Sve veća potražnja za mineralima i biogorivima, uz postojeće pritiske stočarstva i sječe šuma, dovodi Amazoniju i druge ključne biome do tačke pucanja, otkriva nova, sveobuhvatna analiza.
Rastuća eksploatacija resursa u prašumama gura Amazoniju i slične vitalne ekosisteme ka tački bez povratka. Nove potrebe za kritičnim mineralima neophodnim za zelenu tranziciju, biogorivima i pulpom – koje se koriste u brzoj modi, prerađenoj hrani i ambalaži – dodatno pogoršavaju postojeće pritiske stočarstva, monokultura, nafte i sječe šuma, pokazuje analiza koju je sprovela holandska istraživačka organizacija Profundo.
Autori izvještaja upozoravaju da prijetnje ne treba posmatrati izolovano, već kao združeni napad na pluća naše planete.
„Ovo stvara pritisak koji prašume ne mogu da izdrže”, rekla je Ingrid Turgen iz norveške fondacije “Rainforest Foundation Norway”, koja je finansirala studiju.
„Naša glavna poruka je da ovaj zbir pritisaka, jedan na drugi, pogađa sva tri velika prašumska basena (Amazoniju, Kongo i jugoistočnu Aziju) i ako vlade ne preduzmu nešto, mjesta poput Amazonije suočavaju se sa prilično sumornim scenarijem“, navode iz fondacije.
Skriveni uticaj rudarstva i „zelene“ tranzicije
Rudarstvo, posebno, ima daleko veći ekološki otisak nego što se ranije mislilo, prije svega zbog sekundarnih uticaja kao što su zagađenje vode i izgradnja puteva, naselja i druge infrastrukture. Procjenjuje se da je između deset i jedne trećine svjetskih šuma već pogođeno ovom industrijom, a očekuje se da će taj udio rasti.
Rudnici zlata sa otvorenim kopom već pokrivaju 1,9 miliona hektara amazonskog bioma, a ovaj trend će se vjerovatno nastaviti zbog potražnje za nakitom (koji čini 43 odsto upotrebe zlata), tehnologijom (sedam odsto) i zlatnim polugama koje drže investitori i centralne banke.
Izvještaj pronalazi jasnu vezu između cijene zlata i krčenja šuma povezanog sa rudarenjem u brazilskoj Amazoniji, predviđajući dodatnih 375 kvadratnih kilometara uništene šume do 2028. godine.
Dodatni pritisak dolazi od rudarenja kritičnih minerala poput litijuma, nikla i kobalta, koji su ključni za proizvodnju baterija i drugih tehnologija neophodnih za prelazak na čistiju energiju. Studija procjenjuje da će kumulativno krčenje šuma povezano sa globalnom flotom električnih vozila do 2050. godine iznositi između 1.500 i 4.700 kvadratnih kilometara.
Uprkos tome što ovo predstavlja tek oko jedan odsto ukupne očekivane deforestacije u tom periodu, sekundarni efekti su ogromni. Ekološki uticaj jednog rudnika može se proširiti u radijusu od 50 kilometara zbog kontaminacije vode i zemljišta. Rudnici takođe nesrazmjerno pogađaju teritorije autohtonih naroda i druge relativno očuvane šumske oblasti.
„Kumulativni uticaji rudarstva na šumska područja vjerovatno su godinama bili značajno potcjenjeni“, istakla je Vera Mo iz fondacije.
Stari neprijatelji ne posustaju
Uprkos novim prijetnjama, stočarstvo, poljoprivreda i eksploatacija fosilnih goriva ostaju ubjedljivo najveći pokretači deforestacije. Iako podaci za 2025. godinu ukazuju na uspjeh administracije predsjednika Luiza Inasija Lule da Silve u smanjenju krčenja šuma u Brazilu, dugoročne prognoze ostaju zabrinjavajuće.
Izvještaj predviđa da će povećanje proizvodnje govedine od 10,2 odsto, koje planira brazilska vlada, izazvati uništavanje najmanje 57.000 kvadratnih kilometara šume do 2034. godine. Ova cifra bi mogla biti znatno veća ukoliko se nastavi trenutni trend premještanja rančeva dublje u Amazoniju.
Nafta, gas i ugalj takođe igraju sve veću ulogu u uništavanju prašuma, kako direktno kroz bušenje, tako i indirektno kroz globalno zagrijavanje. Amazonija je jedna od najbrže rastućih granica za eksploataciju fosilnih goriva, sa istraživanjima i vađenjem u Brazilu, Surinamu, Ekvadoru, Kolumbiji i Peruu. Prošle godine, Demokratska Republika Kongo odobrila je istraživanje 52 nova naftna bloka koja pokrivaju 1,24 miliona kvadratnih kilometara u tresetištima Kuve Sentrale, najvećem svjetskom kopnenom skladištu ugljenika.
Paradoks (ne)održivih alternativa
Ironično, neki od novih pritisaka dolaze iz sektora koji sebe predstavljaju kao „zelene“ alternative. Sektor biogoriva, koji se promoviše kao održiva zamjena za naftu i gas u avijaciji i brodarstvu, može dovesti do masovnog krčenja šuma radi uzgoja soje, palmi i proizvodnje etanola.
Izvještaj procjenjuje da će biti potrebno 52 miliona hektara dodatnog obradivog zemljišta kako bi se zadovoljila projektovana globalna potražnja za biogorivom do 2030. godine. Samo za usjeve soje namjenjene biogorivu, predviđa se da će do 2035. biti uništeno između 31.600 i 35.000 kvadratnih kilometara amazonske vegetacije.
Slično tome, drugi proizvodi koji se u dalekim gradovima reklamiraju kao „ekološki“ mogu pogoršati zdravlje tropskih prašuma. Popularnost polusintetičkog vlakna viskoze u brzoj modi povećava pritisak na šume Indonezije, jer je jedan od njegovih osnovnih sastojaka drvena pulpa. Papirne kese, često hvaljene kao ekološka alternativa plastici, ne potiču uvijek iz održivih izvora, kao ni ambalaža koja se masovno koristi u rastućem sektoru e-trgovine.
Autori izvještaja navode moguća rješenja, uključujući poboljšanu transparentnost u lancima snabdijevanja i strože sprovođenje propisa, poput regulative Evropske unije o zabrani uvoza proizvoda povezanih sa krčenjem šuma. Reciklaža bi takođe mogla pomoći u smanjenju potrebe za otvaranjem novih rudnika. Ipak, ključni cilj mora biti smanjenje potražnje u potrošačkim zemljama.
„Smanjenje upotrebe resursa se ne može izbjeći. Nema sumnje da je reciklaža neophodna, ali ona neće biti dovoljna. Ukupna upotreba resursa je jednostavno prevelika. Čak i u sektorima gdje se nadamo tranziciji, poput energetike, uticaj na šume je zabrinjavajuće visok“, rekla je vodeća autorka izvještaja, Barbara Kuper.