Migracije gnuova postale su rjeđi prizor u Africi jer ljudi nastavljaju prekidati njihove historijske migracijske rute sa cestama, ogradama, gradovima, stokom i poljoprivrednim zemljištem. To je dovelo do genetskog propadanja u onim stadima koja više ne mogu slobodno lutati, ukazuje novo istraživanje.
Godišnja migracija 1,3 miliona gnuova kroz Serengeti u Tanzaniji i Masai Maru u Keniji privlači stotine hiljada turista, a taj je fenomen stavio Serengeti na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Osim veličanstvenog prizora, migracija ove amblematske vrste važna je za funckionisanje ekosistema.
Nažalost, epske godišnje migracije ovih razmjera sada se mogu vidjeti samo na nekoliko mjesta na Afričkom kontinentu. U nekim su područjima ceste, ograde, farme i urbano širenje prekinuli historijske migracijske rute stada gnuova i tako im onemogućili da lutaju daleko i naširoko u potrazi za svježom travom i vodom. Nova studija koju su vodili istraživači sa Univerziteta u Kopenhagenu pokazuje da je zbog toga oštećeno genetsko zdravlje gnuova.
“Nitko do sada nije znao da je to utjecalo na genetiku gnuova. Ali naši rezultati jasno pokazuju da su populacije gnuova koje više ne migriraju, a činile su to historijski, sada jednostavno manje genetski zdrave od onih koje nastavljaju migrirati. I to slabi njihove šanse za dugotrajno preživljavanje”, kaže Rasmus Heller, vanredni profesor na Odsjeku za biologiju i jedan od vodećih autora nove studije.
“Gnuovi koji više ne mogu migrirati imaju manju genetsku raznolikost, genetski su izoliraniji i više su podložni inbridingu. Očekujemo da će to dovesti do manjeg preživljavanja, smanjene plodnosti i drugih negativnih učinaka na njihov fitnes”, rekao je Xiaodong Liu, jedan od prvih autora studije i postdoktorand na Odsjeku za biologiju.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA