Italija traži da se opera uvrsti u nematerijalnu svjetsku baštinu

Italija je UNESCO-u podnijela zahtjev da umjetnost opernog pjevanja uvrsti na svoj popis nematerijalne svjetske baštine, a odluka bi trebala biti donesena krajem godine, javlja AFP.

Opera je rođena u Italiji, pjevali su je italijanske patriote, a neke od najvećih svjetskih opernih arija potiču iz Italije i komponirali su ih italijanski kompozitori.

Francuz Stephane Lissner, aktuelni direktor napuljskog Teatra San Carlo, otvorenog 1737. godine, podsjeća da je to najstarija operna kuća na svijetu. Njezinu je izgradnju naručio burbonski kralj Karlo VII, koji je Napulju želio dati veličanstveni teatar da bi gradu osigurao zavidnu umjetničku ostavštinu.

Nakon raznih eksperimenata s muzičkim teatrom u 16. stoljeću, opera nastaje oko 1600. godine u Firenci osnivanjem akademije koja promovira inovativnu kombinaciju pjevanog teksta i muzike.

Prvim velikim opernim kompozitorom smatra se Italijan Claudio Monteverdi, koji je živio od 1567. do 1643. A to je tek početak.

“Proučite li historiju opere u 18. stoljeću, ustanovit ćete da je samo u Napulju tada nastalo 400 novih kompozicija”, rekao je Lissner AFP-u.

Južni je italijanski grad tada bio glavni grad Napuljske kraljevine pod vladavinom Burbonaca.

A zašto bi bilo legitimnije da upravo italijanska opera bude na UNESCO-ovom popisu nematerijalne svjetske baštine, a ne francuska ili njemačka?

Za Lissnera, koji je prije dolaska u Teatro San Carlo 2020. godine, vodio milansku Scalu i Parišku operu, nema previše dilema.

“Izvođenje opere na italijanskom među ljubiteljima izaziva najveće emocije. Ne stavljajući u drugi plan svoje kolege ili francuske i njemačke kompozitore, mislim da italijanska pjesma ima nešto dodatno, a to je sposobnost izražavanja emocija kao što niko drugi ne može”, smatra Lissner.

Za italijanskog ministra kulture Darija Franceschinija, opera je jedan od “najautentičnijih i najoriginalnijih kulturnih izraza Italije” koji se proširio svijetom.

Podsjetio je na dirljive scene iz ukrajinskoga grada Odese u martu, kada su stanovnici izašli na ulicu pjevajući “Va, pensiero”, ariju zbora židovskih robova iz Verdijevog Nabucca. Smatra kako je to “još jedan dokaz da je italijansko operno pjevanje sastavni dio svjetskoga kulturnog naslijeđa, koje pruža svjetlost, snagu i ljepotu u najmračnijim trenucima”.

“Kada ste u 19. stoljeću došli u bilo koji talijanski grad, svi su stanovnici pjevali operne arije. Bilo je to normalno”, rekao je Lissner. “Italija je drugačija, italijanska pozorišta i operne kuće su drugačije… I ako uđete u sela – to čak i nisu gradovi – naći ćete ondje mala pozorišta”.

I danas širom Italije djeluje 60-ak opernih kuća, što je svjetski rekord, a “operna muzika u Italiji nije rezervirana samo za elitu”, kazao je Lissner, dodajući da danas “većina stanovnika ne može priuštiti kupovinu skupih ulaznica”.

Tome se trendu Teatro San Carlo nastoji suprotstaviti, osiguravajući karte za mlađu populaciju po nižim cijenama.

(Agencije)