Ko potpisuje smrtne presude našim rijekama dajući investitorima “neograničene” rokove za realizaciju štetnih projekata?

Parlamenti donose zakone, ministri upravljaju, ali kada je riječ o našim rijekama moć odlučivanja preselila se u ruke “stručnjaka” koji sjede u komisijama za koncesije na različitim nivoima i koji najčešće iza zatvorenih vrata odlučuju o našim najvažnijim prirodnim resursima, upozoravaju aktivisti/ce Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT.

Ističu kako je ovakvo odlučivanje koje nije podložno kontroli građana i koje se zapravo najčešće odvija bez njihovog znanja zahtijevalo velike i neizvjesne borbe mnogih lokalnih zajednica širom Bosne i Hercegovine i regije koje su odlučile da očuvaju neke od posljednjih divljih rijeka.

“Upravo su članovi ovih komisija odlučivali i odlučuju o produžavanju rokova za izgradnju malih hidroelektrana na rijekama širom BiH. Takav slučaj je i sa izgradnjom MHE Babanovac na rijeci Ugar, gdje je Komisija za koncesije iz oblasti vodoprivrede SBK donijela je mišljenje da se Ugovor o koncesiji produži za naredne dvije godine, uprkos činjenici da su na ovaj ugovor potpisana već četiri aneksa, te da je prvobitni rok za izgradnju bio mart 2016. godine.”

Iako kršenja rokova ukazuju na nemarnost investitora, komisije za koncesije najčešće se odlučuju da ove rokove za izgradnju produžuju, ne ispitujući stavove javnosti u tom procesu.

Aktivisti, stoga, pozivaju sve relevantne donosioce odluka da kod isteklih rokova za izgradnju malih hidroelektrana automatski raskinu koncesione ugovore.

(AbrašMEDIA)