“Kako se to dogodilo? Imam kćer, a to znači da sam imala maternicu”, prisjeća se Bongekile Msibi svoje tragedije zbog prisilne sterilizacije. Šok je uslijedio kada joj je doktor rekao da ne može ponovno roditi, jer nema maternice.
Msibi je jedna od desetina žena iz Južne Afrike koje su podvrgnute prisilnoj sterilizaciji u periodu između 2002. i 2015. godine u državnim bolnicama te zemlje prilikom poroda.
Prije četiri godine, Msibi, majka 15-godišnje djevojčice, bila je slomljena i zbunjena kada je od doktora saznala razlog zbog kojeg nije u stanju roditi drugo dijete. Jednostavno više nije imala maternicu.
”Nisam mogla shvatiti o čemu doktor govori. Kako je to moguće kada sam već ranije rodila dijete?, prisjeća se 32-godišnja Misibi, pokušavajući da obuzda suze.
Slomljena psihički i fizički u pokušaju da shvati nepojmljivo, pokušala je doći do više informacija. Počela je istraživati šta se zapravo dogodilo, a jedina adresa na kojoj je to mogla saznati bila je državna bolnica Chris Hani Baragwanath u Johanesburgu gdje je rodila kćerku 2005. godine. Tamo joj je ginekolog 2016. godine nonšalantno rekao da joj je maternica odstranjena nakon što je rodila dijete.
Žrtve prisilne sterilizacije
Msibi je jedna od 48 žena koje su sterilizirane bez odobrenja između 2002. i 2015. u Južnoj Africi, navodi se u istraživanju objavljenom krajem februara.
Južnoafrička komisija za ravnopravnost spolova (CGE) osudila je “okrutan, brutalan, nehuman i ponižavajući tretman” žena s crnom bojom kože koje su rodile carskim rezom u državnim bolnicama i uglavnom su bile HIV pozitivne.
Iako Msibi nije HIV pozitivna, imala je 17 godina kada je rodila svoje jedino dijete, odnosno u rizičnoj dobi.
U intervjuu za francusku agenciju AFP, Msibi je rekla da su ”zdravstveni radnici iskoristili situaciju i da su glumili Boga”, određujući ko zaslužuje život, a ko treba umrijeti. “Mislili su da mogu učiniti sve što žele, zbog naše slabosti i nemoći da nešto poduzmemo”, dodala je.
Ginekolog je 2016. godine rekao Msibi da je bila podvrgnuta sterilizaciji jer joj je život bio ugrožen, u što sumnja.
Zakoni u ovoj zemlji zabranjuju prisilnu sterilizaciju, međutim, doktorima nije potreban pristanak pacijenta kada se radi o životnoj opasnosti.
U većini slučajeva koje je komisija pregledala zdravstveni radnici su objasnili pacijentima da je sterilizacija neophodna “jer ste HIV pozitivni, jer imate tuberkulozu, jer smatramo da imate previše djece… siromašni ste, ne možemo vam dopustiti da nastavite rađati djecu”, kazala je Tamara Mathebula, predsjednica CGE-a.
“Ali ti argumenti nisu bili stvarni razlozi zbog kojih su ženama podvezivani jajnici ili odstranjena maternica”, rekla je.
Predajom protiv boli
U svjedočenjima koje su žrtve dale komisiji navodi se da je bolničko osoblje zapravo prijetilo ženama da će im uskratiti medicinsku pomoć ako odbiju potpisati dokumente kojima se odobrava sterilizacija. Neke su bile prisiljene da potpisuju u trenucima “jakih bolova”, nesvijesne na šta pristaju, navodi komisija.
Što se tiče Msibi, nije postojao nikakav dokument ili zapis da je potpisala saglasnost za histerektomiju 2005. godine.
Mlada žena je odlučila rasvijetliti ovaj problem i krenula je u dugu borbu s namjerom da dođe do odgovora. Pisala je pisma zdravstvenim vlastima i političarima te organizirala više protesta.
“Vlastima nedostaje empatije i suosjećanja”, rekla je Msibi, koja živi u predgrađu Johannesburga. “Ljekari se ponašaju kao da su uklonili nokat i on će ponovo izrasti. Tretiraju vas kao nekog ko se bezveze nervira. Ne mogu samo sjediti i prihvatiti da nemam maternicu, a da čak i ne znam razlog za to. Osjećam se nepotpunom.”
Nakon objavljivanja izvještaja Komisije za ravnopravnost spolova, Ministarstvo zdravlja pristalo je da se sastane sa podnositeljicama žalbe, što je žrtvama pružilo tračak utjehe.
Čini se da Ministarstvo zdravlja nerado govori o ovom osjetljivom pitanju, a glasnogovornica ministarstva Lwazi Manzi je izjavila: “Čekamo odgovor Komisije za ravnopravnost spolova kako bismo izdali zajedničku izjavu.”
Žene kojima je oduzeta plodnost nastavljaju bitke i u svojim privatnim životima. Mathebula kaže da su neke od njih “napustili muževi jer više nisu bile sposobne rađati djecu”.
Nedugo nakon što je otkrila da joj je odstranjena maternica, Msibi je raskinula vezu sa zaručnikom. ”Morali smo prekinuti zaruke jer je on želio djecu a ja mu to nisam mogla pružiti”.
Diskriminacija na temelju genetskog naslijeđa
Mnoge države su provodile politiku prisilne sterilizacije. U Japanu je više od 16 000 građana podvrgnuto prisilnoj sterilizaciji u periodu između 1949. i 1996. u skladu sa eugeničkim zakonom, a vjeruje se da je oko 7600 siromašnih crnih žena bilo podvrgnuto prisilnoj sterilizaciji u Sjevernoj Karolini u Sjedinjenim Američkim Državama u periodu od 1929. do 1974. godine.
(Agencije)