Emiliano Zapata bio je vodeća ličnost Meksičke revolucije (1910-1920). Tokom revolucije oformio je Oslobodilačku vojsku Juga i bio na njenom čelu.
Rođen je 8. avgusta/kolovoza, 1879. godine. Već sa sedamnaest godina ostao je bez roditelja. Od rane mladosti bio je revolucionar i kao takav prvi put je uhapšen 1897. godine, radi učešća u protestima seljaka protiv hacijende (plantaže) koja im je oduzela zemlju. Poslije pomilovanja, nastavio je agitirati među seljacima pa je zbog svoje buntovnosti ubrzo regrutovan u vojsku. Nakon što je odslužio samo šest mjeseci Zapata je otpušten i odlazi obučavati konje kod zemljoposjednika u Mexico Cityju. Do 1909. njegova sposobnost rukovođenja bila je već dobro poznata i pozvan je u svoje rodno selo, Anenecuilco, gdje je izabran za predsjednika Seoskog vijeća.
Kao čovjek iz naroda Emiliano Zapata postaje vodeća figura u Anenecuilcu, selu u kojem je njegova porodica živjela generacijama, i uključuje se u borbe lokalnih seljaka. Zbog stalnih krađa zemlje često su izbijali sukobi između seljaka i zemljoposjednika, a jednom prilikom, u znak odmazde zbog seljačke bune, zemljoposjednici su zapalili cijelo selo. Zapata je uspio osigurati povratak zemlje od nekolicine hacijendi na miran način, ali borba se odvijala neprestano. U jednom trenutku, nakon što su pregovori propali, Zapata sa grupom seljaka silom zauzima zemlju koju su im ranije oduzele hacijende i seljaci je dijele među sobom.
U ovom periodu, i godinama koje će uslijediti, Zapata ostaje vjeran borbi za prava seljaka. Kako je vlada ignorisala zahtjeve seljaka i jasno favorizirala bogate zemljoposjednike, Zapata počinje koristiti silu. Zauzima spornu zemlju i dijeli je seljacima.
Revolucija
Tih godina predsjedniku Meksika, Porfiriu Díazu, zaprijetila je kandidatura Francisca Madera, koga je na predsjedničkim izborima 1910. Díaz pobijedio, ali je Madero napustio zemlju i proglasio se predsjednikom, a zatim se vratio da mu se ponovo suprotstavi na izborima.
Zapata je u Maderu vidio priliku da promoviše agrarnu reformu i oni uskoro sklapaju tajni savez. Iako nije imao povjerenja u Madera, nakon što mu je ovaj obećao da će izvršiti agrarnu reformu, a to je bilo jedino do čega je Zapati istinski stalo, Zapata pristaje na saradnju.
Tokom 1910. godine Zapata se uključuje u Maderovu kampanju protiv predsjednika Díaza, preuzimajući odgovornu dužnost generala Ejército Libertador del Sur (Oslobodilačke vojske Juga). Poslije šestodnevne bitke, u maju/svibnju 1911. godine, Zapatina vojska zauzima grad Cuautla, što je bio jasan pokazatelj Díazove slabosti. Bitka je opisana kao “šest najužasnijih dana borbe u cijeloj revoluciji”. Kada su se Díazovi ljudi bili prinuđeni povući, Zapatine snage zauzele su grad. Ovaj poraz, zajedno sa porazom u Prvoj bici kod Ciudad Juáreza, koji su mu nanijele trupe pod vodstvom Pancha Ville i Pascuala Orozca, primorao je Díaza da shvati da je njegovo vrijeme isteklo. Sedam dana kasnije podnio je ostavku, postavio privremenog predsjednika i pobjegao u Evropu.
Francisco Madero je ušao u Mexico City kao pobjednik. Tu se sreo sa Zapatom koji je od njega zatražio da izvrši pritisak na privremenog predsjednika, da oteta zemlja bude što prije vraćena prvobitnim vlasnicima. Madero je insistirao na razoružavanju Zapatinih gerilaca, a zauzvrat mu je ponudio novac za kupovinu zemlje. Zapata je ponudu odbio, ali je svejedno počeo sa razoružavanjem svojih snaga. Ovaj proces je ubrzo obustavljen, jer je privremena vlada poslala vojsku u napad na gerilce.
Plan Ayala
Zapatino odbijanje Maderove ponude pogoršalo je odnose između njih dvojice, tako da je, u ljeto 1911. godine, Madero postavio guvernera koji je podržavao prava vlasnika plantaža nauštrb prava seljaka, što je dodatno razljutilo Zapatu. Pokušaji postizanja kompromisa propali su u novembru 1911. godine, nekoliko dana nakon što je Madero postao predsjednik, a Zapata se povukao u planine.
Razočaran u Maderove stavove o vlasništvu nad zemljom i njegove postrevolucionarne stavove uopšte, Zapata je pripremio Plan Ayala, u kojem proglašava Madera nesposobnim da ispuni početne i trajne ciljeve revolucije.
Donošenjem Plana Ayala revolucija je obnovljena, ovoga puta sa pogledom uprtim u Madera umjesto Díaza. Planom je obećano postavljanje privremenog predsjednika dok se ne stvore uslovi za održavanje legitimnih izbora, i preuzeta obaveza da se otkupi trećina (ukradene) zemlje od hacijendi, koja će biti vraćena seljacima. Svakoj hacijendi koja bi odbila ovaj plan zemlja bi se oduzimala bez naknade. Zapata je usvojio slogan “Tierra y Libertad” (Zemlja i sloboda).
Dok je Zapatina revolucija trajala, general Victoriano Huerta izvršio je atentat na Francisca Madera i preuzeo kontrolu nad zemljom. Huerta je uskoro ponudio Zapati da ujedine trupe, ali Zapata je ovu ponudu odbio. To je spriječilo Huertu da pošalje trupe u borbu protiv gerilaca sa sjevera, koje je organizovao Venustiano Carranza, a predvodio Pancho Villa. Huerta je u julu/srpnju 1914. godine morao naspustiti zemlju, a na vlast dolazi Carranza.
Zapata i Villa uskoro zajedničkim snagama kreću u borbu protiv Carranze i krajem 1914. godine zauzimaju glavni grad Mexico City. Već u januaru/siječnju 1915. prisiljeni su na povlačenje. Bez obzira na ovaj poraz, Zapata još četiri godine uspješno vodi borbu protiv daleko nadmoćnijeg i bolje opremljenog neprijatelja na sjeveru Meksika. Na tom području, u skladu sa Planom Ayala, zemlja se dijeli seljacima, što ima veliki odjek širom Meksika i širom Latinske Amerike. Sa velikom nadom Zapata dočekuje i pozdravlja Oktobarsku revoluciju u Rusiji.
Uz podršku SAD-a Carranza je postepeno razbijao revolucionarne snage. Zapata je 10. aprila/travnja 1919. godine upao u zasjedu, u mjestu Chinameca, i tom prilikom je ubijen.
Legenda o Zapati nastavila je živjeti u srcima miliona Latinoamerikanaca. U meksičkoj pokrajini Chiapas 1994. godine izbio je oružani ustanak domorodačkog stanovništva, koji su se nazvali Zapatistima i smatraju se nastavljačima njegove borbe.
(AbrašMEDIA)