Shvatila sam značenje one pametne – da nevolje nikada ne dolaze same – u utorak, 12. novembra 2012. godine. Dan ranije, suprug je autobusom otputovao za Beč, a u utorak mu je avion iz Beča letio za Kanadu. Ode čovjek da radi… Isti dan se još nešto u mom privatnom životu zakuhalo, a taj dan, u utorak, sam imala i nastup. Pjevala sam na Univerzitetu, otvarao se odsjek za Turski jezik i književnost.
Piše: Dolores Veledar – Perić, AbrašMEDIA
Elem, slažem ja muževu odjeću, suze mi oči. Mom petogodišnjaku smo rekli da tate neće biti neko vrijeme i da će mu donijeti puno igračaka, kada se vrati. Benjo je nabrojao dosta toga i napravio se spisak: Tomice, Hulk, Spajdermen, autići…
Benjo je trenutno u dženetu. Moja pažnja je fokusirana samo na njega, sa njim spavam, sa njim pijem jutarnju kafu, vodim ga na posao. Ova tri dana se jako lijepo slažemo, a i nekako pametno razgovara sa mnom, osim mačka Micka, jedino je muško u kući.
I tako, sjedim ja za kompjuterom i vježbam malo pjesmu koju treba da pjevam, a nisam je ranije izvodila. Pjevam i plačem. Pokušavam sakriti suze, ali mi ne uspjeva. Kaže Benjo – Bona, mama, nemoj više slušat tu pjesmu kad od nje plačeš, nije ti ona fina, – mrtav-hladan, reče svoje i ode da se igra.
Otpjevala sam pjesme na nastupu i kad se ceremonija završila prišlo mi je par ljudi i reklo: A, vi to pjevate kao da se to zaista vama dešava, – pjevala sam Kafu mi draga ispeci, a ja ću doći oko pola noći da sjednem kraj tebe…; Kiša pada, trava raste, gora zeleni… imam dragog na daleko u tuđoj zemlji, pa mu sitnu knjigu pišem, dođi mi dragi moj…
Dragog sam srela 2004. Ja, Dolores, sa katoličkim imenom, djevojka muslimanka iz komunističke familije, civilna žrtva rata, on Dario sa staroperzijskim imenom, dijete iz takozvanog srpsko-hrvatskog mješanog braka, povratnik iz dijaspore. Nosili smo sa sobom mnoštvo isprepletenih identiteta, kontradiktornosti i imali smo potrebu rušiti stereotipe.
Sjedili smo gotovo svako jutro na tarasi Bijelog bara i gledali kako se spaja luk lijeve i desne obale grada i daje novi smisao nebu iznad rijeke. Most je rastao, a sve okolo je postajalo manje sivo. Imamo sina, zove se Benjamin – sin sreće i radosti. Moj šef, Arap, kaže da njegovo ime u stvari znači „sin s desna“.
Želim završiti priču, ali ne znam kako. Nebo iznad ovog grada i njegove rijeke su previše kontaminirani sivilom. Želim ponovo plavo nebo i puno sunca, za nas troje…