Samo more stalno jest: Kretski ribari žale se da nema ribe

Sve se promijenilo, samo je more isto, jada se kretski ribar George Perakis. Treba mu deset puta više vremena da ulovi istu količinu ribe kao njegov otac prije 40 godina.

Razlog za to je jednostavan – ribe je sve manje.

Perakis u moru oko otoka na kojem je cijeli život, uočava brojne anomalije – od toga da ima sve manje poznatih vrsta, do promjene vremena njihovog pojavljivanja.

Žali se da je danas izuzetno teško prehraniti obitelj ribarenjem.

Stoga ne čudi da je u Grčkoj sve manje priobalnih profesionalnih ribara. U Nacionalnom parku Samaria, jedinom na Kreti, ukupno ih je samo šestero.

Međutim, rekreacijskih ribolovaca gotovo je 10 puta više – njihova se ‘eksplozija’ zbila u vrijeme ekonomske krize.

Lovilo se tada za osobne potrebe, ali i ilegalno prodavalo.

„Najveći problem je nedovoljna provedba zakona“, smatra Perakis. Rješenje bi moglo biti smanjeno izlovljavanje, kaže, a možda čak i osnivanje svojevrsnih rezervata.

Njegov kolega iz mjesta Marathi, Georgios Kukarudis, uvjeren je da bi zaustavljanje neracionalnog ribolova riješilo problem. Misli pritom na velike brodove.

„Oni love i kada nije dozvoljeno, kada je riba prepuna ikre“, upozorava.

Kristalno i ‘prazno’ more

Mjesni instruktor ronjenja Kostas Milonakis opisuje da je more s južne strane Krete kristalno čisto te je vidljivost i do 50 metara dubine.

„No, ribljih vrsta je sve manje. Najveći problem predstavlja invazivna vrsta – riba lav – koja nema prirodnih neprijatelja, a jede sve ostale vrste”, požalio se.

Europska unija na Kreti je u lipnju organizirala prezentaciju projekta ‘FishMPA Blue2 Plus’ koji promiče održivi rast u mediteranskom području.

Cilj je bio proširiti informacije o važnosti održivog malog ribarstva i njegovom utjecaju na zaštićena područja kao što je NP Samaria.

Ribari bi, naime, trebali bolje razumjeti njihovu važnost, naučiti potencijalne koristi i sudjelovati u upravljanju.

„Jer jedino kada oni koji su uključeni u ribolov sudjeluju u upravljanju, ono može postati učinkovitije“, smatra Stelios Kacanevakis, izvanredni profesor za ekologiju mora i morski ekolog.

U dobro vođenim morskim zaštićenim područjima, kakvih ima i u Hrvatskoj, biomasa ribe povećala se za 10, a veličina velikih vrsta za 3 do 4 posto – dobila se zdrava i održiva populacija.

„Potičemo dijalog s ribarima obalnog ribarstva kako bismo ih uključili u zaštitu ekološki osjetljivih područja“, rekao je Drosos Kucubas, predsjednik Odjela za oceanografiju i znanosti o moru Egejskog sveučilišta.

Smješten na južnoj strani Krete uz središnji dio otoka, park zauzima površinu od približno 75 četvornih kilometara.

Područje je to u kojem posjetitelj u istom danu može iskusiti plivanje u kristalno čistom moru i uživanje u snježnom pokrivaču na preko 2000 metara nadmorske visine.

Dojam očuvane kretske prirode i mirnoće ponekad pokvari NATO baza koja je na otoku već desetljećima i mještani je niti ne primjećuju, ali turistima oči bodu golemi tamnosivi ratni brodovi koji isplovljavaju iz luke.

Posljednji Mohikanci

Milonakis kaže da se u spiljama na otočićima i hridima oko Krete, daleko od očiju čovjeka, s vremena na vrijeme odmara sredozemna medvjedica. Takva mjesta ne posjećuje niti ih pokazuje turistima kako bi ova ugrožena vrsta uživala u prijeko potrebnom miru.

Ključni problem zaštićenih područja konfrontacija je s ribarstvom.

„Angažiranjem obalnih ribara nastojimo stvoriti klimu povjerenja između njih i onih koji su uključeni u zaštitu osjetljivih područja“, opisuje Kacanevakis.

I Opća komisija za ribarstvo Mediterana (GFCM) svjesna je važnosti ulaganja u unapređenje vještina ribara kako bi doprinijeli održivosti. Stoga je 21. lipnja predstavila MedSea4Fish – ambiciozni dugoročni program za povećanje održivosti ribarstva u Sredozemnom moru.

Zdravija morska zajednica može pomoći rastu lokalnog gospodarstva što je najuočljivije upravo u zaštićenim područjima.

„Ondje se štiti bioraznolikost. U potpuno zaštićenim područjima vidite da morska populacija doslovce procvjeta. Lokalni ribari uspiju uloviti više ribe nego u preeksploatiranim područjima, a turisti uživaju u bogatom morskom krajoliku“, kazao je profesor ekologije Paolo Guidetti.

Svi koji žive s morem i od mora pitaju se kako će biti moguće riješiti problem invazivnih vrsta u zaštićenim područjima gdje je lov na njih zabranjen.

Milonakis je jedan od onih koji apelira na hitnu i snažnu zaštitu autohtonih vrsta.

Ribar s početka priče, George Perakis, nije optimističan po pitanju budućnosti.

“Preživjet ćemo, ali mislim da smo zadnja generacija koja živi od ribarstva”, tužno pripovijeda.

(HINA)