Aktivistica i direktorica Fondacije „Atelje za društvene promjene – ACT“ Lejla Kusturica za AbrašMEDIA portal govori o borbi za spas bh. rijeka, umrežavanju ekoloških organizacija i zajedničkoj borbi za spas rijeka Balkana te važnosti neodustajanja od zaštite vodenih resursa bez kojih bi opstanak biljnog i životinjskog svijeta bio doveden u pitanje, kao i opstanak, rad i život ljudi u dolinama ugroženih rijeka.
Razgovarala: Aldina Lipovac -Jandrić, AbrašMEDIA
Kao aktivistica i direktorica Fondacije „Atelje za društvene promjene – ACT“, koja je dio Koalicije za zaštitu rijeka u BiH, davali ste svoj doprinos od samog početka borbe za spas rijeke Neretvice. Možete li otkriti kako je došlo do saradnje i upoznavanja s mještanima i aktivistima UG “Neretvica – Pusti me da tečem”, ispričati neko najljepše iskustvo s protestnih skupova i sl.
Lejla Kusturica: ACT podržava aktiviste/kinje i artiste/kinje sa Zapadnog Balkana, koji se suprostavljaju trenutnom stanju apatije, a sve s ciljem razvoja društvenih zajednica u regiji. Kako to radimo? Kroz grassroot partnerstva i strateške kampanje. ACT je od skoro samog početka uz mještane doline Neretvice i pruža im podršku u borbi za spas ove rijeke. Ono što je najljepše u Neretvici, ali i na drugim mjestima gdje djelujemo zajedno sa lokalnim stanovništvom, jeste to što je ovo njihova borba, a mi im čuvamo leđa i pomažemo pravno i medijski. Djeca, žene, stari, obični ljudi izlaze da odbrane svoju rijeku. Budućnost pripada njima i oni su odlučili da je uzmu u svoje ruke, a mi ih ohrabrujemo i zajedno s njima nalazimo modalitete kako je to najefektnije izvesti. Osim toga, veliki broj javnih ličnosti, umjetnika i umjetnica se pridružio ovoj borbi. Naše je da te ljude animiramo i povežemo sa lokalnim stanovništvom. Hanka Paldum, Dubioza kolektiv (kroz kampanju Save the Blue Heart of Europe), Benjamin Čengić (muralist) su direktno dali podršku odbrani Neretvice.
UG Neretvica – “Pusti me da tečem” i zvanično je uspostavilo saradnju sa WWF-om (Svjetska organizacija za zaštitu prirode) koja je prepoznala važnost borbe za spas Neretvice. Također, članovi pokreta “Pusti me da tečem”, kao jedini predstavnici BiH, održali su prezentaciju u sklopu webinara Uspon ekološkog aktivizma na zapadnom Balkanu. Koliko je po vašem mišljenju bitna saradnja sa WWF-om i šta ona znači?
Lejla Kusturica: Saradnja sa WWF-om je važna iz nekoliko razloga, prije svega što su prepoznali značaj naših prirodnih bogatstava za čitavu Evropu, a onda što su prepoznali naše aktiviste i aktivistkinje i njihovu iskrenu, poštenu i beskompromisnu borbu za rijeke. Priču o uništavanju plavog srca Evrope je važno podignuti na globalni nivo, jer naše politike i investitori se svaki put ogluše na akcije i zahtjeve aktivista i aktivistkinja, međutim kad međunarodne organizacije i poznate ličnosti stanu iza vas, to je potpuno druga priča. Velike organiazacije imaju mogućnost da borbu podrže na raznim frontovima, od pravnog segmenta do određenih radova na terenu. Sam WWF ima preko 5 miliona članova.
Zašto posljednjih godina postoji toliko veliki interes za izgradnju mHE, kada je od njih veoma mala zarada, a ogromna šteta. Da li to ima veze sa subvencijama koje se dodjeljuju vlasnicima?
Lejla Kusturica: Interes za izgradnju mHE je iniciran benefitima koje ostvaruju investitori, a politika im to omogućava. Bosna i Hercegovina izvozi struju po cijeni jeftinijoj od koje je plaćaju njeni građani i ono što se proizvede uz pomoć mHE nam je nepotrebno, ali investitori izgradnjom mHE ostvaruju subvencije za obnovljive izvore energije, koje plaćaju domaćinstva u našoj zemlji. Osim toga, oni obećaju nova radna mjesta i očuvanje korita rijeke i okolice, što je netačno, jer za rad mHE nisu potrebni radnici i jedna osoba može da nadgleda i nekoliko mHE, a kakva je situacija na terenu svjedoče potpuno uništena korita rijeka, šume oko njih, flora i fauna. Šačica moćnika koja se bogati godinama drže mještane i mještanke iz doline rijeka, ali i sve nas taocima laži o tome kako je to dobro za građane i građanke, a istina je da je to dobro i korisno samo za njih – tajkunske firme koje grade, održavaju i posjeduju te mHE.
Nakon što su u više navrata uspjeli svojom brojnošću i voljom da spriječe da se gradi na rijeci Neretvici, mještani/ke i aktivisti/ce su nazvani “stranim plaćenicima” i “rušiteljima države”, optuživani su za fizički napad… Da li osuđujete izjave direktora Andelije i kampanju koja se vodi protiv aktivista/ica?
Lejla Kusturica: Naravno da osuđujem, jer investitori ne prežu ni od čega kad treba uplašiti, degradirati i dezavuisati lokalno stanovništvo i aktiviste i aktivistkinje koji brane rijeku. Kada na čelu javnog preduzeća, koje bi trebalo zastupati interese države, imate osobu koja se tako ophodi prema građana, a zato ne snosi odgovornost, jasno je da smo daleko od pravne države. Već neko vrijeme se vode organizovane kampanje protiv ekoloških aktivista i aktivistkinja. Sjetite se samo koliko put su hrabre žene Kruščice nastradale, bile fizički i verbalno napadane i koliko se procesa vodi protiv njih. Razlika između investitora i nas je u tome što oni imaju novac, a mi imamo časne namjere i vrijeme u kojem ćemo dokazati da je pravda na našoj strani, a da njima vrijeme curi. Očekujemo da će predsjedavajući Doma naroda FBiH Tomislav Martinović što prije staviti na dnevni red Zakon o dopunama zakona o električnoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine i da će ga delegati podržati, a onda i oba doma Parlamenta FBiH u drugom čitanju. Time bi se zaustavilo oko 70 devastirajućih mHE projekata. Vrijeme curi i sve više rijeka se trpa u cijevi, potrebna je hitna akcija! U RS-u se nadamo da će se poslije usvajanja Deklaracije o zaštiti rijeka krenuti u izradu zakona kojim će se zabraniti daljnja gradnja mHe kao i ukinuti poticaji u cijeloj zemlji. Moramo prestati poticati komercijalne firme, a okrenuti se modelu poticanja građanske energije.
Pored neupitne volje aktivista i mještana koji ni po koju cijenu nisu odustali od borbe za spas rijeka, koliko je umrežavanje i saradnja ekoloških organizacija i udruženja te razmjena iskustava, širenje informacija do globalnih razmjera doprinijelo očuvanju Neretvice?
Lejla Kusturica: Stručno znanje i iskustvo ekoloških organizacija i aktivista koji se bore protiv izgradnje mHE širom BiH bili su jedan od ključnih faktora za spas Neretvice. Podrška i jedinstvo koje postoji između građana okupljenih oko zaštite i očuvanja naših rijeka jedna je od najljepših priča ovog regiona. Udruženi u ovoj brobi, svakodnevno dižemo glas ne samo za naše rijeke, već i za pravo odlučivanja o opštim dobrima koja pripadaju svima. Interakcija je ono što daje smisao i novu dimenziju ovoj borbi. Kroz naš angažman, povezali smo se s kompletnim regionom koji bije iste bitke i ta borba je nadrasla sve granice, nacionalne i vjerske podjele i postala sinonim udruživanja ljudi s Balkana, ali i šire. Zahvaljujući globalnoj kampanji Fondacije ACT, svijet i najprestižnije međunarodne organizacije su čule za Bosnu i Hercegovinu, za Kruščicu, Neretvicu, Bunske kanale i sve ono što radimo.
Očuvanje okoliša postala je tema mnogih diskusija, seminara, tribina… Da li po vašem mišljenju treba i više ukazivati na ovaj problem, educirati generacije koje dolaze o bitnosti očuvanja životne sredine?
Lejla Kusturica: Nedostatak vizije političkih lidera i kadrova vlasti doveli su do trenutne situacije gdje su bukvalno svi vodotoci naše države ugroženi izgradnjom mHE. BiH kao država koja je već suočena sa posljedicama klimatskih promjena, a koja će zbog lošeg upravljanja prirodnim dobrima sigurno snositi i veće štete, već sada treba građane sa visokim stepenom ekološke osvještenosti koji će preduzimati sve kako bi očuvali i zaštitli životnu sredinu od dalje degradacije. Suštinsko nerazumijevanje načina na koji funkcioniše živi svijet oko nas mora se promijeniti jer je kvalitet života građana u velikoj mjeri određen stanjem životne sredine. Priroda ne treba nas, ali mi nju trebamo, ukoliko namjeravamo uživati u blagodetima koje nam pruža. Bez toga, život na ovim prostorima neće biti moguć.
Ekološki i aktivistički pokreti, organizacije, inicijative, tj. aktivisti/ce iz BiH i zemalja regiona okupili su se u Sarajevu uz poruku “Ni kap vode im ne damo”. Regionalnim savezom pod nazivom “Odbranimo r(ij)eke Balkana” donesene su smjernice zajedničkog djelovanja aktivističkih pokreta iz cijele regije u borbi za zaštitu vode kao najvažnijeg zajedničkog dobra. Da li po vašem mišljenju više ujedinjenih organizacija i pokreta mogu zaštititi naše vode? Vaša parola je “Ni kap vode im ne damo” i jasno je kakvu poruku aktivisti/ce šalju!
Lejla Kusturica: Na ovim principima i zajedničkoj borbi okupili smo se, mi – aktivisti i aktivistkinje preko 20 pokreta iz cijelog Balkana, u Sarajevu, 3. jula ove godine, i formirali regionalni savez – Odbranimo r(ij)eke Balkana.
Savez okuplja organizacije, udruženja, sindikate, formalne i neformalne inicijative iz regije – u dugogodišnjoj borbi za zdravu životnu sredinu, protiv zločina nad rijekama i ljudima. U toj borbi grupe i male zajednice širom Balkana već bilježe mnoštvo pobjeda. Ovo udruživanje snaga će nas dodatno ojačati, s ciljem dugotrajne i korjenite promjene odnosa institucija prema rijekama i vodi. Zbog ograničenih zaliha čista voda postaje najvažniji strateški resurs – oko kojeg će se u decenijama koje dolaze sukobljavati politički, ekonomski, pa i vojni interesi.
Balkan je još uvijek bogat kristalno čistim izvorima i divljim rijekama. Ali, na korak smo od uništenja tog bogatstva – naše rijeke na udaru su privatnog kapitala i tajkuna u sprezi sa korumpiranim vlastima.
U ovom trenutku najveća prijetnja našim rijekama su male hidroelektrane (mHE). Zato zahtijevamo da se momentalno obustave svi radovi i projekti na našim rijekama i po hitnoj proceduri u svim državama Balkana donesu zakoni o zabrani gradnje mHE. Osim zabrane mHE, borimo se i za zaštitu vode i prava svih ljudi i živog svijeta na vodu kao osnovnog uslova života, a ne robu kojom se trguje. Dok god zakoni i države ne stanu u zaštitu naših voda, mi ćemo ih braniti – kao i dosad, srčano i bespoštedno. Sve rijeke Balkana – naše su zajedničke rijeke.
Vrijedno je spomenuti projekat Centra za životnu sredinu “Koraci ka zaštiti pritoka Neretve: Buna, Bunica, Bregava i Trebižat“. Riječ je o istraživanju flore i vegetacije, vodozemaca i gmizavaca, sisara, ptica, leptira, mahovina i vodenih makrobeskičmenjaka sa ciljem da, kako navode, “kroz kombinaciju naučno-istraživačkog rada i aktivnosti zagovaranja postignu dugoročnu zaštitu ove četiri pritoke Neretve”. Ovakvi projekti mogu mnogo da doprinesu odbrani naših rijeka, na popisu flore i faune nalaze se i nekoliko ugroženih vrsta. Da li se slažete sa tim?
Lejla Kusturica: Apsolutno! Sve vrste aktivnosti koje plasiraju značaj, bogatstvo naših rijeka doprinose podizanju svijestu, ali i pravnoj zaštiti onoga što je nemjerljivo vrijedno u našoj zemlji, ali i na prostoru cijele Europe. Poziv je svim organizacijama, ekološkim poput Centra koji dugi niz godina radi na unapređenju okoliša u BiH, ali i drugim organizacijama i pojedincima da svakodnevno plasiraju od fotografija, ljubavi, sjećanja, do naučnih radova o značaju, bogatstvu, jedinsvenosti naših rijeka. Jer one pripadaju nama svima. Ako znamo više o tome šta imamo, logično je da ćemo to još jače braniti i štititi!
Za kraj, možete li poslati poruku svim ljubiteljima i borcima za zaštitu rijeka i okoliša, a i poruku onima koji zarad novca uništavaju prirodna bogatstva!
Lejla Kusturica: Za sve ljubitelje i borce za zaštitu rijeka imam samo riječi najiskrenije zahvalnosti. Njihova borba i aktivizam ne zna za dane, sate i godišnje odmore. Borbe su iscrpne i duge, a sve što se radi na terenu zahtijeva veliku upornost, odricanje i trud. Činjenica da se tako nesebično daju za očuvanje onoga što pripada ne samo nama, već i onima koji dolaze poslije nas, uzajamno nas motiviše da istrajemo do kraja. Kada ste vođeni iskrenim i dobrim namjerama, stručnim znanjem i srcem pobjeda ne može izostati. Sa očuvanjem naših rijeka i vodnih resursa nećemo praviti kompromise jer bez njih života nema. Poruka za vlasti i tzv. investitore – ne može biti dobro samo ono što je vama dobro – poslušajte lokalne zajednice i napravite nove strategije koje ne uništavaju život u BiH!
(AbrašMEDIA)
Dragana Skenderija: Mještani/ke doline Neretvice su pokazali kako se voli i brani rijeka
Ali Sarajlić: Rijeke nas spajaju, od njih živimo i zato ih branimo