Hrvatska: S desna na ekstremno desno

Rezultati parlamentarnih izbora u Hrvatskoj samo naivnima mogu predstavljati iznenađenje. Iako su predizborne ankete dosta dugo davale prednost SDP-u, poslije prvog sučeljavanja postalo je potpuno jasno da SDP nema lidera i da je Davor Bernardić nedorastao funkciji predsjednika stranke, ali i konkurentu za mjesto predsjednika Vlade, Plenkoviću. Predsjednik Socijaldemokratske partije koji u direktnom duelu nije u stanju “obrisati pod” sa bezličnim i arogantnim briselskim birokratom Plenkovićem, nema šta tražiti na tom mjestu. Na izborne liste stavio je odane i podobne umjesto sposobnih i to ga je koštalo. Ukoliko Bernardić ostane na čelu SDP-a i nakon izgubljenih izbora (RESTART koalicija osvojila je 41 mjesto u Saboru), stranka bi za koju godinu mogla doživjeti sudbinu većine socijaldemokratskih stranaka u EU.

Piše Robert Jandrić, AbrašMEDIA

HDZ je u jeku krize sa korona virusom požurio održati izbore i to se pokazalo kao ključni potez Plenkovića. Ekonomska kriza još nije pogodila Hrvatsku u mjeri u kojoj se to očekuje od jeseni. Članovi kriznog štaba uz Andreja Plenkovića nosili su predizbornu kampanju ove stranke i to se pokazalo dovoljnim za ubjedljivu pobjedu. HDZ (66 zastupnika) će uz podršku manjinskih stranaka (8), HNS-a (1) i vjerovatno Reformista (1), biti u mogućnosti formirati vladu bez ekstremne desnice okupljene oko Domovinskog pokreta i Mosta, a to je rezultat kojem se nisu nadali i veliki razlog za slavlje u njihovom izbornom stožeru.

Domovinski pokret Miroslava Škore, savez tajkuna i ekstremne desnice, sa osvojenih 16 zastupničkih mjesta, ostvario je dosta dobar rezultat. Međutim, pitanje je može li ovaj interesni savez, projektovan da bude dio vladajuće koalicije, preživjeti četiri godine djelovanja u opoziciji. Rekao bih da ne može i da će vrlo brzo doći do osipanja broja zastupnika i prelaska u druge zastupničke klubove. Izgubljeni “žetončići” u sljedeće četiri godine mogli bi postati zaštitni znak ove koalicije.

Donedavno ruševni ekstremno desničarski Most, angažovanjem nekoliko poznatih imena, na čelu sa populističkim “intelektualcem” Ninom Raspudićem, uspio je izbjeći potpunu marginalizaciju. Osvojili su 8 mandata u Saboru i mogu biti prezadovoljni postignutim rezultatom. Umjesto programa ekonomskog oporavka u kampanji su forsirali pitanja abortusa i istospolnih brakova, a to je bilo sasavim dovoljno da im veliki broj birača u Hrvatskoj ukaže povjerenje.

Desna liga (Neovisni za Hrvatsku i HSP) Brune Esih ostala je ispod izbornog praga.

Kako sada stvari stoje, ekstremna desnica u Hrvatskoj će ostati bez poluga vlasti i to je od velike važnosti za odnose među državama u regionu. Ipak, činjenica da su stranke desnice u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima 2020. godine (25 godina nakon završetka rata) u stanju osvojiti toliku podršku birača (90 zastupnika od 151) je više nego zabrinjavajuća.

Nije sve tako crno

Najveće i najpozitivnije iznenađenje parlamentarnih izbora predstavlja rezultat Zeleno-lijeve koalicije (Radnička fronta, Možemo, Nova ljevica, Zagreb je naš, Za grad). Koalicija je osvojila 7 mandata i u Saboru će predstavljati glas prave ljevice. Ovdje se radi o ljudima koji su dugogodišnji aktivisti ekološkog i radničkog pokreta, “terenci”, dobro poznati i bliski građanima. Najveći politički kapital stekli su borbom protiv štetnih projekata Milana Bandića u zagrebačkoj skupštini, gdje su se pokazali kao uporni, dosljedni i nepotkupljivi. Uprkos niskoj izlaznosti koja pogoduje velikim strankama, svojim programom zelenih politika i zaštite socijalnih prava najugroženijih kategorija stanovništva uspjeli su motivisati dio birača da izađu na glasanje i pruže im podršku. U javnim nastupima nisu podilazili većinskom javnom mnijenju i s te strane predstavljaju pravo osvježenje na političkoj sceni u Hrvatskoj, ali i regiji.

Izborni prag prešla je i koalicija stranka centra (Stranka sa imenom i prezimenom, FOKUS, Pametno) sa 3 osvojena mandata. Po 1 mandat osvojili su HNS i Reformisti.

Stranka Milana Bandića nije osvojila niti jedno zastupničko mjesto i može se smatrati najvećim gubitnikom parlamentarnih izbora. Politička karijera “vječnog gradonačelnika”, naviše zahvaljujući aktivističkom djelovanju Zeleno-lijeve koalicije, bliži se kraju.