Take a look at your promised land.
Your deed is that gun in your hand.
Propagandhi – Haillie Sellasse, Up Your Ass
U opširnoj analizi objavljenoj krajem aprila mjeseca ove godine, internacionalna nevladina organizacija Human Rights Watch (HRW) je optužila Izrael za provođenje politike apartheida i progona protiv Palestinki i Palestinaca – i protiv vlastite arapske manjine – koji predstavljaju zločine protiv čovječnosti. Cilj 213 stranica dugog izvještaja nije bio uporediti Izrael sa Južnom Afrikom iz doba apartheida, već procjena “čine li određeni akti i politike apartheid“ kako je definisan međunarodnim pravom. Evakuacija palestinskih porodica, upad u džamiju, brutalna premlaćivanja i hapšenja Palestinki i Palestinaca, i na koncu napad Izraela i izraelske vojske (IDF) na Gazu posljednjih par dana, došli su kao potvrda ovoga iznad: određeni akti i politike Izraela čine apartheid. Naslovima i izjavama u posljednjih par dana potvrđuju to magazini i osobe kao što su Jacobin, Al Jazeera, TheNation, Middle East Eye, Roger Waters.
Piše Minel Abaz, AbrašMEDIA
Na sistemsko nasilje Izraela širom Evrope i svijeta odgovoreno je protestima i pozivima na solidarnost i podršku Palestini. Između ostalog, i od građanki i građana sa prostora Bosne i Hecegovine. Kako je to dobro primjetio novinar Ozren Kebo, gore navedeni su najbrži kad treba osuditi tuđi rasizam. Pa su mreže i profili puni postova i slika solidarnosti sa borbom Palestinaca i Palestinki, porukama i pozivima na borbu protiv Izraela. Čak je i sarajevska Vijećnica bila “obojena palestinskom zastavom, u znak solidarnosti sa svim nevinim žrtvama i njihovim porodicama”. Neki od ovih postova i poruka – rekao bih mnogi od njih – nažalost završavaju u antisemitizmu i mržnji svih Jevreja, radeći tako samo medvjeđu uslugu samim Palestinkama i Palestincima i njihovoj (opravdanoj) borbi protiv opresije, progona, apartheida. Jer antisemitizam je, kako dobro primjećuje Slavoj Žižek, oprečan borbi protiv izraelske okupacije i apartheida. Usput mora primjetiti da ovaj svepristuni antisemitizam potvrđuje tvrdnju Georgea Orwella da je “antisemitizam široko rasprostranjen, čak i među intelektualcima, i sveopća urota šutnje vjerojatno doprinosi njegovom rasplamsavanju”.
No, druga stvar me ovdje interesuje. Hoće li objavljivanje poziva na podršku i solidarnost pomoći Palestini i borbi protiv apartheida Izraela? Pa i ne baš. Kako onda možemo pomoći Palestinke i Palestince i njihovu borbu? Anti-izraelski, pro-palestinski pokret Boycott, Divestment, Sanctions (BDS) recimo navodi 5 stvari: 1.) insistirati na vojnom embargu za Izrael, 2.) proglasiti institucije zonama slobodnim od apartheida, 3.) bojkot brendova koji podržavaju apartheid, 4.) otkazati akademske, kulturne i sportske događaje u Izraelu, 5.) priključiti se BDS pokretu.
Sve su ovo legitimne stvari, ali u komplikovanoj bosanskohercegovačkoj stvarnosti se one nekako čine daleke, neopipljive, možda čak i nedostižne. Šta onda da se radi? Kratka priča koja slijedi će nam dati najbolji odgovor:
Za vrijeme Drugog indokineskog rata u Vijetnam je došla delegacija italijanske komunističke partije kako bi posjetila Ho Ši Mina. Nakon dugotrajnog sastanka, Italijani su vijetnamskog vođu upitali kako im mogu pomoći u njihovoj borbi. Ho Ši Min nije oklijevao, već je automatski odgovorio: „Najbolji način da nama pomognete jeste da započnete revoluciju u Italiji“.
Odgovor se nameće sam. Najbolji način da pomognemo borbi Palestinki i Palestinaca je da započnemo revoluciju u našoj zemlji. Znam, i ovo u kontekstu Bosne i Hercegovine zvuči daleko, neopipljivo i nedostižno. Ali borba protiv rasizma Izraela spram Palestinki i Palestinaca se vodi i podržava borbom protiv rasizma na domaćem terenu. To trenutno znači – pomoći izbjeglicama i migrantima koji se nalaze u Bosni i Hercegovini, a među kojima ima i Palestinki i Palestinaca. Ne možete po mrežama kačiti postove solidarnosti sa dalekom Palestinom, a mrziti i biti netrpeljivi i ksenofobi prema ljudima koji se nalaze u vašoj neposrednoj blizini, a koji dolaze iz drugih zemalja i kultura. Ako iskreno hoćete pomoći Palestini, pomozite ovim ljudima, ne okrećite glavu kada ih vidite i sretnete u gradu. Ako im već ne možete ponuditi smještaj, onda im možete pomoći novčano, podijeliti im hranu, piće, deke, odjeću, obuću. Tek tako ćemo demokratizovati našu zemlju i društvo i pomoći (palestinskoj) borbi protiv rasizma, ugnjetavanja i apartheida. Borba za drugačije, solidarnije i bolje društvo znači borba za „drugačije“ od nas; ali ne kačenjem besmislenih postova i slika na društvenim mrežama, već aktivnim i organizovanim intervenisanjem u sadašnjosti. Jer kad su apartheid i rasizam zakon – bilo u Bosni i Hercegovini ili Izraelu – otpor je dužnost.