Minel Abaz: Drugo pakovanje

Sad više ništa nije isto,

I samo gore nam se piše

Prvo su nama pojeli živote,

a onda i živote naše nerođene dece.

Isto je sranje,

šta god izabereš, znaj svejedno je

jer ovdje ne postoje

istina i pravda jednake za sve

(Atheist Rap, Drugo pakovanje)

Prije sedam dana, u četvrtak 22. 3. u Domu Mladih, s kašnjenjem od dva sata, radi kolapsa u gradu zbog vremenskih neprilika, održan je skup novoosnovane stranke Narod i Pravda. Ne želeći komentarisati ovdje lik i djelo Elmedina Konakovića, prijatelja kriminalnog miljea (pogledati članke Moć stranačkih gladijatora: Čuvari jedinstva SDA snagom mišića i Osnove SDA politike: Za premijera Konakovića kriminalci su moralne vertikale ovog društva objavljene na portalu Žurnal), a u nemogućnosti da komentarišem Program i Statut njegove stranke, na ovom ću mjestu komentarisati dvije stvari koje su spomenute na skupu.

Radikalne promjene?

Skupu stranke je prisustvovao i bivši SDA-ovac Amel Mekić, koji je izjavio “da je krajnje vrijeme za radikalne promjene te da se zbog toga nada da će građani prepoznati kvalitet političkog subjekta na čelu s Konakovićem.” Da li su nam potrebne radikalne promjene i može li to provesti jedna stara-nova stranka desnog centra? Da bi odgovorili na ovo pitanje, moramo prvo vidjeti šta znači radikalno.

Kako ga definiše Ljubomir Tadić u svom Politološkom leksikonu (Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1996.) “radikalizam (lat. radix, koren, žila) izvorno znači korenitost ili krajnost. Radikalan može da znači revolucionaran, zato što se samo revolucijom mogu koreni postojećeg sistema počupati i uspostaviti novi poredak, ili kontrarevolucionaran, zato što nastoji da iskoreni ne samo revoluciju nego i demokratiju kao njenu posledicu. Međutim, pojam radikalizam se menja u evropskoj (i našoj) političkoj tradiciji. Često su radikalne političke partije bile sve drugo samo ne radikalne u opisanom smislu reči, ili su svoj prvobitni radikalizam vremenom napuštale i zamenjivale ga umerenošću. To je bio slučaj sa Narodnom radikalnom strankom u doba Pašića. Sadašnja Srpska radikalna stranka se, međutim, odlikuje svim elementima desnog radikalizma.”

No, ne mogu se složiti da postoji desni radikalizam. Prema Marxu (Prilog kritici Hegelove filozofije prava) “biti radikalan znači uhvatiti stvar za korijen, a korijen za čovjeka jest čovjek sam.” U slučaju Srpske radikalne stranke oni se ne hvataju za čovjeka kao takvog, već za čovjeka kao Srbina, a u slučaju stranke Narod i Pravda, oni se hvataju za narod.

Stoga desnica može biti reformistička (desni centar, zadržava status quo) ili reakcionarna (ekstremno konzervativna politička djelatnost protiv progresivnih poredaka ili pokreta), ali nikako radikalna. Radikalna može biti samo ljevica ukoliko obuhvata ili barem nastoji obuhvatiti totalitet društva i izmijeniti ga radikalno, u interesu većine, po mjeri čovjeka.

Pravda također, ona socijalna, prema Tadiću “predstavlja okosnicu svih istinski socijalističkih učenja, od kojih su najdoslednija ona koja kao kriterij pravde zahtevaju jednakost dobara. Ostvarenje pravde u antagonističkom društvu nejednakosti ostaje uvek samo postulat.”

Da li glasati za NiP?

Prema glumcu Enisu Bešlagiću da. Na skupu stranke je izjavio da je čin izbacivanja Elmedina Konakovića iz SDA najbolji potez koji je ta stranka napravila u proteklih deset godina, jer sada ima za koga glasati. Dopustite mi da ovdje slobodno prevedem vic, koji je Slavoj Žižek ispričao 2013. godine u Zagrebu, na 6. Subversive Festivalu, kako bih odgovorio na ovo pitanje. Ide ovako:

“Noć prije nego je Isus uhapšen i razapet, on se molio sam u šatoru. Njegovi apostoli su se okupili oko šatora brinući (pošto je Isus bio djevac, nije imao seksualne odnose): Moj Bože, umrijeće sutra, biće razapet bez ikakvog užitka i sreće, pa zašto mu ne bi makar zadnju noć učinili sretnom?
I tako oni zovnu Mariju Magdalenu i zamole je da ode u šator gdje je Isus i zavede ga. Marija, bivajući ko jeste, prihvata sa zadovoljstvom i odlazi u šator. Nakon pet minuta, Marija istrčava totalno užasnuta, plačući. Apostoli se pitaju šta se tamo desilo; da li je Isus tajno neki pervertit, da li je mučio?! Ne, objašnjava ona. Sve je išlo dobro na početku: polako sam se skinula, raširila sam noge, pokazala Isusu svoju vaginu i onda se dogodila katastrofa. “Kakva grozna rana” rekao je Isus, prislonio svoju ruku i zacijelio ju.”

Poruka vica je: Čuvajte se ljudi koji namjeravaju zacijeliti rane drugih ljudi, a Elmedin Konaković je jedan od takvih. S novom strankom koja je drugo pakovanje SDA pokušava se predstaviti kao neko ko će popraviti one stvari koje je upravo ON kao kadar SDA i premijer Vlade KS zajebao. No, da parafraziram jedan beogradski grafit: Ne možete vi popraviti koliko je Elmedin mogao zajebati.

Ovom društvu je potrebna radikalna promjena, da citiram istoimeni bend, ali glasanje za stranku Narod i Pravda, kao i za bilo koju drugu narodnjačku stranku može značiti ili zadržavanje statusa quo ili, pod određenim historijskim uslovima, reakcionarno i kontrarevolucionarno djelovanje. Radikalnu promjenu i pravdu nikako.

Zapravo najbolji simbolički pokazatelj glasanja za ovakvu opciju je intervencija Realnog – kolaps u Sarajevu na dan osnivanja ovog novog političkog subjekta.

Parola skupa ili čak slogan za naredne opšte izbore bi lako mogao biti: Sa nama potop!

(AbrašMEDIA)