Studija objavljena u časopisu Nature Reviews Earth & Environment oktriva da zbog ljudskih aktivnosti zrak, tlo i slatkovodni sistemi na zemlji postaju slaniji, što bi moglo predstavljati “egzistencijalnu prijetnju” ako se takvi trendovi nastave.
Geološki i hidrološki procesi tokom vremena izbacuju soli na Zemljinu površinu, ali ljudske aktivnosti poput rudarstva i obrade zemljišta ubrzavaju prirodni “ciklus soli”. Poljoprivreda, gradnja, tretiranje voda i cesta i druge industrijske aktivnosti također mogu pojačati salinizaciju, što šteti biološkoj raznolikosti i u ekstremnim slučajevima ugrožava pitku vodu.
“Ako planet posmatrate kao živi organizam, kada akumulirate toliko soli, to može utjecati na funkcije vitalnih organa ili ekosistema”, rekao je Sujay Kaushal, profesor geologije pri Univerzitetu u Marylandu. “Uklanjanje soli iz vode je energetski intenzivno i skupo, a slani nusproizvod koji dobijete je slaniji od oceanske vode i ne može se tek tako odlagati.”
Kaushal i njegovi saradnici opisali su ove procese kao “antropogeni ciklus soli”, i time prvi put ukazali da ljudi utječu na koncentraciju i ciklus soli na globalnoj, međusobno povezanoj skali.
Nova studija istražila je razne jone soli koji se nalaze podzemno i u površinskoj vodi. Soli su spojevi s pozitivno nabijenim katjonima i negativno nabijenim anjonima, a neke od najraširenijih su kalcijevi, magnezijevi, kalijevi i sulfatni joni.
“Kad ljudi pomisle na sol, uglavnom misle o natrijevom hloridu, ali naš rad tijekom godina pokazao je da smo poremetili druge vrste soli, uključujući one povezane s krečnjakom, gipsom i kalcijevim sulfatom”, rekao je Kaushal.
Kada se uklanjaju u većim količinama, ovi joni mogu uzrokovati probleme u okolišu. Kaushal i njegovi saradnici pokazali su da je salinizacija uzrokovana ljudima utjecala na oko 2,5 milijardi hektara tla širom svijeta, što je površina veličine Sjedinjenih Država. Joni soli također su se povećavali u potocima i rijekama u posljednjih 50 godina, što se poklapa s povećanjem globalne upotrebe i proizvodnje soli.
Sol se čak infiltrirala i u zrak. U nekim regijama jezera se isušuju i šalju valove solne prašine u atmosferu. U područjima u kojima pada snijeg, soli koje se posipaju po cestama se mogu aerosolizirati, stvarajući čestice natrija i hlorida.
Salinizacija je također povezana s “kaskadnim” efektima. Na primjer, solna prašina može ubrzati otapanje snijega i uzrokovati štetu zajednicama, posebno u zapadnim Sjedinjenim Državama, koje koriste snijeg za opskrbu vodom. Zbog svoje strukture, joni soli mogu se vezati za onečišćenja u tlima i sedimentima, stvarajući tako “hemijske koktele” koji cirkulišu u okolišu i imaju štetne efekte.
Autori studije pozvali su na stvaranje “planetarne granice za sigurnu i održivu upotrebu soli” na gotovo isti način na koji su razine ugljičnog dioksida povezane s planetarnom granicom za ograničavanje klimatskih promjena. Kaushal je rekao da, iako je teoretski moguće regulisati i kontrolisati razinu soli, to dolazi s posebnim izazovima.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA