Prvi snijeg u Bosni i Hercegovini je opet na vidjelo donio katastrofu i nehumane uslove u kojim su prinuđeni da žive izbjeglice i migranti u ovoj državi. Na žalost, i nakon više poziva upućenih kako od građana i građanki, tako i od međunarodnih zvaničnika, da se svim ljudima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini osigura adekvatan smještaj prije dolaska hladnoće i snijega, opet su nas dočekale strašne slike improviziranih šatora od najlonskih vreća u blatu, lokvama i snijegu.
Istina je da su u proteklih mjesec-dva neki ljudi konačno smješteni u kakve-takve kampove koje vode IOM i UNHCR. Smatramo da takvi kampovi mogu biti samo privremeno rješenje, i postavljamo pitanje je da li se smještanje u fabričke hale i velike šatore može smatrati adekvatnim smještajem, ali u ovom trenutku i to je bolje od livada, ulice, parkova i ostalih mjesta na kojima se ljudi kojima treba zaštita skrivaju od hladnoće.
Nedopustivo je da bilo ko bude spriječen da uđe u ijedan od kampova, a to se nažalost dešava po izrazito netransparentnim kriterijima. Svi vidimo ljude koji su i dalje vani, bez zaštite, i prisiljeni da čekaju da se neko smiluje i da im hranu.
Iako tačni i pouzdani brojevi ljudi koji su zaglavili u Bosni i Hercegovini ne postoje, kao što nema ni transparentne potrošnje novca, prema trenutno dostupnim informacijama u BiH nema više od 10.000 unesrećenih ljudi, a na različite adrese u BiH uplaćeno je minimalno 8 miliona eura humanitarne i druge pomoći. Zaista zvuči nevjerovatno da toliko novca nije dovoljno da se svi adekvatno smjeste barem tokom zimskog perioda.
Već mjesecima svjedočimo prebacivanju odgovornosti za preuzimanje brige o ovim ljudima između lokalnih, državnih i međunarodnih aktera.
Međutim, činjenica je da se u Bosni i Hercegovini nalaze UN agencije, naročito IOM i UNHCR, kojima je u mandatu da se brinu i štite prava ovih ljudi. Oni su, prema izvještajima dostupnim u javnosti, primili većinu novca namijenjenog za zbrinjavanje ovih ljudi. Preuzimanjem novca ove organizacije su se obavezale i preuzele odgovornost za ove ljude, bez obzira na obaveze države Bosne i Hercegovine. Samim tim su odgovorne za pružanje adekvatnog smještaja sve i jednoj osobi, a koja se trenutno nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine pokušavajući doći do zemlje u kojoj će moći zatražiti azil.
Što se tiče države i državnih organa, već odavno smo podvlačili sve njihove obaveze oko poštivanja prava tražilaca azila. Na ovo ih je još u maju 2018. godine pozvala i Komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope u pismu koje do danas potpuno ignorišu.
Na žalost svjedoci smo da naša država i dalje nastavlja uskraćivati prava ovim ljudima, aktivno sprječavajući neke od njih (većinu čini se) čak i da podnesu zahtjeve za azil, čime ne samo da se krše zakoni Bosne i Hercegovine, već i mnoge preuzete međunarodne obaveze. Istovremeno ih opisuju kao nelegalne migrante, te im je to isprika da im ne pruže zaštitu koju su obavezni pružiti. No, jedino nelegalno u svemu ovome je ponašanje ovdašnjih vlasti prema ljudima koji imaju namjeru tražiti azil u našoj ili nekoj drugoj zemlji. Dok su na teritoriji BiH, tim ljudima mora se pružiti adekvatan i human tretman, kakav ne dobijaju, kao i osigurati zaštita njihovih temeljnih ljudskih prava.
Dok bogatiji kantoni, poput Kantona Sarajevo, ne čine gotovo ništa da bi doprinijeli rješavanju ove humanitarne krize, činjenica je da su lokalne vlasti USK, sa daleko manje sredstava nego KS, u ranijim periodima pokazale barem malo razumijevanja za ove ljude. Međutim, kako nije bilo solidarne podrške drugih kantona i entiteta i USK je počeo doprinositi trenutnoj nehumanoj situaciji jer putem rasnog profiliranja izbacuju ljude iz autobusa i vozova i ostavljaju ih napuštene na livadama. Istovremeno, demoniziraju ove ljude kroz medije na koje imaju uticaja, te kriminaliziraju solidarnost pokušavajući obeshrabriti ljude koji im na legalne načine pomažu.
Dana 20. novembra 2018. godine Crveni križ Općine Ključ objavio je potresne fotografije uslova u kojima su 64 osobe bile prisiljene da prenoće jer im nije bio dopušten ulaz u USK. Svi oni su moguće zadnje novce koje su imali potrošili plaćajući autobusku kartu da stignu do Bihaća, da bi ih policija na ulazu u Kanton izbacila iz autobusa. I tako rade svaki dan već više od mjesec dana. Želimo naglasiti da su ove aktivnosti vlasti USK protivne zakonima Bosne i Hercegovine, kao i međunarodnim konvencijama koje se tiču zaštite ljudskih prava osoba koje imaju namjeru ili su izrazile želje da traže azil.
S toga pozivamo sve odgovorne međunarodne i domaće institucije da prepoznaju ozbiljnost situacije te da svojim postupcima konačno krenu u sistematsko rješenje ove humanitarne katastrofe. Također, s obzirom da je situacija kritična i pitanje je kada će ljudi početi umirati od hladnoće, pozivamo i načelnike svih opština/općina u Bosni i Hercegovini da se solidarno uključe i osiguraju smještaj na području svoje opštine/općine za neke od ovih unesrećenih ljudi ili da solidarno kroz donacije pomognu Bihać i Veliku Kladušu.
Pozivamo i građane i građanke da nastave pokazivati solidarnost i pomognu na svaki način na koji mogu. Život u Bosni i Hercegovini jeste izuzetno težak, ali nam to ne smije biti opravdanje da ne budemo ljudi i ne pomognemo drugim ljudima.
Jer, gdje je tu ljudskost? Još jučer smo i sami bili izbjeglice, sjetimo se da je više od pola stanovništva BiH napustilo svoje domove. I druge zemlje su nas primile i zaštitile. Međutim, i u njima je bilo (ne)ljudi koji su s prijezirom odgovarali na potrebu građana BiH za međunarodnom zaštitom. Da li i mi želimo da budemo takvi? Ili želimo da budemo Ljudi, humani, koji će pomoći i zaštiti druge koji su u nevolji.
Zaboravimo na trenutak kojem narodu, entitetu, kantonu ili političkoj partiji pripadamo, pomozimo i upišimo se ponovo u ljude.
Mreža za izgradnju mira
SOS Team Kladuša
Are You Syrious?
AbrašMEDIA
Ukoliko želite staviti potpis na inicijativu, molba da pošaljete naziv organizacije, odnosno ime i prezime na adresu info@mreza-mira.net
(AbrašMEDIA)