Zadnji popis: Sva životna iskustva oslikavaju se i u bendu

Zadnji Popis je nastao sredinom 2003. godine. Sviraju već deset godina razne pravce panka, pank-roka, a izdali su i prvi album. Trenutna postava, koja je dvije godine na okupu, je sljedeća: Marko Nikolić (vokal, gitara), Đorđe Sekulić (gitara, bek vokal), Veljko Došić (bubanj), Zdravko Nikolić (bas, bek vokal).

Razgovarao: Robert Jandrić, AbrašMEDIA

Povod za ovaj razgovor je vaš jubilej. Deset godina svirke i izlazak prvog albuma. Zašto vam je toliko dugo trebalo?

Ideja za pjesme je bilo gotovo od samog nastanka benda, ali tu i tamo nije bilo pravog onog ondje. Tako da kad je onaj tamo došao, tu je postalo ovdje. A i sama spoznaja da smo sprcali 10 godina ljenčareći lupila nam je šamrčinu i zaključala nas u studio zabranivši nam izlaske.

“Demode” izlazi za “Slušaj najglasnije”. Kako ste se povezali sa Zdenkom Franjićem? U kojoj formi je objavljeno izdanje, gdje se može nabaviti?

Pošto smo sve ovo snimili bez utrošene marke (alkohol se ne računa), jedini, a ujedno i logičan izbor, bio nam je Zdenko Franjić. Preko fejsbuka smo stupili u kontakt i poslali mu naše pjesme, Zdena preslušao i rekao da nema nikakvih problema. Ko voli da opipa disk može naručiti preko članova grupe na svakojake načine, a ko se plaši direktnog kontakta album može skinuti na http://www.putlocker.com/file/16B10465F5205295 ili preslusati na http://zadnjipopis.bandcamp.com/album/demode-2 ili nas naći na you tube-u.

Kad se osvrneš na proteklih deset godina, koje bi momente izdvojio kao bitne u razvoju benda?

Mijenjanje članova je jedan od realnih i opipljivih razloga za razvoj, naravno, ali tu je i publika, njene reakcije, učenje… Znači, sva ona životna iskustva, dobra ili loša, koja osoba proživljava oslikavaju se i u bendu. Mada, kad se razmisli, da se malo suzi, možda smo jedni drugima najviše doprinjeli razvoju u svim pravcima. Od bitnijih svirki tu su Ex Yu Rocks, Abraš Demo Fest, Silvertown Shine, Kakanj Demo Fest, Gitarijada u Trebinju…

Mislim da je festival “Silvertown Shine”, koji se nekoliko godina održavao u Srebrenici, najznačajniji događaj kulture u tom dijelu BiH. Podsticao je mlade da osnivaju bendove, omogućavao im da podijele binu sa nekim od “najjačih” regionalnih bendova… Šta se desilo sa festivalom, da li je kraj priče?

Povlačeći se polako sa naših prostora stranci su ponijeli sa sobom i festivale na neka druga trusna područja, a mi se po običaju sami nismo baš najbolje snašli. Možda smo trebali krenuti za njima (smijeh)… Silvertovn Shine se i dalje održava, ali u znatno manjoj mjeri nego prije. Uzimajući u obzir interesovanje ljudi za rokenrol i broj potencijalne publike, naše lično mišljenje je da bi to trebalo samo malo da se uozbilji, ali bez pretjerivanja i zatrpavanja mnoštvom bendova.

Poznajete situaciju u okolnim mjestima, Bratuncu, Milićima, Zvorniku… Ima li još HC Punk bendova, kocerata, druženja?

Koncerti se dese po jednom ili dva puta godišnje, negdje ni toliko. Zvornički So Gra’ Fell (hard core bend u kome vokalna zaduženja odrađuje naš bubnjar Veljo) je poslije duže pauze ponovo počeo sa radom. Izolanti iz Milića su istorija, i to je to. Da sumiramo – sva HC Punk scena u okolini je na Veljinim leđima. Ne daj se Veljo! Da navedemo i rokenrol bendove za koje znamo da rade: Gnijev anđela (Bratunac), Afera (Srebrenica) i Lavirint (Zvornik).

Srebrenica je globalno poznata po genocidu izvršenom u proteklom ratu. Nakon nekoliko boravaka u Srebrenici, čini mi se da se, pod pritiskom nezaposlenosti, neimaštine, teškog tereta prošlosti, građani različitih nacionalnosti slažu i razumiju mnogo bolje nego političari koji ih predstavljaju.

Sranja su bila obostrana i narod teško prelazi preko toga, to ne treba ni požurivati, ali ni potpirivati. Mislim da bi se ljudi bolje slagali da je situacija bolja, jer lakše je ljude kontrolisati kada su na rubu egzistencije. Tada se i vjera i politika shvataju površno i ljudi se počinju ponašati kao životinje. Više se slažu političari, samim tim jer se kod njih sve vrti oko novca i moći, dok je odnos među običnim narodom kompleksniji, običan čovjek se naljuti jer mu se zamišljeni komšija nije javio u prolazu. Naravno, kao i svugdje, i ovde ima normalnih ljudi, koji se trude da razmišljaju trezveno i ispune svoje živote na neki ljepši način, i nećemo reći da si imao sreće da naletiš na neke od njih, samo zato što si naletio na nas.

Kakvi su planovi Zadnjeg popisa za ovu godinu? Ima li dogovorenih svirki na kojima ćete promovisati album?

Nadamo se, radimo na tome. Prijavljivanje na festivale, čekanje ljeta. Borba

Ovaj intervju je dio serijala NOVA SCENA

Oni su bendovi, umjetnici, ljudi koje nećete vidjeti na TV-u, o njima nećete čitati u žutoj štampi, a čitava “scena” opstaje upravo zahvaljujući njihovom predanom i nesebičnom radu. Na ovoj sceni nema novca, samo prijateljstvo, ideje i muzika.

(AbrašMEDIA)

Pročitajte još:

Penny Rimbaud: CRASS je bio nevjerovatno efikasna mašina

Deer In The Headlights: Banjaluci treba nezavisni prostor za koncerte

Maske, Monte Paradiso: Opstajemo zato što smo ostali isti, otvoreni prema ljudima i prijateljski raspoloženi

Statement Of Hate: Ljudi se mrze onoliko koliko im je ekonomska situacija teška

Ženevski dekret: Lajali smo, kritikovali sistem, a nismo bili svjesni koliko nam je fino bilo u odnosu na ono što nas je čekalo

Motherpig: Finansijski neisplativ i emotivno diskutabilan projekt

Erik Murić – Eka, The Dissidents: Krili smo se od regrutacije, spavali pod mostovima u Kelnu…

95th Division: Zatvaranje uma i stvaranje granica nikad nije bilo dobro

Daško, Red Union: „Boriti se za pravu stvar, a protiv zla, nikad nije greška“

Hor bečkih šnicala: Suština je u tom šmeku drugarstva