Minel Abaz: Evropo, ostavi se Bosne i Hercegovine

Vidim mudrost zapada
pod kojom se planeta raspada
diktaturu novaca
globus slijepih ovaca
(Pasi, Prekrasan svijet)

U srijedu 30. avgusta sam u Sarajevu, u bašti Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, prisustvovao forumu organizovanom od strane Friedrich Ebert Stiftung u BiH. Forum je nazvan „Region u Evropi – Budućnosti Berlinskog procesa i EU integracije Zapadnog Balkana“. Cilj foruma je bio „izazvati već postojeće narative i pomoći kreiranje misli za put naprijed“.

Piše: Minel Abaz, AbrašMEDIA

Na forumu su govorili Tobias Flessenkemper, Florent Marciacq, Milan Živković i Lejla Ibranović. Nakon diskusije, i otvorene debate, služena je hrana i piće. I o čemu se pričalo?

Kako i sam naslov govori, teme su bile evropske integracije Bosne i Hercegovine (i regiona), loše stanje u državi, smanjenje demokracije u posljednje vrijeme, reformska agenda i (ne)provođenje isto i slične. Da li su se izazvali već postojeći narativi i stvorile forme za put naprijed? Naprotiv.

Gospoda stranci nam nisu rekli ništa novo – skoro i da nisu rekli ništa. Njihova izlaganja su većinom bila čisto informativog karaktera, govoreći nam ono što već znamo.

No predavanje Lejle Ibranović je bilo drugačije. Lejla Ibranović je direktorica Transparency International BiH, i kako možemo vidjeti online, Lejlin fokus istraživanja su EU integracijski procesi i demokratizacija u podijeljenim post-konfliktnim društvima, zbog čega je valjda i bila pozvana na ovaj forum. Šta je tako zanimljivo u Lejlinom predavanju?

Ukratko, ono što bi Slavoj Žižek nazvao autokolonijalizam. Autokolonijalizam bi bio prihvaćanje nametnutih kolonijalnih stereotipa, očekivanje da se naši unutrašnji problemi riješe vanjskim poticajima – i u tom tonu je bilo cjelokupno predavanje Lejle Ibranović. Prema Lejli, koja se eto bavi demokratizacijom u podijeljenim post-konfliktnim društvima, demokratije izgleda ne može biti ukoliko nam je ne uvedu stranci tj. ulazak u Evropsku Uniju. Naše su institucije slabe, korumpirane, nema pravne države jer kako Lejla kaže „Evropa ne čini dovoljno“! A šta to treba da čini, šta bi bilo dovoljno?

Da smijeni sve na kakvim-takvim izborima izabrane predstavnike? Postavi tehnokrate kao premijere, kao što i radi u članicama Evropske Unije? Da privatizuje svo naše javno dobro – šume, rijeke, parkove, javne površine? Još veće zaduženje i mjere štednje? Možda da nas bombarduje, ne bi li tako možda uvela demokratiju nekulturnim divljim balkancima?!

Pri uvođenju demokratije, poručuje Lejla, EU mora naći „kredibilne organizacije“! Šta su to kredibilne organizacije i kako ih Lejla definiše? Je li to samo Transparency International ili ih ima još? Koji su kriteriji „kredibilnih organizacija“ i kako će EU znati da li je neka organizacija baš ta preko koje nam trebaju uvesti demokratiju? Možda će im Lejla reći. A šta je Evropa koju Lejla priziva?

Šta Evropa želi?

EU u koju jurimo je desna konzervativna tvorevina. Prema Mitji Velikonji “baš je ta ‘Evropa’ skup efikasno etnički očišćenih država, koja danas na Balkanu diže mnogo više bedeme od onih što su postojali za vrijeme hladnog rata, pa i ranije, u vrijeme austrijsko-otomanskih konfrontacija”(1).

Kad pogledate ko je formirao Evropsku ekonomsku zajednicu, to su sve demo-kršćanske stranke koje su u tom trenutku bile na vlasti zemalja osnivačica. Cilj svega toga je napredovanje samo jedne, kapitalističke klase.

Takva Evropa želi rezanje javnog sektora, ukidanje posljednjih ostataka „socijalne države“, nove privatizacije, još veću fleksibilizaciju tržišta rada i deregulaciju, smanjenje radničkih prava kroz mijenjanje zakonske regulative.

Ali to želi i politički establišment u Bosni i Hercegovini, a kako vidimo bilo bi pogrešno misliti kako je samo Evropa kriva. Evropa je nerijetko izgovor da učine ono što bi i sami ionako učinili.

Šta treba BiH?

Bosna i Hercegovina se naravno treba demokratizovati ili je neće biti(2). Ali ta demokratizacija – da parafraziram Karla Marxa – mora biti djelo same većine potlačenih u Bosni i Hercegovini.

Kao što u memorandumu srpske Socijaldemokratske partije Drugoj internacionali pred početak Prvog svjetskog rata stoji da je “… Za Evropu najbolje rešenje balkanskog pitanja jeste u tome – da ga Evropa nikako ne rešava…”, to isto je više nego validno i danas. Najbolje za BiH bi bilo da EU prestane da rješava pitanja i probleme Bosne i Hercegovine.

Evropljani nam mogu pomoći tako što će započeti socijalne revolucije u svojim zemljama(3), jer nam ovakva Evropa nema šta ponuditi do Viktora Orbana, zidova, stalnog vanrednog stanja, mjera štednje te hrane i pića na forumima o EU integracijama.

_____________________

(1) Mitja Velikonja u intervjuu za Novosti
https://www.portalnovosti.com/mitja-velikonja-balkan-ima-dugu-tradiciju-gostoprimstva-izbjeglica

(2) Referenca na slogan pokreta Demokratija u Evropi (DiEM25)

(3) Za vrijeme Drugog indokineskog rata, u Vijetnam je došla delegacija talijanske komunističke partije kako bi posjetila Ho Ši Mina. Nakon dugotrajnog sastanka, Talijani su vijetnamskog vođu upitali kako mogu pomoći u njihovoj borbi. Ho Ši Min nije oklijevao, već je automatski odgovorio: „Najbolji način da nama pomognete jest da započnete revoluciju u Italiji“.