Nova analiza stakleničkih gasova pokazuje da su obalni ekosistemi na globalnoj razini mjesta za neto pohranjivanje ugljičnog dioksida (CO2), ali emisije metana (CH4) i azotnog oksida (N2O) dijelom poništavaju efekte apsorpcije CO2, ukazuje međunarodni istraživački tim predvođen australskim Univerzitetom Southern Crossom.
Novi rezultati istraživanja balansa obalnih regiona u pogledu stakleničkih gasova (CO2 + CH4 + N2O) u deset svjetskih regija i globalno prikazani su u radu objavljenom u Nature Climate Change.
Od tropskih laguna do polarnih fjordova, od obalnih šuma mangrova do podvodnih zajednica morske trave, mnoge obale širom svijeta pokazuju veliku raznolikost apsorpcije i emisije stakleničkih gasova.
“Razumijevanje kako i gdje se staklenički gasovi oslobađaju i apsorbiraju u obalnim ekosistemima važan je prvi korak za sprovođenje učinkovitih strategija ublažavanja klimatskih promjena”, rekla je voditeljica istraživanja, dr. Judith Rosentreter, viša naučna saradnica na Univerzitetu Southern Cross.
“Na primjer, zaštita i obnova staništa mangrova i slanih močvara obećavajuća je strategija za jačanje upijanja CO2 ovim obalnim močvarama.”
Druge aktivnosti suzbijanja ljudskog utjecaja, poput smanjivanja ispuštanja hranjivih tvari, organskih tvari i otpadnih voda u obalne vodene puteve, mogu smanjiti emisije CH4 i N2O u atmosferu.
Globalni tim naučnika istraživao je deset različitih svjetskih regija: Sjevernu Ameriku, Južnu Ameriku, Europu, Afriku, Rusiju, Zapadnu Aziju, Južnu Aziju, Istočnu Aziju, Jugoistočnu Aziju i Australaziju.
Otkrili su da je najviše apsorpcije stakleničkih gasova u jugoistočnoj Aziji zbog njezinih ekstenzivnih i produktivnih tropskih obalnih močvara koje apsorbiraju CO2. Drugo žarište CO2 ponora je Sjeverna Amerika, sa svojim velikim područjima obalnih močvara ali i fjordovima koji apsorbiraju CO2.
“Naše novo istraživanje pokazuje da fjordovi širom svijeta apsorbiraju ~40% CO2 koji bi inače bio ispušten iz sistema plime i oseke, delti i laguna. Većina (86%) apsorpcije CO2 u fjordove dešava se u regiji Sjeverne Amerike, uglavnom na Grenlandu”, rekao je koautor, profesor Bradley Eyre, profesor biogeohemije na Univerzitetu Southern Cross.
S druge strane, Dr Rosentreter je dodao: “Druga obalna staništa su izvori emisija stakleničkih gasova. Na primjer, obalne močvare kao što su šume mangrova, obalne slane močvare i morske trave ispuštaju više od tri puta više CH4 od svih estuarija u svijetu.”
U isto vrijeme, obalna močvarna područja, koja se nazivaju i obalnim močvarama ‘plavog ugljika’, mogu biti jaki ponori CO2 a neka također apsorbiraju N2O, što ih na kraju čini neto ponorom stakleničkih gasova iz atmosfere kada se uzmu u obzir sva tri staklenička gasa.
“U našoj studiji pokazujemo da kada uzmemo u obzir sva tri staklenička gasa (CO2 + CH4 + N2O), osam od 10 svjetskih regija su obalni neto ponori stakleničkih gasova”, rekao je dr. Rosentreter.
Ovi nalazi će informirati dalje korake projekta RECCAP2 Global Carbona.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA