Poljoprivreda, izgradnja brana i zagađenje koje sa obradivih površina dospijeva u vodotokove predstavljaju neke od najvećih prijetnji slatkovodnim ekosistemima širom svijeta. Novo međunarodno istraživanje pokazalo je da su posebno ugrožena područja Evrope i sjeverozapadne Afrike.
Naučnici sa kanadskog Univerziteta Mekgil razvili su detaljne globalne mape koje prikazuju gdje su slatkovodne vrste najviše izložene ljudskim aktivnostima i koji faktori predstavljaju najveću opasnost za njihov opstanak, prenosi Green News.
Istraživanje, objavljeno u naučnom časopisu Science, obuhvatilo je više od 21.000 vrsta slatkovodnih životinja, uključujući ribe, vodozemce, gmizavce, sisare, viline konjice i srodne insekte.
Koristeći podatke Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), istraživači su analizirali 45 različitih prijetnji. Rezultat je 225 tematskih mapa koje omogućavaju poređenje uticaja pojedinih ljudskih aktivnosti na različite grupe životinja.
Pokazalo se da poljoprivredna proizvodnja predstavlja posebno izražen problem za vodozemce i pojedine vodene insekte. Širenje obradivih površina, intenzivna upotreba zemljišta i oticanje zagađujućih materija mijenjaju kvalitet vode i prirodna staništa.
S druge strane, za neke slatkovodne sisare i gmizavce značajniju prijetnju predstavlja lov. To pokazuje da različite grupe životinja zahtijevaju i različite mjere zaštite.
Naučnici upozoravaju da su slatkovodni ekosistemi dugo bili nedovoljno zastupljeni u globalnim strategijama očuvanja biodiverziteta. Pažnja se često usmjeravala na kopnene i morske vrste, dok su rijeke, jezera i močvare posmatrani prvenstveno kroz značaj koji imaju za ljude.
Međutim, očuvanje slatkovodnih životinja neposredno je povezano s kvalitetom pijaće vode, ribarstvom i prirodnom zaštitom od poplava.
Autori istraživanja smatraju da nove mape mogu pomoći državama i organizacijama za zaštitu prirode da preciznije odrede gdje su intervencije najpotrebnije i koje aktivnosti treba ograničiti kako bi se spriječio dalji gubitak vrsta.