Ginsburg: Želim razumjeti šta mržnju i prividno ludilo čini tako privlačnim

Gost ovogodišnjeg “SarajevoFest-Umjetnost i politika” je njemački pisac, novinar i pozorišni reditelj Tobias Ginsburg. Riječ je o neobičnom autoru koji se za svoje tekstove i drame upušta u intenzivna, dugotrajna i povremeno opasna istraživanja, koja između ostalog uključuju “druženja“ s različitim ekstremističkim grupama.

Godine 2018. godine objavljena je njegova knjiga “Putovanje u Rajh”, tajno istraživanje teoretičara zavjere i desničarskih marginalnih grupa. Knjiga je ponovo objavljena 2021. u proširenoj verziji.

Nedavno je objavio knjigu “Posljednji ljudi Zapada”, koja se bavi vezom fašizma, hipermaskuliniteta i antifeminizma. Za to je proveo godinu i po infiltrirajući se na ekstremno desničarsku, neonacističku i klerofašističku scenu u Njemačkoj, Poljskoj i Sjedinjenim Državama.

Infiltrirao se u grupu desničara i bivših vojnih lica čijih je 25 članova nedavno uhapšeno kao dio terorističke grupe čiji je cilj bio srušiti postojeći državni poredak u Njemačkoj i zamijeniti ga vlastitim.

Ginsburg je jednom prilikom izjavio “možete biti nacista, a da to ne znate”.

Komentirajući u razgovoru za Fenu ovu izjavu te svoja iskustva sa fašističkim, antifeminističkim i terorističkim gripama, kaže da je problem društva u cjelini taj da se čini kako, dok se veliki dio njemačkog društva i većina Evrope nominalno protivi fašizmu, razumijevanje fašističke ideologije sve više smanjuje.

– Neofašisti ponovo vrište na ulicama i parlamentima, antisemitske teorije zavjere iz nacističke ere ponovo se vrte u krug, autokratske želje ponovo postaju opipljive – ali često nam je teško imenovati te fašističke ideologije kao takve. U svom istraživanju među ekstremistima, više puta vidim ljude koji se radikaliziraju i odlaze u neljudske sredine a da toga nisu svjesni, ali to se ne odnosi samo na određenu vrstu osoba. Pogađa ljude svih nivoa obrazovanja, starosnih grupa, finansijskog i kulturnog porijekla. I to nije samo strašno, opasno i često srceparajuće tužno, to je prije svega izraz alarmantnog i katastrofalnog zaborava istorije -upozorava Ginsburg.

Govoreći o metodama istraživanja, on kaže da tako radi 13 godina. To je njegova, kako navodi, privilegija kao bijelca da može izbliza da pogleda šta ga plaši – da li su to neofašisti, vjerski fanatici ili teoretičari zavjere.

-Nekad ih samo posjetim i provedem popodne s njima, nekada ih pratim mjesecima, pridružim se grupi na nekoliko mjeseci ili živim u sekti…Uostalom, ja sam pisac, jedino oružje koje imam kod sebe na raspolaganju je empatija. Tako da želim da shvatim neshvatljivo. Želim razumjeti šta ovu mržnju i prividno ludilo čini tako privlačnim. Pošto ne postoji tako jasna linija razdvajanja između ‘njih’ i ‘nas’, ove ideje su nam mnogo bliže nego što bismo željeli – podvukao je.

Komentirajući opasnosti i od na prvi pogled bezopasnog antifeminizma te poredeći ga sa drugim pokretima, Ginsburg pojašnjava da je antifeminizam, iako nesumnjivo vrlo opasan, potpuno drugačija kategorija od fašizma.

-Moja poenta je da antifeminizam ima centralni značaj i funkciju koju treba ispuniti za fašističku ideologiju. Zajedno sa homofobijom, mizoginijom i maničnim porivom za ‘tradicionalnom’ muškošću, antifeminizam povezuje različite sfere ekstremne desnice (i autokratske ideologije općenito). I još gore, čini njihovu ideologiju povezivom s takozvanim centrom društva. Nije svaka antifeministkinja fašista – ali antifeminizam i homofobija su u srži mišljenja krajnje desnice i koristi ih krajnja desnica kao izuzetno efikasno oruđe za radikalizaciju i regrutaciju – naglašava Ginsburg.

Govoreći koje su to “opasnosti“ feminizma za “prave muškarce“, on navodi da muškarci zaista gube razne privilegije što više napreduje rodna ravnopravnost. Žene žele da učestvuju na tržištu rada, u javnom životu, zarađuju isto toliko i imaju isto toliko moći kao muškarci.

-Naravno, za većinu je to jednostavna pravda, ali za mnoge muškarce ovaj poziv na pravdu zvuči kao strah za vlastiti status i identitet. A upravo s tim strahovima se igraju antidemokrate. Odjednom, sve što samo nejasno liči na društveni napredak postaje scenarij prijetnje. Odjednom, desničarska reakcionarna i radikalna desnica može izgledati potpuno privlačno. Odjednom se neki ljudi boje da će se njihova zemlja ‘feminizirati’, da će nestati ‘prava muškost’, da će djeca postati ‘mekana’ ili žrtve zlokobnog ‘homo lobija’ ili neke slične gluposti. Neko ko maestralno trubi o ovoj opasnoj gluposti u svijetu je, na primjer, Vladimir Putin – kazao je Ginsburg.

Govoreći o tome kakav je osjećaj biti “pripadnik“ neke od ekstremnih grupa, da li je osjećao strah ili se prilagođavao, on pojašnjava da se teško može napraviti generalizacija, jer djeluje u više različitih grupa – od uličnih nasilnika do neonacističkih muzičara ili protivnika paranoične vakcinacije…

-Ali iako stvari ponekad mogu postati oštre ili potpuno opasne, moje istraživanje je suočavanje sa sopstvenim strahom. Da, u svjetlu rastućih antidemokratskih pokreta i njihovog nasilja, postoje neki dobri razlozi zašto bi se neko mogao uplašiti. Ali odbijam da se plašim ovih ljudi. I uvjeren sam da nema ničeg strašnijeg od kvrge u noći, buke u mraku, opasnosti koju ne razumijem. Zato moram pogledati iza njihove prijeteće samoprezentacije, pogledati mimo površine. To ove ljude ne čini ništa manje opasnim, ali opasnost i ideje iza nje postaju opipljive – naglasio je.

Kad je riječ o ljudima s kojima se susretao i osjećajima koje je imao prema njima, kaže da demagoge koji radikaliziraju očajne ljude da bi imali finansijsku i političku korist, naravno osuđuje.

– A kada govorimo o mladim ljudima, ili ranjivim, nestabilnim ljudima koji naivno posrću u ove svjetove, moj stav je sasvim drugačiji. I da, iznenađujuće često, obuzme vas sažaljenje. Vidjeti kako su se ljudi postavili u ove košmarne svjetove, kako se gube u mržnji, kako mali dječaci postaju ratnici – to je strašno svjedočiti. Ali, kao što sam rekao, čak i ako su ovi ljudi možda moji politički neprijatelji ili mi uskraćuju pravo na postojanje, ja takođe želim da te ljude upoznam s ljudskošću. Samo na taj način mogu ispričati njihove priče. A ako izgubimo ljudskost, ionako nemamo šanse protiv njih – ocijenio je na kraju razgovora za Fenu njemački pisac, novinar i pozorišni reditelj Tobias Ginsburg.

Susret sa Ginsburgom bit će održan večeras u Pozorištu mladih, a s njim će razgovarati bh. reditelj Haris Pašović.

(FENA)