Kako pokazuje posljednji izvještaj OECD-a, stopa samozapošljavanja je generalno viša u državama sa nižim nivoima prihoda po stanovniku.
Izvještaj definira samozaposlenost kao poslovni angažman poslodavaca, radnike koji rade za sebe, članove zadruga proizvođača, te neplaćene članove porodice. Posljednji se vode kao neplaćeni jer nemaju formalni ugovor za primanje fiksnog iznosa prihoda u redovnim periodima, ali dijele prihod koji donosi kompanija. Neplaćeni članovi porodice su naročito važni u poljoprivredi i trgovini.
Sve osobe koje rade u korporativnim firmama, uključujući i direktore kompanije, smatraju se uposlenicima.
Samozaposlenost se može tretirati ili kao strategija preživljavanja onih koji ne mogu naći druga sredstva zarade ili kao dokaz poslovnog duha i želje da čovjek bude sam svoj šef.
Zaposleni su oni koji imaju 15 ili više godina i koji navode kako su radili za novac barem sat vremena protekle sedmice, ili koji su imali posao, ali su bili odsutni tokom određenog perioda.
Grčka ima impresivan nivo samozaposleni koji iznosi 35,4 posto svih uposlenih. Druga je Turska sa 34 posto, a treći Meksiko sa 32,1 posto.
OECD