Jučer smo pisali o prevarama u vezi Studije utjecaja na okoliš projekta Vareš kompanije Adriatic Metals/Eastern Mining. Ovo je nastavak tog članka, pa je uputno da pročitate prvi dio OVDJE.
U dijelu članka od jučer ste mogli pročitati da u jedinoj odobrenoj Studiji nije predviđeno drobljenje rude, nisu predviđene otpadne vode i jalovište je mnogo manje; tačnije, sve tri navedene sporne tačke Studije su navedene da “ne postoje”.
Ipak, istina je mnogo drugačija!
Priredila: Aldina Lipovac – Jandrić, AbrašMEDIA
Opet napominjemo da je na osnovu te jedine odobrene Studije utjecaja na okoliš ishodovana i okolišna dozvola.
Okolišna dozvola vjerovatno ne bi ni bila izdana da je u Studiji navedena istina – ona istina o projektu koju je kompanija prešutjela i sakrila:
– mnogo veće jalovište
– otpadne vode sa teškim metalima koje završavaju u planinskim rijekama i potocima
– ogromna količina otrovne prašine (sadrži talijum, prašinu olova, cinka, barita, arsen, živu)
– drobilice i prerada koja će se raditi na mjestu rudnika i još mnogo toga.
Što se tiče definitivne studije izvodivosti kompanije Adriatic Metals iz augusta 2021:
Ovdje se prvi put spominje three-stage crushing plant. Tri drobilice, ima da zapraše.
Ovdje se spominje šta je na Rupicama. Three-stage crushing i mnogo veće jalovište nego što je predviđeno. Raste sa 450.000 metara kubnih na 1.800.000 metara kubnih.
U vlastitom dokumentu kompanije nazvanom “Plan angažovanja zainteresovanih strana” ažuriranom u februaru 2022., dakle poslije definitivne studije izvodljivosti, navodi se da plato kod gornjeg portala ima količinu iskopa cca. 400.000 metara kubnih. Ako nemate vremena da preturate po raznim dokumentima, ili ne znate engleski, može kapacitet biti i 400.000 metara kubnih, a ne 4,5 puta više od toga. (kasnije se pojavljuje informacija o iskopavanju 800 000 tona godišnje!)
Studija navodi 360 radnih dana godišnje. Ovdje piše 365 radnih dana godišnje.
Propusnost drobilica je sad 290 tona po satu ili 290 t/h * 5.694 h/y=1.651.260 tona drobljenja godišnje, dakle više nego duplo nominalnog izlaza od 800.000 tona godišnje. Sigurno će dobro zaprašiti, raspršiti okolo, pasti na tlo i ući u vodotoke.
U planu je sve to prikazano kao na slici ispod. Malo im skladište eksploziva kao da bježi u općinu Kakanj (što se smatra izlaskom iz koncesionog polja i osnov je za obustavljanje radova, oduzimanje dozvola i raskid ugovora) na datoj ilustraciji. Nadajmo se da i stvarno neće pobjeći.
Detalji drobljenja:
Dakle sa drobljenje sa 427 mm na 7 mm kroz tri drobilice. Onda će se ovo tovariti u kamion i voziti dalje, pa da se ovako sitno rasipa još malo okolo i rasipa prašinu po šumi i vodotocima.
Još neki detalji:
Budući da brzina kretanja vozila radne mehanizacije utiče na podizanje prašine i vrtloženje prašine, vršit će se smanjivanje i ograničavanje brzine kretanja vozila radne mehanizacije na max. 20 km/h.
– Ne znamo ko će mjeriti ni kad se treba ograničiti brzina tačno.
Okolinska dozvola
U toku izvođenja radova na otvaranju pogona jame „Rupice“:
– u slučaju pojave vjetra brzine preko 5 m/s, potrebno je privremeno prekinuti zemljane radove,
Možemo postaviti pitanja: Da li je vjetar puhao brže od 5 m/s? Da li su radovi zaustavljeni? Ko utvrđuje brzinu? Hoće li biti zaustavljeno ako puhne vjetar i ko to može garantovati?
Projekt Vareš – Rupice se razvija na nadmorskoj visini od 1208 metara. To je planinsko područje na kojem su vjetrovi svakodnevnica. Sva naselja se nalaze na nižim nadmorskim visinama. Prašina ne leti u nebo, nego pada na tlo. Biće trovanja!
Nepoznato je koju tačno količinu rude će kompanija izvlačiti. Naime, ne postoji kotrolor, ne postoji neovisno tijelo koje bi vršilo kontrolu. To znači da kompanija može lažirati i podatke o izvučenoj količini rude baš kao što su lagali i u Studiji kako bi ishodovali okolišnu dozvolu.
Ni u Studiji, niti u okolišnoj dozvoli se ne navodi cesta R466 koju sad isključivo koriste i preko koje su sve teške mašine prevezli na Rupice, već cesta R444 i R444a (kroz Vareš) kojom se pristupa rudniku.
Da razjasnimo:
R466 je cesta koja prolazi kroz općinu Kakanj čiji građani su u potpunosti bili isključeni iz svake rasprave.
Cesta prolazi kroz naselja i sela, pored nacionalnih spomenika i privatnih kuća. Stanovništvo sela bilježi štetu na putevima i kućama pored puta – zidovi kuća pucaju zbog vibracije tla.
Cesta se račva prema Mehoriću i prašumi Trstionica (prime forest) kao nekategorisan šumski put, a zatim se sa tog puta izdvajala planinarska staza uz Vrući potok. Upravo tu planinarsku stazu je Eastern Mining nezakonito pretvorio u put za tešku mehanizaciju. Kompanija je to učinila nelegalnom gradnjom u saradnji sa podizvođačima i to je sada predmet krivočne istrage Tužilaštva.
Korištenje puta R466 i nelegalna gradnja puteva takođe spadaju u “izlaz iz koncesionog polja” i kršenje svih dozvola.
Radi uporedbe: da je kompanija koristila puteve R444 i R444a i napravila štetu kakva je nastala na području izvan koncesije zbog korištenja R466, projekat bi bio hitno zaustavljen od strane građana Vareša.
Ipak, građane Kaknja koji već više od godinu dana trpe posljedice ovog štetnog projekta kompanija je zaobišla u svim raspravama i čak i u Studiji.
(O nelegalnoj gradnji puteva i devastaciji područja izvan koncesije pišemo sutra.)
(AbrašMEDIA)
Prevara u Studiji utjecaja na okoliš kompanije Adriatic Metals/Eastern Mining