Donosimo radijsku priču o renovaciji „Kluba Kosta“, koja će započeti u narednim danima. Pomenuti prostor stariji članovi Abraša pamte kao garderobu u kojoj su amateri-umjetnici RKUD Abraševića odlagali rekvizitu i kostime. Ovo je centralno mjesto svih zbivanja koja se dešavaju na adresi Alekse Šantića 25. Od 2003. do danas Klub je nekoliko puta bio nadograđivan, popravljan, renoviran. Završetak najnovijih radova u Kosti planiran je za kraj septembra 2017. godine.
Autor Husein Oručević, AbrašMEDIA
Povodom početka planiranih radova na rekonstrukciji Kluba Kosta u program AbrašRadija ugostili smo Vladimira Ćorića, direktora OKC Abraševića i Brunu Bijakšića grafičkog dizajnera (idejnog tvorca novog izgleda našeg Kluba).
Šta za Brunu Bijakšića znači Abrašević i rad na redizajniranju njegovih prostora?
Bruno Bijakšić: Moj prvi susret s OKC-om bio je 2007. godine i moram priznati da sam bio pomalo zatečen i zbunjen jer nisam baš bio posve siguran što je to “Abrašević”. Zatečen sam bio objektom izrešetanim mecima i granatama i čija je fasada bila puna rupa. Unutrašnjost prostora bila je sama improvizacija, od uređenja, namještaja, zidova, šanka. No, u tome svemu mnoštvo ljudi je cirkuliralo tokom dana, svi su nešto radili. Neki su nosili opremu, neki se sastajali za stolovima, razgovarali, planirali i ja sam se samo pitao što je sve ovo, što ovi ljudi rade i tko je vlasnik ovoga?
Kako je vrijeme prolazilo ja sam počeo da shvaćam i upoznajem OKC i ljude koji tu borave, rade i stvaraju te tako sam s vremenom osjetio da sam postao dio tog prostora. Shvatio sam da on nema vlasnika nego da je on naš, zajednički. Shvatio sam da je “Abrašević” platforma za mlade ljude, umjetnike, aktiviste, grupe, pojedince i druge, koja ti daje mogućnost da se izraziš i provedeš svoje ideje, kako bi doprinosio svojoj zajednici ili barem radio na sebi.
Nisam ga mogao odmah razumjeti jer je “Abrašević” zapravo jedan „ŽIVI ORGANIZAM“. U to sam se uvjerio kroz godine koje sam proveo tamo. On je „ŽIVI ORGANIZAM“ jer se konstantno mijenja ovisno o energiji koja vlada u određenom trenutku i on se samo adaptira, prilagođava uvjetima koji su mu postavljeni. Ne može se ni izbrojati koliko je tu kulturnih događaja održano, koliko koncerta, izložbi, projekcija i mnogih drugih oblika izražavanja, socijaliziranja i rada. Svaki od tih momenata privukao je određene ljude i svi oni su taj prostor svojom nazočnosti izmijenili, a i prostor je utjecao na njih same.
Odabir Abraševića, odnosno njegovog kluba “Kosta” kao mog završnog rada na fakultetu bio je posve prirodan i nisam se previše dvoumio. No zadatak nije bio nimalo jednostavan, a u to sam se uvjerio kada sam krenuo sa istraživanjem. To je centar koji živi i postoji preko 90 godina i s obzirom na njegovu povijest, što je on danas i u kojem on pravcu ide, jako je kompleksna materija, puna simbolike.
Već sam naveo što je sve OKC bio u prošlosti, koji su njegovi sadržaji, uspjesi i ono što je iz njega iznjedrilo i želio sam odati počast tome, tim prošlim generacijama koje su to stvarale i odati počast mladima koji su se izborili da opet zauzmu svoje mjesto u ovom gradu i ljudima koji nastavljaju držati ga živim i sadržajnim, te samome Kosti po kome ovo mjesto nosi ime.
U nastavku možete poslušati razgovor koji smo povodom renoviranja „Kluba Kosta“ vodili za Vladimirom Ćorićem i Brunom Bijakšićem: