Bunurski most u Mostaru je vrlo neobičan most. Prije rata nije ga bilo. Kažem prije rata, jer ta virtualna crta koja razdvaja vremenski tok na “prije” i “poslije” zaista je stvarna i opipljiva. Gotovo kao mjesto gdje prelazimo iz jedne paralelne stvarnosti u drugu. Mjesto…
Više... Dolores Veledar – Perić: Đubre u prazničnoj vreći
Imam malu avliju, opasanu visokim zidom s jedne strane i kamenom kućom sa druge, okruženu usko zbijenim mostarskim kućama, u jednom od starih mostarskih naselja. Moj komadić plavog mostarskog neba i komadić sunca. U avliji nema mjesta za sadnice voćki, ali vrt preko zida ih…
Više... Dolores Veledar – Perić: Avlijanje
Prije četiri godine suprug i ja učinili smo zaista hrabru, a možda i ludu stvar – prodali smo relativno komforan stan u jednom od rubnih dijelova grada i kupili kuću staru 120 godina u samom centru grada. Ne, nismo patili od toga da živimo u…
Više... Dolores Veledar – Perić: Život na gradilištu
Vilda je moja školska kolegica. Išle smo zajedno u Srednju medicinsku školu i čitavo školovanje ona je sjedila tik ispred mene. Mogu se zakleti da još uvijek ima na leđima udubljenja od olovki, kojim sam je redovno bockala – da joj nešto kažem! Zapravo čitav…
Više... Vildana Milavić: Ako radim na sebi, sve okolo će se posložiti
Kad sam bila djevojčica moja velika želja je bila plesati balet. U Mostaru nije bilo baletne škole i ja sam godinama skakutala po kući i imitirala pokrete i okrete balerina, koje sam gledala na televiziji. Umjesto na balet, ipak sam počela igrati folklor u Abraševiću.…
Više... Arleta Ćehić: „Umjetnici i umjetnice su rezonanca postojećeg sistema u kojem žive“
Krenuh do Mepasa da zamijenim odjeću koju sam kupila dan ranije za sina. Uvijek loše procjenim kad kupujem. Kupim obično premalene stvari. Gotovo svaki put. I sebi i djetetu. Onda vraćam. Gotovo redovni scenario. Ne uspijevam izvući pouku. Teško se odlučujem na kupovinu, gledam, razmišljam,…
Više... Dolores Veledar – Perić: „Kakav divan dan“
Shvatila sam značenje one pametne – da nevolje nikada ne dolaze same – u utorak, 12. novembra 2012. godine. Dan ranije, suprug je autobusom otputovao za Beč, a u utorak mu je avion iz Beča letio za Kanadu. Ode čovjek da radi… Isti dan se…
Više... Dolores Veledar – Perić: Za nas troje
Prošao je pokraj mene mostarskim, bunurskim mostom, jednog kišnog jutra, u rano proljeće. Gurao je kolica sa dvogodišnjim djetetom. Nisam mogla ocijeniti da li je u pitanju dječak ili djevojčica. Imalo je tamnu kosu do ušiju i spavalo presamićeno preko rešetke na dječjim kolicima. Na…
Više... Dolores Veledar – Perić: „Crno-bijeli svijet“
To je tabu. O tome se šuti ili samo šapće. Da li smo spremni podignuti tepih i izvući ono što je revnosno tiskano zadnjih dvadeset godina i što nam poput pokvarenog pretis lonca prijeti i šišti nad glavom? Šta se desilo 1993. u Mostaru? Kako…
Više... Dolores Veledar – Perić: Grad na crvenoj rijeci
Zamolio me jedan prijatelj da razgovaram sa djevojkom, strankinjom, o svojim iskustvima u ratu i tekstovima koje pišem. Reče mi da ona radi doktorsku disertaciju koja se dotiče tematike spašavanja ljudi ili pokušaja njihova spašavanja u vihoru rata, ali ljudi na suprotnoj strani. Onih drugih.…
Više... Dolores Veledar – Perić: Skretnice
Jedan čudan paradoks moga života je da sam uvijek u svojim sivim razdobljima uspijevala prepoznati, u početku možda neznatne, ali izuzetno značajne elemente svjetla. Drugim riječima, ono što svaki put učinim kada me nešto šokira ili iznenadi jeste to da, kao po nekoj inerciji, najprije…
Više... Dolores Veledar – Perić: Svjetlo na papiru
Uđoh u Konzum blizu moje kuće. Primijetila sam i ranije da imaju jako loš izbor voća i povrća, ali često uzmem naranče, koje nisu loše za cijeđenje. I tako, krenuh da ih izvagam i pogled mi pade na paketiće uredno složene ispod jedne od onih…
Više... Dolores Veledar – Perić: Juha od gnjilog povrća