ponovno pokrenuti destruktivni stroj za rast, predlažemo da učimo na prethodnim lekcijama i obilju društvenih i solidarnih inicijativa koje su proteklih mjeseci niknule svijetom. Za razliku od financijske krize 2008., trebali bismo spašavati ljude i planetu, a ne korporacije, i izaći iz ove krize s mjerama dostatnosti, umjesto mjerama štednje.
Mi, potpisnici i potpisnice ovog pisma, stoga nudimo pet principa za oporavak ekonomije i temelj stvaranja pravednog društva. Da bismo razvili nove korijene za ekonomiju koja odgovara svima, moramo:
1) Staviti život u centar naših ekonomskih sustava. Umjesto ekonomskog rasta i rasipne proizvodnje, u središte svega što radimo moramo staviti život i dobrobit. Dok se neki gospodarski sektori, poput proizvodnje fosilnih goriva, vojske i oglašavanja, postupno moraju ugasiti, druge, poput zdravstva, obrazovanja, obnovljivih izvora energije i ekološke poljoprivrede, moramo njegovati.
2) Radikalno preispitati koliko je rada potrebno i kakav je rad potreban za dobar život sviju. Moramo staviti veći naglasak na rad skrbi i adekvatno vrednovati profesije koje su se tijekom krize pokazale ključnima. Radnici iz destruktivnih industrija trebaju proći obuku za nove tipove poslova koji su regenerativni i čistiji, čime se osigurava pravedna tranzicija. Moramo smanjiti radno vrijeme i uvesti sheme za podjelu rada.
3) Organizirati društvo oko pružanja nužnih dobara i usluga. Iako trebamo smanjiti rasipnu potrošnju i putovanja, osnovne ljudske potrebe poput prava na hranu, smještaj i obrazovanje moraju se osigurati za sve putem univerzalnih osnovnih usluga ili programa univerzalnog osnovnog dohotka. Nadalje, minimalni i maksimalni prihodi moraju se demokratski definirati i uvesti.
4) Demokratizirati društvo. To znači omogućiti svim ljudima da sudjeluju u odlukama koje utječu na njihov život. Preciznije, znači više participacije marginaliziranih grupa, kao i uključivanje feminističkih principa u politiku i ekonomski sustav. Moć globalnih korporacija i financijskog sektora moraju se drastično smanjiti demokratskim vlasništvom i nadzorom. Sektori koji se odnose na osnovne potrebe poput energije, hrane, stanovanja, zdravlja i obrazovanja trebaju biti dekomodificirani i definacijalizirani. Treba poticati gospodarske aktivnosti temeljene na suradnji, poput radničkih zadruga.
5) Temeljiti političke i ekonomske sustave na načelu solidarnosti. Redistribucija i pravda – transnacionalna, intersekcionalna i međugeneracijska – moraju biti temelj za pomirenje sadašnjih i budućih generacija, društvenih skupina unutar zemalja te zemalja globalnog juga i sjevera. Globalni sjever pogotovo mora okončati trenutne oblike iskorištavanja i platiti reparacije za prošle. Klimatska pravda mora biti princip koji vodi brzu društveno-ekološku transformaciju.
Dok god imamo ekonomski sustav koji ovisi o rastu, recesija će biti pogubna. Ono što svijetu treba umjesto toga je odrast – planirano ali prilagodljivo, održivo i pravedno smanjivanje ekonomije koje vodi u budućnost u kojoj s manje možemo živjeti bolje. Trenutna je kriza za mnoge brutalna i najteže pogađa najugroženije, ali daje nam i priliku za razmišljanje i promišljanje. Može nas natjerati da shvatimo što je zaista važno i ukazala je na bezbrojne potencijale na kojima treba graditi. Odast, kao pokret i koncept, razmišlja o tim pitanjima već više od desetljeća i nudi dosljedan okvir za ponovno promišljanje društva na temelju drugih vrijednosti, kao što su održivost, solidarnost, pravednost, konvijalnost, direktna demokracija i uživanje u životu.
Pridružite nam se u ovim raspravama i podijelite svoje ideje na Degrowth Vienna 2020 i Globalnom danu odrasta – da zajedno kreiramo namjerno i oslobađajuće napuštanje naše ovisnosti o rastu!
Solidarno,
Radna grupa za otvoreno pismo: Nathan Barlow, Ekaterina Chertkovskaya, Manuel Grebenjak, Vincent Liegey, François Schneider, Tone Smith, Sam Bliss, Constanza Hepp, Max Hollweg, Christian Kerschner, Andro Rilović, Pierre Smith Khanna
Sve potpisnike i potpisnice možete pronaći ovdje