Kako stare majmuni makaki postupno sužavaju krug svojih veza s ostalim pripadnicima iste vrste, a nastavljaju održavati veze s najvjernijim vršnjacima, ne samo zato što moraju nego to sami žele, pokazala je studija objavljena u stručnome časopisu Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences.
Fenomen je zamijećen u brojnih drugih primata, posebice kod ljudi koji znaju kako ga kompenzirati, podsjeća studija u kojoj se ističe da je tema proučavanja još zanimljivija s obzirom na činjenicu da ljudska populacija ubrzano stari.
Po podacima UN-a do 2050. godine na našem će planetu živjeti dvije milijarde ljudi starijih od 60 godina.
Znanstvenici koji su proveli istraživanje, a ono polazi od toga da je očuvanje društvenih veza u starijoj dobi jedan od preduvjeta za očuvanje dobrog zdravlja, razmatraju koji bi razlozi mogli pojasniti neangažiranost u potrebi za vezama s drugim ljudima.
Činjenica je da tijekom procesa starenja “ograničavamo krug ljudi oko sebe”, rekao je AFP-u voditelj studije, etolog Baptiste Sadoughi. Etolozi se bave znanošću etologijom koja proučava ponašanje životinja, bilo u njihovu prirodnom okruženju ili u zatočeništvu, premda su njihove terenske studije češće od laboratorijskih. Svrha etologije je istražiti odnos životinja prema njihovoj okolini.
Pojedinci bi radije dali prednost kvaliteti odnosa umjesto kvantiteti, postulat je na kojemu se temelji teorija socio-emocionalne selektivnosti razvijena devedesetih godina prošlog stoljeća, pojašnjava ovaj doktor bihevioralne ekologije i predavač na njemačkom Sveučilištu Göttingen i na Institutu za istraživanje primata u Leibnizu (DPZ ).
Problem s ljudima je u tomu što se studije ponašanja temelje na uzorcima presjeka, a to znači na uzorku pomiješanih dobnih skupina, što je metoda koja neizbježno dovodi do pristranosti.
Studija koju je proveo tim znanstvenika s DPZ-a longitudinalno se, odnosno tijekom vremena fokusirala i pratila odnos u populaciji primata – asamskih makakija.
Tim je pratio ponašanje 61 ženke u dobi od 4 do 30 godina u razdoblju između 2013. i 2021. One su slobodno živjele u tajlandskom rezervatu.
Dr. Sadoughi i njegovi suradnici su među ženkama ovih primata s njihovim starenjem počeli zamjećivati sve veću potrebu za društvenom izolacijom. Uočili su da su dvadeset godina stare ženke makakija imale potrebu za 50 posto manje međusobnih veza u odnosu na njihove deset godina mlađe pripadnice iste vrste.
Dijelom svojevoljna izolacija
Proučavanje potrebe za izolacijom među ženkama makakija mjerena je procjenom uzajamne prakse ‘dotjerivanja’, omiljenog načina prijateljskog odnosa ove vrste primata, koja bi se u ljudskoj populaciji mogla usporediti s igranjem bridža ili binga.
Opservacijom su znanstvenici isključili mogućnost da je ovakav oblik izolacije rezultat prostorne segregacije, budući da čak i stariji makaki fizički održavaju bliskost sa svojim srodnicima.
Njihova relativna izolacija bila je djelomično svojevoljna.
– Takvu izolaciju potiču pojedinci koji stare. Oni utječu na veći dio promjena u druženju s obzirom na to da se rjeđe približavaju ostalima i iniciraju manje međutjelesnih interakcija, zaključili su znanstvenici.
– Starije ženke sve više se okreću svojim najvjernijim prijateljicama, kaže etolog, dodajući da će to pokazati tako što će najviše komunicirati s istim pojedincima s kojima su i ranije uvijek bolje i češće komunicirale.
Asamski makaki su podložni fenomenu društvene selektivnosti, poput ljudi koji nastoje nadoknaditi smanjenje broja osoba s kojima komuniciraju češćim i kvalitetnijim druženjem s dugogodišnjim, vjernim prijateljima.
Fenomen društvene selektivnosti zamijećen je i kroz longitudinalnu studiju iz 2022. u populaciji rezus makakija koji su svoja nastojanja za socijalizacijom usredotočili na ograničen broj partnera.
Zaključak studije, čiji je jedini nedostatak činjenica da se fokusirala na makaki populaciju u poluslobodi, jest da je društvena selektivnost “duboko usađena u evoluciju primata”.
Baptiste Sadoughi smatra da ovakva društvena selektivnost nije samo karakteristiska ljudi, već i “svojevrsna strategija koja nam omogućuje da se nosimo sa starenjem, a prisutna je oduvijek” i u ljudi i u makakija.
(Hina)