Nekoliko stotina mještana fojničkih mjesnih zajednica Gojevići i Bakovići organizovalo se u namjeri da spriječi izgradnju mHE na Željeznici. 325 dana (i noći) trajale su dežure na lokalitetu Gotuša. Fojnička Željeznica je oslobođena! Raskinut je koncesioni ugovor koji je Općina Fojnica zaključila sa kantonalnim ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Kanjon rijeke je poznat kao Gotuša pa je Udruženje, koje je osnovano 2013. godine, po kanjonu dobilo ime. Predsjednik Ekološko-humanitarne udruge Gotuša i od 31. decembra glavni koordinator Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine, Robert Oroz za AbrašMEDIA portal govori o ekološkom aktivizmu, otporu i pravnoj borbi u cilju očuvanja bh. rijeka, uništavanju riječnih korita, koja za posljedicu imaju promjenu mikro-klime, uzurpiranje prirodnih staništa biljnih i životinjskih vrsta.
Razgovarala: Aldina Lipovac-Jandrić, AbrašMEDIA
Gospodine Oroz, vi ste predsjednik Ekološko-humanitarne udruge Gotuša, možete li našim čitaocima predstaviti vaše Udruženje?
Eko Gotuša je osnovana 9. 3.2013. za vrijeme blokada početka radova na izgradnji MHE Luke, na rijeci Željeznici u općini Fojnica. Osnivačka skupština je održana u jednom improviziranom objektu u kojem smo dežurali 325 dana i noći neprekidno, ispred rovokopača, ne dozvoljavajući mu da uđe u korito rijeke. Kanjon rijeke je poznat kao Gotuša, po tome smo i dali ime udruzi. Naime, na ovoj lokaciji smo čak dva puta uspjeli da blokiramo početak radova, 2009/2010. i 2012/2013. Od tada do danas bavimo se ovom problematikom u BiH i trudimo se da istina o MHE bude dostupna svima.
Ekološke udruge i organizacije udružile su se u regionalni savez pod nazivom “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, čime jasno pokazuju koliko je ekološko pitanje bitno. Da li ovakva vrsta udruživanja po vašem mišljenju može dati dobre rezultate kada je u pitanju borba za vodu, a Savez ima za cilj zaštitu vode kao najvažnijeg zajedničkog dobra!?
Svjesni smo da je na drugoj strani veoma moćan protivnik i da se u ovom biznisu vrti jako puno novca, onda nam je jasno da samo zajedno možemo nešto postići u ovoj borbi protiv zla današnjice. Udruženja iz BiH koja imaju slične probleme i interese su se još 2016. godine udružila i osnovala „Koaliciju za zaštitu rijeka BiH“, a potom ove godine i regionalni savez “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, pokušavajući tako da zajednički nastupamo i budemo jači. Unutar ovih saveza razmjenjujemo iskustva, resurse i znanja te pomžemo jedni drugima. MHE su trenutno najupadljivija, ali ne i jedina opasnost koja prijeti vodama Balkana, jer se istovremeno privatizuju i uzurpiraju izvorišta pitke vode, obale riječnih tokova i jezera, zapuštaju vodovodne mreže, a vodotokovi zagađuju na različite načine.
Kreće izgradnja HE Bistrica kod Foče. Investitor i izvođač radova su na terenu, za petnaestak dana kreću pripremni radovi. Uništavanje rijeka ne prestaje, svjedoci smo štete nastale izgradnjom na rijekama Bila, Željeznica, Doljanka, Jezernica, Ugar… Da li aktivisti mogu spasiti Bistricu, obzirom da investitori tvrde kako je obezbijeđena građevinska dozvola, s Vladom Srpske je potpisan koncesioni ugovor, a po studiji koja je urađena predviđeno je da sve tri hidroelektrane kod Foče na mreži budu najkasnije za četiri godine!?
Ovo je samo još jedan dokaz da su silni dokumenti koji su usvojeni na raznim nivoima vlasti samo kupovina vremena za investitore. Jasno je da političari, ma koliko nas uvjeravali da smo u pravu i da je naša borba ispravna, ipak više vole novac investitora. Više puta do sada se dešavalo da se prave igrokazi oko polaganja temeljca za gradnju, a od gradnje na kraju ne bude ništa, kao na primjer kod HE Vranduk. Od samog početka oko ovog projekta se dešavaju razne manipulacije.
Podsjećamo da je Republika Srpska prvo prodala kompaniju hidroelektrane “Bistrica”d.o.o. firmi „Kaldera company“ Milenka Čičića za 6,8 miliona KM, a potom 11 godina kasnije otkupila za čak 21,6 miliona KM. Šta će se dalje odvijati vidjet ćemo.
Hidroelektrane na rijeci Ugar za mnoge nevladine organizacije predstavljaju ekološku katastrofu i zločin nad prirodom. Kako navode stručnjaci, nedostatak vode u koritu utječe na promjenu mikro-klime, uzurpiranje prirodnih staništa te promjene u vlažnosti zraka, što rezultira uništavanjem autohtonih i nastanjivanjem invazivnih i agresivnih vrsta. Autohtone vrste koje se na tim područjima uništavaju često su endemične ili čak reliktne. Kod nas to nije prvi put da su takve vrste ugrožene izgradnjom ovakvih elektrana. U Nacionalnom parku Sutjeska ugroženo je nekoliko endemičnih biljnih vrsta, zatim Balkanska divokoza… Koliko bi zaštita određenih područja i rijeka bila neophodna, jer ako se nastavi graditi na rijekama ovakva sudbina bi mogla zadesiti i druge naše rijeke na kojima je planirana izgradnja?
Više puta smo do sada ponovili da su gotovo sve naše rijeke ugrožene, da su sve već davno podijelili raznoraznim „stranačkim miljenicima“, te da će nam ostati samo one koje uspijemo oteti od njih. Prilikom gradnje MHE na Ugru prekršeno je niz zakona. Prije svega dvije MHE Novakovići i Zapeće nalaze se na rijeci Ugar, prirodnoj granici između dva entiteta. Investitor – kompanija Interenergo (putem banjalučke podružnice EHE), podružnica austrijske kompanije Kelag, dozvole je dobila od institucija Republike Srpske. S obzirom na to da se nalaze na entitetskoj granici dozvole su morale biti izdate na državnom nivou, što se nije dogodilo. Nije puno bolja situacija ni sa izgradnjom dvije nove u Federaciji, to su MHE Oštrac i MHE Koričanske stijene.
Naime, Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova Srednjobosanskog kantona je investitoru V.N.T d.o.o. Novi Travnik (sada Jajce)izdalo pravno upitnu građevinsku dozvolu za malu hidroelektranu “Oštrac“ na rijeci Ugar. Investitor već duži period izvodi radove na gradnji svoje male hidroelektrane na bazi građevinske dozvole iz 2019. godine, kojom se ne ispunjavaju zakonom predviđeni uvjeti. Prema službenom rješenju Federalnog ministarstva industrije, energetike i rudarstva navodi se kako je energetska dozvola za predmetnu hidroelektranu izdata 29. lipnja 2021. godine. U cijeloj priči ništa ne bi bilo sporno da u skladu sa zakonom, posjedovanje energetske dozvole nije preduslov za izdavanje građevinske.
Interes za izgradnju mHE je iniciran benefitima koje ostvaruju investitori, a politika im to omogućava. Bosna i Hercegovina izvozi struju po cijeni jeftinijoj od koje je plaćaju njeni građani i ono što se proizvede uz pomoć mHE nam je nepotrebno, ali investitori izgradnjom mHE ostvaruju subvencije za obnovljive izvore energije, koje plaćaju domaćinstva u našoj zemlji. Stoga, logična pretpostavka jeste da je ovo problem svakog građanina/ke. Da li je po vašem mišljenju potreban još jači i masovniji otpor građana kako bi se postigli određeni rezultati, odnosno donošenje zakona o zabrani gradnje na rijekama?
Jasno je da pritisak mora biti mnogo jači i to na svim nivoima vlasti. To je jedino što možemo učiniti u ovom trenutku. Ne smijemo se zadovoljavati samo obećanjima nego zahtijevati konkretne poteze. Sve ovo predugo traje, svjesno se odugovlači i kupuje vrijeme investitorima, svaki izgubljeni dan znači desetak metara uništenog korita neke rijeke.
HE Ulog bi proizvodila samo 0,55% od ukupne godišnje proizvodnje električne energije u BiH. Da li je taj mali postotak vrijedan devastiranja prirode?
Svi znamo da je rijeka Neretva jedna od naljepših rijeka u BiH, posebno njen gornji tok. Ako ikada se napravi ova HE, ili neka od planiranih, Neretva kakvu poznajemo više neće postojati. Napominjemo da je nedavno donesena odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o proglašavanju javnog interesa za gradnju tri velike hidroelektrane u Glavatičevu i Bjelimićima, koje su dodijeljene Elektroprivredi Bosne i Hercegovine. Ono što se gubi izgradnjom ovakvih hidroenergetskih objekata je neprocjenjivo. Ako se ti planovi ostvare, gornja Neretva će se u potpunosti iz rijeke pretvoriti u niz akumulacija i cjevovoda, što će imati ogroman uticaj na biodiverzitet i nestaće mnoge rijetke, endemske i reliktne vrste koje ćemo zauvijek izgubiti.
“Neretvica” i “Kruščica” su pozitivni primjeri gdje su mještani/ke svojim tijelima uspjeli da spriječe mašine da grade. Prema posljednjim informacijama UG “Pusti me da tečem” predalo je zahtjev za raskidanje koncesionog ugovora za izgradnju i korištenje mHE. Ovaj ugovor može se smatrati raskinutim po samom zakonu, jer ugovorne obaveze od strane koncesionara nisu ispoštovane u predviđenom roku, a nisu ni potpisani aneksi ugovora kojim bi se omogućilo produženje roka realizacije. Mnogo je primjera ovakvog odnosa vladajućih, gdje krše zakone, npr. na rijeci Doljanci, zatim Kasindolska rijeka. Koliko je bitna ova pravna bitka i pozivanje na odgovornost nadležnih da poštuju zakone, presude, rokove…?
Pored Neretvice i Kruščice ja bih svakako spomenuo i Fojnicu, ali i druge sredine koje su jasno rekle da ne žele ove nakaze na svojim rijekama. Tu prvenstveno mislim na Bunu, Jajce, Donji Vakuf, Sokolac, Kraljevu Sutjesku, Kiseljak i druge koji su srećom lakšim putem zaustavili gradnju, tj. nije bilo fizičkih blokada. Što se tiče koncesionih ugovora koji su prekoračili sve rokove, nažalost to je veoma škakljiva tema o kojoj se u narednom periodu moramo mnogo više pozabaviti. Većina ovih koncesionih ugovora za MHE su dodjeljivani prije više od 10 godina, iako su probili sve rokove i prekršili više članaka istih, vlasti ne žele da ih raskidaju. Većina ovih ugovora imaju članke kojim se definiraju rokovi za izgradnju i puštanje u probni rad, koji su davno probijeni, tako da nadležne institucije imaju argumente da ih raskinu bez ikakve nadoknade, problem je samo što oni to ne žele uraditi.
Za kraj, možete li poslati poruku građanima/kama BiH?
Vode su ne samo jedan od najvažnijih, nego i jedan od najosjetljivijih prirodnih resursa. Efekti klimatske krize uveliko se osjećaju i u Bosni i Hercegovini. Umjesto da zaštiti naše vode, država razvija i podstiče ekonomiju zasnovanu na bogaćenju pojedinacau kojoj se našom vodom trguje, naša voda neograničeno eksploatiše i ubrzano zagađuje. Ukoliko želimo da sačuvamo vodu za buduće generacije moramo hitno reagirati i zaustaviti daljnje uništavanje.
Dragana Skenderija: Mještani/ke doline Neretvice su pokazali kako se voli i brani rijeka
Ali Sarajlić: Rijeke nas spajaju, od njih živimo i zato ih branimo
Safet Sarajlić: Vlasti nama prijete policijom, a mi podnosimo nove tužbe