Hrvatska je svrstana među četiri evropske zemlje s najnižim stopama izlaznosti na izbore, pokazuje studija Fondacije Fridrich Ebert na čijem je predstavljanju u utorak u Zagrebu za bolji odaziv predložena i mogućnost snižavanju dobnog praga za biračko pravo na 16 godina, prenosi Hina.
Na posljednjim parlamentarnim izborima 2020. godine izlaznost je bila 46,4 posto. Samo Rumunija (31,9 posto), Bugarska (40,6 posto) i Albanija (46,3 posto) imaju niži odziv od Hrvatske, ističe se u studiji “Ko (ne) glasa u Hrvatskoj?” koju su u Novinarskom domu predstavili autori Michael Jennewein i Bartul Vuksan-Ćuse.
Autori ističu tri grupe kod kojih je izborna apstinencija izraziti naglašena, a riječ je o mladima, manje obrazovanima i radničkoj klasi.
Jennewein je ustvrdio da se odziv glasača na izbore smanjuje u svim zapadnim demokratijama, ali ipak je i dalje najveći odziv u Skandinaviji, a najmanji u jugoistočnoj Evropi.
“Hrvatska prednjači u niskom odzivu i to je problem za demokratiju”, upozorio je Jennwein iz bečkog ureda Fondacije Fridrich Ebert za međunarodnu saradnju Demokratija budućnosti.
Drugi autor Bartul Vuksan-Ćuse javio se videovezom sa Univerziteta Autonoma u Barceloni. Kao najčešće izborne apstinente izdvojio je mlade glasače, u dobi od 18, 19, 20 i 21 godinu, navodeći da je riječ o životnom ciklusu u kojemu mladi smatraju da njihovi interesi nisu dovoljno zastupljeni u politici.
Studija pokazuje i da raste vjerovatnost za odziv s većim stepenom obrazovanja kao i da na izbore slabo izlazi radnička klasa (građevinski radnici, vozači autobusa ili prodavači u trgovinama).
Rezultate je komentirao Berto Šalaj s Fakulteta političkih nauka, naglasivši da u Hrvatskoj od 2000. godine konstantno pada odziv građana na parlamentarne izbore.
Krivca vidi u nedovoljnoj zastupljenosti demokratske kulture u obrazovnom sistemu, a kao jedno od mogućih rješenja naveo je spuštanje dobne granice za biračko pravo na 16 godina, po uzoru na Austriju i neke njemačke pokrajine.
Govoreći o izbornom potencijalu apstinenata, u studiji se sugerira da stratezi etabliranih stranaka u svoje kalkulacije uglavnom ne uključuju zalaženje u neglasački tabor jer je teško osmisliti kampanju za izborne apstinente.
Takve kampanje zahtijevaju kandidate s jedinstvenim prihvatljivim profilom, ali i takva kampanja, kako se ističe, ima potencijal osvojiti glasove.
Kao primjer navedeni su i izbori u Velikoj Britaniji 2017. kada su laburisti dobili dodatnu podršku birača od 9,6 posto usmjerivši svoju kampanju na birače s tradicionalno niskim odazivom.
(Agencije)