Oko 60.000 ekstremnih desničara marširalo je prošle sedmice Varšavom uzvikujući neonacističke slogane. Bio je to rekordan odaziv za poljsku ekstremnu desnicu, koja je na prvi marš, održan prije osam godina, uspjela privući nekoliko stotina ljudi.
Država čiji su neonacisti privukli jednaku pažnju je Ukrajina, u kojoj ekstremna desnica ima jake veze sa vladom, što bi moglo predstavljati veliki problem za SAD, ključnog saveznika Kijeva. Ta veza je naglašena prošle sedmice kada su SAD i Ukrajina jedine glasale protiv UN-ove deklaracije koja osuđuje veličanje nacizma.
Razgovaramo sa Levom Golinkinom, novinarom koji je mnogo vremena posvetio pisanju o evropskoj ekstremnoj desnici, autorom knjige “A Backpack, a Bear and Eight Crates of Vodka: A Memoir of Ukraine”.
Razgovarao Aaron Mate, Therealnews.com
Prevod Robert Jandrić, AbrašMEDIA
Lev, dobrodošli. Počnimo sa Poljskom. Kao što sam rekao, kad je ovaj marš na Dan nezavisnosti Poljske održan prvi put, prije osam godina, na njemu se okupio manji broj ljudi. Ove godine oko 60.000. Recite nam, šta smo to mogli vidjeti u Varšavi?
Lev Golinkin: Vidjeli smo kako Poljska, koja je bila navođena kao primjer postsovjetskog uspjeha, pokazuje neke mračne pojave. Vidjeli smo da su uz Poljake marširali i neonacisti iz svih dijelova Evrope. Ovdje se radi o nečemu što ide mnogo dalje od same Poljske.
Možete li reći nešto o toj transnacionalnoj vezi između bijelih supremacista, kojoj sada svjedočimo u Evropi, gdje pokreti iz različitih zemalja utječu jedni na druge?
U prošlosti bijeli rasizam je bio ograničen na nacije. Drugim riječima, “Deutschland Uber Alles” (Njemačka iznad svega) ili “America First” (Prvo Amerika), ili šta sve ne. Mnogo toga kao islamski terorizam, nije ograničeno na odeđenu državu, radi se o svjetskom pokretu, s tim što se ne bore za stvaranje kalifata, već za ponovno osvajanje Evrope i Amerike za bijelu rasu. Oni smatraju da su ugroženi od strane migranata u Americi. U Evropi ih ugrožavaju muslimani, koji su jedno od važnih pitanja, kao i Jevreji. Ove grupe rade na udruživanju i “povratku” Evrope bijelom čovjeku.
Hajde da razgovaramo o Ukrajini, ključnoj saveznici SAD-a. Upozoravali ste da ne bi trebali odbacivati zabrinutost zbog utjecaja koji ekstremno desničarske grupe ostvaruju u Ukrajini. Nedavno sam pročitao izvještaj u kome se navodi da neonacistički elementi sarađuju sa ukrajinskom obavještanom službom. Šta mislite o tome i uopšte o utjecaju ekstremno desničarskih grupa, čak i neonacista u Ukrajini?
Kada je u jesen 2013. godine počeo sukob sa Rusijom, a 2014. se pojačao, ukrajinska vojska bila je u raspadu. Jedini koji su obezbijedili snagu za revoluciju na Majdanu i kasnije sukob sa Rusijom i pobunjenicima koje Rusija podržava bile su neonacističke grupe. Oni su osnovali bataljone, govorimo o teško naoružanim bataljonima koji su glavni oslonac ukrajinske vojske. Ovi bataljoni su od početka polunezavisni.
Većina njih je nominalno pod kontrolom ukrajinske vlade, ali dozvoljeno im je da rade šta žele. Do sada su onemogućavali rad sudova, opstruirali glasanje, pljačkali banke i restorane koji im se ne sviđaju. Neki od njih pucali su i na policiju. Do sada su rijetko pozivani na odgovornost i čvrsto su povezani sa ministrom unutrašnjih poslova Arsenom Avakovom, kao i sa predsjednikom parlamenta, trećim najmoćnijim čovjekom u Ukrajini, Andriyem Parubiyom. Parubiy tehnički nije dio ekstremne desnice, ali je petnaest godina posvetio organizovanju neonacističkih partija, dok početkom 2000-ih nije prekinuo veze sa ekstremnom desnicom. Još uvijek je to čovjek koji poznaje ove grupe veoma dobro, a koji je predsjednik parlamenta. Tako da imaju jak utjecaj u vlastima Ukrajine.
Informacija o vezi koju sam maloprije pomenuo dolazi od grupe “Defending History”, koja istražuje antisemitizam u Evropi. Oni, na osnovu prevedenog članka iz Ukrajine, navode da je neonacistička grupa C14 povezana sa ukrajinskim službama bezbjednosti. Da li ste čuli ovu priču i da li je istinita?
Koliko sam ja razumio to je samo tvrdnja. Ona nije potvrđena, ali činjenica je da se C14 ponašaju obijesno. Napadaju ljude, uključujući i antifašističke demonstrante, koje su više puta zboli noževima i čini se da su za svoje akcije izuzeti od krivične odgovornosti. Ako je policija tu, ona ne reaguje.
Važan detalj vezan uz C14 je i to da je BBC nedavno upao u probleme zbog izvještavanja o njima kao o običnoj grupi huligana, kao simpatičnim odmetnicima, a riječ je o neonacističkoj organizaciji. Britanski parlament je BBC-ju dao zadatak da urade tačan prikaz grupe C14. Ali C14 je samo jedna od manjih grupa. Oni su više kao ulična banda. Ono što mnogo više zabrinjava su organizovani bataljoni, kao što je Azov, govorimo o 3000 ljudi koji mašu neonacističkim simbolima, koje su organizovale neonacističke grupe, koji su očvrsnuli u borbama i koji su manje-više nezavisni od Kijeva, iako su nominalno dio Nacionalne garde. To me brine mnogo više od ulične bande C14.
Tačno. I oni stječu pravo borbeno iskustvo u građanskom ratu protiv građana sa istoka zemlje koji se identifikuju sa Rusijom. Ako sam dobro razumio, bijeli supremacisti se bore i na strani autonomista, onih koji žele autonomiju za Istok, da čak i u njihovim redovima ima bijelih supremacista.
Da, veoma je važno istaći da su obje strane privukle bijele supremaciste. Rusija je tačka oko koje se današnji bijeli supremacisti ne slažu. Polovina njih smatra da je Rusija problem, da Rusija nije Evropa, da je Rusija Azija. To su ljudi koji se bore na ukrajinskoj strani, oni se bore protiv Rusije. Oni se bore da zaustave varvare koji napadaju evropsku bijelu rasu.
Druga polovina bijelih supremacista vidi Rusiju kao bastion hrišćanstva i bore se na strani separatista. Mnogo američkih bijelih supremacista, ukljućujući i Richarda Spencera, imaju pozitivno mišljenje o Rusiji. Oni se slažu sa vjerovanjem da je “Rusija bastion hrišćanstva”. Na obje strane ima neonacista, potpuno ste u pravu.
Na koji način, po vašem mišljenju, trebamo gledati na vezu same Rusije sa neonacistima? Problem koji ja imam sa izvještavanjem o Rusiji, posebno na Zapadu, je to što je toliko mnogo izvještaja iskrivljeno sa ciljem guranja tzv. “Russiagate” narativa i Putina kao velikog destabilizatora cijelog svijeta, ali to ne umanjuje bilo kakve stvarne veze između Rusije i ekstremne desnice. Kakav je Putinov stav o bijelim supremacistima koji ga podržavaju?
Neke grupe su povezane sa Putinom. Na primjer motoristička banda Noćni vukovi, koje možemo nazvati neonacistima. Njega podržava mnogo ekstremnih desničara. Ako govorimo o globalnom pokretu bijelih supremacista, najbolje je da ga ponovo uporedimo sa terorizmom. Postoje grupe šiitskih terorista koje su protiv sunitskih terorista. Oni mogu biti smrtni neprijatelji, ali su i dalje dio ukupne islamske terorističke zajednice.
Isto je i ovdje. Rusija je dio problema kada govorimo o nekim grupama ekstremne desnice i njihovom utjecaju, njihovim bliskim vezama sa italijanskim i francuskim partijama ekstremne desnice. U isto vrijeme, brine me to što postoji mnogo neonacističkih grupa u zemljama koje imaju prijateljske odnose sa SAD, u zemljama koje su članice NATO pakta i Evropske Unije, i zemljama koje SAD podržavaju, kao što je Ukrajina. Mislim da ih ignorišemo, predstavljamo ovo kao borbu bastiona demokratije protiv Rusije, dok neki od bastiona demokratije kao što su Poljska, Ukrajina, Baltik imaju neonacističke formacije, negiraju holokaust.
Na predsjednika Trumpa vrši se pritisak da odobri prijedlog Pentagona i mnogih utjecajnih ljudi iz sektora državne bezbjednosti da se pošalje više oružja u Ukrajinu za borbu protiv separatista. Kakvo je vaše mišljenje o mogućim implikacijama ove odluke, može li se ovo smatrati podrškom ekstremnoj desnici u Ukrajini?
Charles Kupchan, koji je bio u Obaminoj administraciji napisao je članak za The Washington Post, u kome navodi da bi slanje dodatnog američkog oružja samo rasplamsalo sukob i uzrokovalo smrt više civila. Postoji mnogo razloga zašto bi trebali biti jako oprezni sa donošenjem odluke o slanju oružja u Ukrajinu. Što se ekstremne desnice tiče, mislim da bi to bilo nepromišljeno. Imate vlast, a imate i mnogo Ukrajinaca koji nisu neonacisti. Ogromna većina Ukrajinaca su obični ljudi, ali u isto vrijeme, kako možete opravdati slanje oružja vlastima čija oružana sila uključuje i takve grupe za koje Richard Spencer izgleda kao Boy Scout.
Dajući nekome oružje mi dajemo i legitimitet tim grupama koje naoružavamo. Dajemo im zvaničnu podršku, prije svega. Mislim da je jako opasno naoružavati naciju o čijim oružanim snagama postoje izvještaji da su neonacističke, objavljeni od strane gotovo svake zapadne organizacije koju možete zamisliti; to je priznao New York Times, priznao je Daily Beast, o tome su pisali Reuters i USA Today. Pisali su vrlo jasne naslove, znate. USA Today naveo je da se u jedinicama ukrajinskih dobrovoljaca bore i neonacisti. Zaista ne postoji drugi način na koji se ovo može protumačiti.
Mislim da bi trebali biti jako pažljivi kada prosuđujemo naše saveznike. Trebamo podržavati demokratske pokrete, a pokret koji uključuje ove bataljone je opasan, ne za nas, opasan je za Ukrajinu, jer ove grupe nisu zainteresovane za demokratiju. Njih ne zanima ova ukrajinska država na zapadu. Mislim, ja želim da Ukrajina bude slobodna demokratska država. Kao neko ko je pobjegao iz Sovjetskog Saveza da bi došao u Ameriku, ja ne volim Moskvu, ali demokratska država podrazumjeva vladavinu prava, nepostojanje neonacističkih formacija. Mislim da je to najvažnije. Mislim da se slanje oružja Ukrajini ne bi trebalo razmatrati dok potpuno ne raspusti ove bataljone i dok ne osigura vladavinu prava legalnih organa vlasti, bez ikakvih neonacističkih formacija.
Pročitajte još:
Grčka: Neonacisti upali u školu, protive se obrazovanju djece izbjeglica