Izložbom pod nazivom “Umjetnost kao terapija” mostarskoj publici u utorak, 6. prosinca, u Centru za kulturu s početkom u 19 sati predstavit će se Sanela Čopelj i Ana Medan.
Ovom postavkom nastavlja se ciklus “Trebao mi je neki novi početak” u okviru kojeg zaljubljenici u slikarstvo imaju priliku predstaviti se javnosti po prvi put, priopćeno je iz mostarskog Centra za kulturu.
Sanela Čopelj rođena je 1972. godine u Mostaru, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje, a tu i danas živi i radi. Godine 2017. objavila je i svoju prvu knjigu poezije “Još uvijek vjerujem” koja je zapravo zbir njenih emocija, ljubavi i nostalgije za ljepšim svijetom. Predsjednica je udruženja “SAS-kultura življenja” koje je do sada realiziralo nekoliko različitih projekata.
Od 2018. godine, kako sama kaže, u njenom životu su se “počele rušiti kule od karata”. Ogorčenje, ljutnju i bol koje je sakrivala od ljudi pokušala je pretočiti na platno, a do tada se nikada nije bavila crtanjem, ali je akrilnom bojom sada pokušavala ispoljiti i artikulirati svaku vlastitu emociju. Bez neke unaprijed zacrtane ideje i nekih velikih motiva, Sanela je svoju bol prenosila na platno.
Ana Medan rođena 1982. u Mostaru, po zanimanju je građevinski inženjer, uz to je i honorarni prevoditelj za engleski jezik. Jedno vrijeme svog života provela je u Novom Sadu, a 2019. godine se vraća u rodni grad.
Slikarstvo joj je, naglašava, povremeni hobi još od malih nogu. Nakon iznenadne majčine smrti, slikarstvo za nju postaje jedna vrsta terapije, način da se realiziraju neke neostvarene želje, ispune neki snovi iz ranog djetinjstva. Od tehnika koristi kombinirano ugalj, akril i akvarel, a tu su i suhi pasteli.
Na samom svečanom otvorenju izložbe, a u svojevrsnom uvodu, urednik kulturnih programa Centra za kulturu Mostar Dario Terzić pokušat će definirati bol kao komunikološki fenomen, kao poruku i znak koji nas nekada pozivaju da reagiramo na kreativan način – kroz pisanje, crtanje, razne vrste modeliranja i slično.
(FENA)