Projekti pošumljavanja trebali bi uključivati različite vrste drveća i osigurati genetsku raznolikost unutar svake vrste kako bi se maksimalno povećalo zdravlje i produktivnost novih šuma, ukazuje nova studija objavljena u časopisu eLife.
Nalazi studije sugerišu da složene interakcije između drveća i drugih organizama treba pažljivo razmotriti prilikom određivanja kombinacije drveća u šumi kako bi se osigurala održivost funkcionalnog ekosistema.
Raznolikost je esencijalna za zdrave ekosisteme. Šume koje se sastoje od raznih vrsta drveća su produktivnije jer efikasnije iskorištavaju resurse. Različite vrste ispunjavaju različite niše, što znači da imaju različite optimalne fizičke i okolišne uslove, kao što je teren, i imaju različite interakcije s drugim vrstama, kao što su predatorski događaji, što znači da se manje natječu. Osim toga, postojanje više vrsta drveća može smanjiti negativne utjecaje biljojeda i gljiva u tlu koji bi se inače mogli natjecati za hranjive tvari drveća. Mali broj studija se bavilo ulogom genetske raznolikosti unutar svake vrste drveća u šumi, ali neke studije na biljkama sugerišu da je genetska raznolikost unutar vrste korisna za ekosistem.
U ovoj studiji, Ting Tang, sa Univerziteta Kineske akademije znanosti u Pekingu u Kini, i njegove kolege istražili su kako i raznolikost vrsta i genetska raznolikost unutar vrsta utječu na produktivnost šuma.
Tang i kolege su koristili podatke iz dugoročnog eksperimenta sa vrstama velikih drveća i genetskom raznolikošću u suptropskoj šumi (www.bef-china.com, Bruelheide et al., 2014.). Oni su manipulirali raznolikošću vrsta drveća i genetskom raznolikošću unutar vrste kako bi stvorili četiri različite razine raznolikosti biljaka. Tim je mjerio pet strukturnih i hemijskih svojstava lišća za koje se zna da su vrlo varijabilna i da utiču na stope uzimanja resursa.
Istraživanja ovog tima pokazala su da su stabla uzgojena u šumama s više vrsta drveća bila produktivnija od onih uzgojenih u šumama s jednom vrstom (ili monokulturom). Šume s četiri različite vrste drveća su imale manju raznolikost gljiva u tlu u odnosu na monokulturne šume, smanjujući potrebu stabala da se natječu s gljivama za resurse. Uočen je i manji utjecaj biljojeda nego u monokulturnim šumama.
Tim nije uočio smanjenu raznolikost gljiva u tlu ili utjecaj biljojeda u šumama koje su uključivale jednu vrstu drveća s četiri različite genetske pozadine. Ali šume koje su imale četiri različite vrste drveća, sa pojedinačnim stablima iz četiri genetski različite porodične skupine za svaku vrstu, su imale blagotvorne efekte i na raznolikost gljiva i na utjecaj biljojeda.
Ovi rezultati sugerišu da raznolikost vrsta i genetska raznolikost mogu pomoći u smanjenju broja i raznolikosti napasnika drveća, na primjer, reduciranjem štete koju biljojedi mogu uzrokovati drveću, reduciranjem proizvodnje odbrambenih spojeva koja stabla moraju proizvesti, ili reduciranjem konkurencije gljiva u pogledu hranjivih tvari. Također, ovi rezultati sugerišu da drveće u raznolikijim šumama može bolje iskoristiti pojedinačne niše.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA