Sredinom 1970-ih, kao odgovor na veliku popularnost neofašističke političke partije koja je kao ideologiju prihvatila vjerovanje u superiornosti bijele rase, u Britaniji je rođena radikalna koalicija društveno angažovanih umjetnika i ljevičarskih aktivista.
Prožeti međunarodnom kontrakulturom 1960-ih kao i bliskim vezama sa Socijalističkom radničkom partijom ova grupa se protiv fašizma borila muzikom.
Rock Against Racism (RAR) bila je prekretnica u britanskoj kulturnoj, društvenoj i političkoj historiji. Ovaj društveni pokret pomogao je stati u kraj alarmantnom usponu ultranacionalizma među bijelom omladinom te artikulisati novu generacijsku svijest koja prevazilazi granice rase i klase.
Izložba istog naziva otvorena je u galeriji Impressions u Bradfordu. Ova izložba, čiji su kustosi Mark Sealy i prof. Carol Tulloch, živo je svjedočanstvo jednoj organizaciji čija je strategija bila da se identitet, kultura i politika shvate ozbiljno.
Predstavlja i svojevrsnu počast odličnim slikama ovog pokreta koje je uradio britanski umjetnik Syd Shelton.
Gospodin Shelton je kao mladić ušao u politiku kroz angažman u pokretu za nuklearno razoružanje i na fotografijama uhvatio uspon pokreta Rock Against Racism. Putem maila prisjetio se nastanka ovog pokreta, u koji je bio uključen i njegov prijatelj, fotograf Red Saunders.
Godine 1976., tokom koncerta u Birminghamu, Eric Clapton je apelovao na svoje obožavatelje da održe “Britaniju bijelom”, što je navelo gospodina Saundersa da napiše pismo muzičkim medijima.
“Red i ostali potpisnici pozvali su pokret RAR da se bori protiv rasističkog otrova”, prisjeća se gospodin Shelton. “Odgovor je bio trenutan i fenomenalan sa preko 800 odgovora u prvih nekoliko dana”.
Tokom sljedećih 5 godina gospodin Shetlon se sve više angažovao u pokretu, iz kojeg je izrastao u aktivistu, fotografa i jednog od glavnih dizajnera magazina Temporary Hoarding.
Od 1976. do 1981. godine RAR je organizovao marševe protiv neofašističkog Nacionalnog Fronta kao i više od 500 koncerata u cijeloj Britaniji, uključujući dva antifašistička dešavanja u Londonu, koje je posjetilo preko 100.000 ljudi.
Pod sloganom “Voli muziku, mrzi rasizam” RAR je ujedinio azijsku, crnu i bijelu urbanu omladinu kovanjem dugotrajnih veza između različitih kulturalnih repertoara.
“Glavni “crni” bendovi su morali svirati za “crnu” publiku, a bijeli za bijelu”, rekao je Shelton. “Engleski reggae i punk izrasli su iz istih političkih korijena. Obje su bile buntovne muzike. Izgledalo je prirodno miksati punk i reggae bendove na istoj pozornici. Ustvari, to miješanje je samo po sebi teatralan argument za multikulturalizam. Posjetitelji RAR koncerata bili su najraznolikiji posjetitelji ikada okupljeni na jednom mjestu u Engleskoj”.
Slike gospodina Sheltona zaista prenose radost crne i bijele publike koja pleše na zvukove reggae bendova poput Aswada, Dambala i Misty In Roots, kao i one punk grupa koje su bile pod utjecajem rastafarijskih ideja poput Generation X, Sham 69 i Clash.
Ti nastupi nisu bili imuni na nasilje koje je često pogađalo azijske i crnačke zajednice. Koncerte su nekada prekidali i skinheadi Nacionalnog Fronta, dok je nekim muzičarima prijećeno zbog njihovih političkih stavova.
Nekoliko slika gospodina Sheltona prikazuje ove momente opipljive tenzije i na kraju svega hrabrosti.
Gospodin Shelton se prisjeća snimanja jednog takvog momenta 1978. godine kada je, zbog prijetnji smrću, Jimmy Percy iz Sham 69 bio primoran otkazati muzički festival Brixton.
“Bio sam na kraju pozornice i premotavao svoju kameru kada je Jimmy upao, zgrabio mikrofon i obratio se 150.000 posjetitelja strastvenim antirasističkim govorom. I dalje je duboko vjerovao u RAR”, rekao je Shelton. To je bio taj momenat koji je trajao samo djelić sekunde, kada me pogledao licem izobličenim od tjeskobe.
“To je ujedno bio i fotografski i antirasistički odlučujući trenutak”, dodao je.
Osvrćući se na rezultate britanskog Brexita, koji je pratilo stotine incidenata rasističkog zlostavljanja i zločina iz mržnje, gospodin Shetlon je rekao kako je “rasizam poput pomjeranja pijeska. On nalazi nove mete prema kojima usmjerava svoju mržnju. Ako smo išta naučili iz Brexit ere onda je to da borba uvijek mora biti nastavljena.”
(AbrašMEDIA)