Ove sedmice je okončana višemjesečna javna rasprava o zahtjevu za okolinsku dozvolu za zatvaranje odlagališta šljake i pepela Plane, Divkovići 1 i 2, Termoelektrane “Tuzla”. Nakon što je u nekoliko navrata Elektroprivredi BiH ukazano na sve propuste u dostavljenoj dokumentaciji i pokušaja da iste isprave, zbog katastrofalno loše i neupotrebljive dokumentacije koju je po narudžbi Termoelektrane “Tuzla” pripremila konzultantska kuća Rudarski institut d.d. Tuzla, Ministarstvo je odbilo da izda okolinsku dozvolu za zatvaranje odlagališta šljake Plane, Divkovići 1 i 2. Istim Rješenjem je Elektroprivredi naloženo da u što kraćem roku dostavi novi zahtjev i dokumentaciju kojom će se jasno definisati konkretne mjere koje Termoelektrana “Tuzla” mora provesti da bi se spriječilo daljnje uništavanje okoliša i zdravlja stanovnika tog područja koje uzrokuje zatvorena deponija.
“Nevladine organizacije su u nekoliko navrata praktično uradile stručne revizije Studije i ostale dokumentacije koju je dostavila Elektroprivreda, ali nažalost konzultantska kuća i TE “Tuzla” su uporno odbijale da prihvate naše sugestije i urade Studiju u skladu sa zakonskim propisima”, izjavio je Rijad Tikveša iz “Ekotima”.
Goran Stojak, predstavnik građana ugroženih naselja je rekao “Mi smo ministarstvu slali svoje komentare a i tokom javne rasprave smo objasnili naš stav da je Studija puna izmišljenih podataka i neistina”. U stvarno stanje na tom području se uvjerila i ministrica Đapo tokom njene nedavne posjete i razgovora sa predstavnicima lokalnog stanovništva. “Drago nam je da je napokon neko iz vlasti došao da nas sasluša i nakon toga reaguje”, dodao je Stojak.
Ova deponija šljake i pepela je zvanično zatvorena polovinom 2015. godine, i sa tog područja se i dalje nekontrolisano širi zagađenje teškim metalima iz šljake putem površinskih i procijednih voda. Termoelektrani je trebalo preko dvije godine da pripremi neupotrebljivu Studiju, a u međuvremenu su samo uradili “tehničku rekultivaciju” što u prevodu znaći, nasuli su tanak sloj zemlje i crvene gline preko šljake sa namjerom da spriječe dizanje prašine. Na toj površini je u protekle dvije godine uspijevala jedino ambrozija.
Postavlja se pitanje da li i zašto rukovodstvo TE Tuzla odugovlači proces propisne remedijacije ove deponije ako su još prije nekoliko godina na sastancima sa građanima tog područja izjavljivali da imaju spremne milione za remedijaciju tog prostora. Ovo otezanje se događa uz svesrdnu podršku i zaštitu od strane Federalne inspekcije za okoliš koja, po našim saznanjima, u dvije i po godine od kako je odlagalište zvanično zatvoreno, niti jednom nije provjerila i utvrdila šta se događa sa procijednim i površinskim vodama kojim se raznose teški metali iz šljake, a koji su štetni za okoliš i zdravlje ljudi sa tog područja. Također nisu utvrdili da li je TE Tuzla provela bilo kakvu konkretnu mjeru kojom bi se spriječilo to zagađenje, što im je bila obaveza prema Zakonu o zaštiti okoliša. Ako jesu, bilo bi dobro da se javnost upozna sa sadržajem tog inspekcijskog izvještaja i da se objavi da li je neko iz te “strateške” firme sankcioniran za kršenje odredbi zakona o zaštiti okoliša. Možda su eksperti Rudarskog instituta, u čijim prostorijama su Federalni inspektori podstanari, “na riječ” ubijedili inspektore da je sve u redu.
Nadamo se da je ovo samo prva u nizu odbijenica nekvalitetnih studija uticaja na okoliš na osnovu kojih je Ministarstvo do sada izdavalo okolinske dozvole i da će buduće Studije i okolinske dozvole biti stvarni instrument zaštite okoliša i zdravlja građana, a ne ispričnica “strateškim” firmama. Također očekujemo da će Ministarstvo i inspekcije primjeniti zakonske ovlasti i primorati Termoelektranu “Tuzla” da što prije ispuni svoje zakonom propisane obaveze zaštite okoliša na području zatvorenog odlagališta šljake i pepela, te da u što kraćem roku dostavi novi zahtjev za okolinsku dozvolu sa propisanom dokumentacijom i da na tom području provede sve mjere zaštite okoliša i zdravlja građana.
(FENA)