Jučer su radnici širom svijeta izlazili na ulice ili su uzimali slobodan dan jer je bio Praznik rada. To se rijetko dešava u Holandiji – piše NOS.
Kako se to dogodilo?
Za historiju praznika rada moramo otići u Sjedinjene Države. Od 1. maja 1886. stotine radnika štrajkovalo je u fabrici poljoprivrednih mašina u Čikagu. Zahtijevali su maksimalan radni dan od osam sati. Četvrtog dana situacija je postala sumorna kada je intervenisala policija, te je na policajce bačen eksploziv. Ubijeno je sedam policajaca i četiri demonstranta. Nakon demonstracija, policija je uhapsila istaknute sindikalne vođe i anarhiste. Uprkos slabim dokazima, osuđeni su na smrt. U znak sjećanja na ovaj događaj, Američka federacija sindikata započela je štrajk širom zemlje 1. maja 1888. godine. Oni su tražili isto što i demonstranti u Čikagu: osmosatni radni dan. “Do tada nije bilo nikakvih ograničenja za poslodavce. Dvanaestosatni radni dani, tokom cijele sedmice, bili su vrlo normalni”, kaže Lex Heerma van Voss, istraživač na Međunarodnom institutu za društvenu historiju.
Glasačko pravo za radnike 1. maja usvojeno je i u drugim zemljama nakon američkih demonstracija. Najvažniji uslov je bio osmosatni radni dan svuda. Na listu zahtjeva dodaje se i pravo glasa za radnike.
U Holandiji su se demonstracije održavale svake godine 1. maja od 1890. godine. Tek skoro trideset godina kasnije ove demonstracije su imale željeni rezultat: osmosatni radni dan i pravo glasa za radnike uvedeni su 1919. godine.
Holandija nikada nije proglasila Praznik rada državnim praznikom.
Mnoge druge zemlje su to učinile u nekom trenutku. To se često dešavalo kada je ljevičarska ili ekstremno desničarska vlada došla na vlast, objašnjava historičarka Heerma van Voss. Na primjer, 1933. godine nacisti u Njemačkoj su 1. maj proglasili državnim praznikom.
„Time su ukinuli vjetar u jedra socijalistima, koji su bili zagovornici Praznika rada“, kaže Heerma van Voss.
Španski diktator Franko učinio je nešto slično. On je 1. maj proglasio praznikom Svetog Josipa, katoličkog zaštitnika radnika.
“To se nikada nije dogodilo u Holandiji. Ako bi 1. maj bio državni praznik, vrlo je se teško toga riješiti”, kaže Heerma van Voss. “U bivšim sovjetskim zemljama u istočnom bloku ukinuli su sve komunističke praznike osim 1. maja.”
Nema luksuza
Još jedan argument koji se često spominje da se Praznik rada ne učini holandskim praznikom je da već postoji mnogo državnih praznika oko tog perioda. Na primjer, 1. maj je samo četiri dana prije Dana oslobođenja (koji je službeni praznik samo jednom u pet godina), a Kraljičin dan se decenijama slavio 30. aprila.
„To je argument koji se često spominje, ali je nelogičan“, kaže Heerma van Voss.
„Japan, Poljska i Srbija takođe imaju veliki broj praznika oko 1. maja. Oni kažu: pravimo sedmicu dana.“
Sindikat FNV smatra da je šteta što 1. maj nije državni praznik u Holandiji. „Željeli bismo jednom godišnje da se osvrnemo na važnost i snagu sindikalnog pokreta“, kaže predsjedavajući Tuur Elzinga. “Sindikat nije samo nešto iz prošlosti, već je od velike važnosti i sada. To zaista nije luksuz i nije nešto iz vremena baka i djedova.”
Slavimo borbe i uspjehe
Brojni kolektivni ugovori sadrže ugovore koji se odnose na 1. maj. Na primjer, čistačice mogu uzeti odmor na svoj rođendan ili 1. maja, a zaposleni u općini Amsterdam mogu birati između 1. maja ili bilo kojeg drugog dana u godini.
Predsjednik FNV-a Elzinga ne spominje 1. maj kao pitanje koje je na vrhu liste želja u kolektivnim ugovorima o radu. “Ali s vremena na vrijeme se slažemo da je slobodan dan.”
I sami zaposleni u FNV-u 1. maja imaju slobodan dan. Sindikat organizuje sastanak u Amsterdamu na Praznik rada od 2015. godine. “Želimo da proglasimo 1. maj danom za slavljenje naše borbe i uspjeha. Od 2015. ovo je postalo malo intezivnije. Prošle godine imali smo oko 6.000 ljudi na nogama.”
Prema Elzingi, ova izlaznost dokazuje da Praznik rada nije nimalo izgubio na svojoj aktuelnosti. „U to vrijeme u Americi se nije radilo samo o osmosatnom radnom danu, već i općenito o uslovima zapošljavanja“, kaže on. “To je još uvijek problem. Kao zemlja postali smo sve bogatiji, ali bogatstvo je završilo u vrlo malo džepova.”
Izvor: NOS
Prevod: AbrašMEDIA