Čekali smo da se upali prolaz za auta na raskrsnici. Nas troje. U crnom renou. Svekrvin poklon. Muž je rekao: “Moj prijatelj sa posla ovdje je bio na liniji za vrijeme rata. Na ovom dijelu, ovdje, imali su komadić zaklonjenog prostora. Igrali su tu karata,…
Više... Dolores Veledar – Perić: Ispred „Publike”
Neko je zapalio plamen koji odavno potajno sanjamo da potpalimo. O da. I mi miroljubivi, fini i odgojeni. Mi koji moraliziramo. I sebi i drugima. Mora se nekada uraditi i nešto “nazadno”, povući rez. Moraju se nekad uprljati ruke da bi se očistio svod nad…
Više... Dolores Veledar – Perić: I neko zapali plamen
Znala sam sjediti na brijegu, kako smo ga mi djeca sa Panjevine zvali, i gledati grad. Uz tri spojene zgrade bez balkona, kraj bašte čika Sekule, tik uz put koji vodi u kotlinu podno Huma smjestila se bila ta naša draga, mala osmatračnica. Stajali smo…
Više... Dolores Veledar – Perić: Mrtvi grad
Imam malu avliju, opasanu visokim zidom s jedne strane i kamenom kućom sa druge, okruženu usko zbijenim mostarskim kućama, u jednom od starih mostarskih naselja. Moj komadić plavog mostarskog neba i komadić sunca. U avliji nema mjesta za sadnice voćki, ali vrt preko zida ih…
Više... Dolores Veledar – Perić: Avlijanje
Slušam priče moje nene Mevlide već skoro 30 ljeta. Mevlida je starica koja ima 84 godine, dementna je i već godinama sam svjedok kako jedna ličnost polako nestaje. Svakim danom sve je tanja i manja, a sada čak i sjećanja iz njene rane mladosti i…
Više... Dolores Veledar – Perić: Trešnje nenine mladosti
Prije četiri godine suprug i ja učinili smo zaista hrabru, a možda i ludu stvar – prodali smo relativno komforan stan u jednom od rubnih dijelova grada i kupili kuću staru 120 godina u samom centru grada. Ne, nismo patili od toga da živimo u…
Više... Dolores Veledar – Perić: Život na gradilištu
Krenuh do Mepasa da zamijenim odjeću koju sam kupila dan ranije za sina. Uvijek loše procjenim kad kupujem. Kupim obično premalene stvari. Gotovo svaki put. I sebi i djetetu. Onda vraćam. Gotovo redovni scenario. Ne uspijevam izvući pouku. Teško se odlučujem na kupovinu, gledam, razmišljam,…
Više... Dolores Veledar – Perić: „Kakav divan dan“
Shvatila sam značenje one pametne – da nevolje nikada ne dolaze same – u utorak, 12. novembra 2012. godine. Dan ranije, suprug je autobusom otputovao za Beč, a u utorak mu je avion iz Beča letio za Kanadu. Ode čovjek da radi… Isti dan se…
Više... Dolores Veledar – Perić: Za nas troje
Zamolio me jedan prijatelj da razgovaram sa djevojkom, strankinjom, o svojim iskustvima u ratu i tekstovima koje pišem. Reče mi da ona radi doktorsku disertaciju koja se dotiče tematike spašavanja ljudi ili pokušaja njihova spašavanja u vihoru rata, ali ljudi na suprotnoj strani. Onih drugih.…
Više... Dolores Veledar – Perić: Skretnice
Jedan čudan paradoks moga života je da sam uvijek u svojim sivim razdobljima uspijevala prepoznati, u početku možda neznatne, ali izuzetno značajne elemente svjetla. Drugim riječima, ono što svaki put učinim kada me nešto šokira ili iznenadi jeste to da, kao po nekoj inerciji, najprije…
Više... Dolores Veledar – Perić: Svjetlo na papiru
Par dana ranije probudila sam se u sred noći, jer sam osjetila nečije prisustvo kraj sebe. Bila je to moja mama koja je u tami kraj mog uzglavlja slušala nama zabranjeni radio Mostar. Zapravo, probudio me je vlastiti vrisak. Moje tijelo osjećalo je prijeteću opasnost…
Više... Dolores Veledar – Perić: Dan D (deportacije)
Protekli period od nekih godinu dana za mene je bio zaista poseban. Nazvala bih ga period odlazaka. Prije pola godine umrla je moja jedina nena. Ona me je odgajala dok sam bila mala i sa njom sam živjela u istom domaćinstvu dugi niz godina. Tokom…
Više... Dolores Veledar – Perić: Odakle dolazi svjetlo?