Površinski kop ogroman, rupa velika i crna kao da je pao meteor na zemlju. Iz tog kratera se puši dim. Metar od ivice te crne provalije je put koji vodi do roze kuće koja je od zapaljene crne rupe udaljena dvadesetak metara. Oko kuće voćke, bašta, životinje.
Tako sada izgleda potkozarsko selo Bukova Kosa.
Piše: Jelena Jevđenić, Impuls
Život i zagađenje ruku pod ruku.
Deponovan ugalj se zbog velike količine sumpora danima samozapaljuje.
Tako sada “miriše” vazduh u Bukovoj Kosi.
Čestice od sumpora u vazduhu padaju po cijelom selu.
I sve to proizvodi rudnik koji još uvijek nema potrebne dozvole za kopanje.
“Drvo-export” već godinu dana iskopava ugalj u Bukovoj Kosi. Koncesiju su dobili tek nakon nekoliko mjeseci, a ekološku dozvolu još uvijek nemaju.
Pa, šta? Što da gube vrijeme kada će svakako dobiti sve potrebne dozvole.
Baš u vrijeme kada se iskopani ugalj u Bukovoj Kosi počeo samozapaljivati, ministar Petar Đokić je na otvaranju konferencije Balkan Solar Summit u Banjaluci, izjavio kako “ministarstvo nastoji da pomogne, između ostalog, ubrzanjem administrativnih procedura, koje su nekada složene i zahtjevne. Vidim da je to problem i u FBiH. I to pitanje se mora ubrzano riješiti, jer štetu trpe brojni investitori”.
Istina, govorio je ministar o zelenoj energiji, ali obezvrjeđivanje zakona u korist raznih investitora i lične dobiti naša minstarstva su šampioni odavno već.
Sjećate li se rudnika u Mednoj koji je bez dozvola mjesecima vadio ugalj i pride zagadio sve potoke do Sane pa i samu Sanu. Rudnik u Bistrici koji je takođe bez dozvola radio i vadio ugalj u srcu sela, jednog od najnaseljenijih sela u RS. I sada u Bukovoj Kosi.
Jer “štetu trpe brojni investitori”, kako kaže ministar.
Kao i sve figure na pozicijama javnih institucija i ovaj ministar je zaboravio da treba da služi građanima, a ne investitorima.
A u prvim danima geoloških istraživanja u Bukovoj Kosi mještani su u strahu od zagađenja upozoravali.
“Bojim se klizišta, jer je Bukova Kosa poznata po klizištima. Bojim se zagađenja, ugalj je u pitanju”.
“Šta ako se to desi? Mnogi će biti primorani da napuste svoja imanja, jer dosta stanovništva se ovdje bavi poljoprivredom – to je nekima osnovni, a nekima dodatni izvor finansiranja”.
I sve se desilo kako su mještani govorili da će biti. Ali institucije i nadležni nisu ih htjeli ni saslušati.
Mi koji ne živimo tu ne možemo ni da zamislimo nivo zagađenja kojem je svakodnevno izloženo stanovništvo tog područja. Vazduh, voda, zemljište.
Ova vlast žrtvuje svoje građane za zaradu kapitaliste protiv kojeg je podignuta optužnica za uništavanje i pustošenje šume. I to ih ekspresno žrtvuje da “štetu ne trpe investitori”. Zapravo kradu prirodne resurse i žrtvuju živote i odraslih i djece za bogaćenje podobnih.
To što se mještani Bukove Kose guše u zatrovanom vazduhu ne dotiče ministre u mirisnim prostorijama dok lažno trube o zelenoj energiji i naporu koji ulažu u sektor energetske tranzicije.
“Široko smo otvorili mogućnost za nove investicije u energetski sektor, s ciljem podsticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, svjesni činjenice da se region još bazira na proizvodnji neobnovljivih izvora energije koja se dobija iz uglja”, zaključio je ministar Đokić.
Kao da nije na čelu institucije koja je naknadno dala koncesije i rudniku Medna, Bistrica, Bukova Kosa. Tri zagađivača jednog investitora, jednog vlasnika, jednog entiteta.
Kolumne „Zeleni talas”, su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls