Ako se usvoji nova Odluka o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje ukupna površina vodozaštitne zone smanjuje se skoro tri puta. Za gradnju se otvara preko 200 hektara zemljišta vodozaštitne zone, gdje je nova gradnja bila ranije zabranjena, upozoravaju iz Eko akcije.
Neprihvatljiv je Nacrt privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće “Sarajevsko polje” o kojem bi zastupnici Skupštine Kantona Sarajevo trebali raspravljati na sljedećoj sjednici 18. aprila!
Prema Nacrtu odluke ukupna površina vodozaštitne zone se smanjuje sa oko 48 000 hektara na svega 16 095 hektara. Nacrt je izradila najnovija komisija sačinjena uglavnom od kadrova koji su na ovaj ili onaj način na kantonalnom budžetu. Koliko god bila stručna – nezavisna sasvim sigurno nije.
Nema nikakve sumnje da je novu odluku o vodozaštitnoj zoni neophodno donijeti što prije – odluka kasni 20 godina. Još 2003. godine istekao je prvi zakonski rok dat kantonalnim vlastima da usklade odluku o vodozaštitnoj zoni s odredbama federalnog pravilnika donesenog godinu dana ranije.
Jeste neophodna nova odluka da se konačno zaustavi ubrzano smanjivanje vodozaštitne zone i ugrožavanje sarajevske pitke vode uprkos propisima.
Samo što OVO – nije odluka koja nam je potrebna.
Ako se usvoji ovakva odluka – širom se otvaraju vrata uništenju vode koju Sarajevo pije.
Kako se nova Odluka razlikuje od stare?
Ključna razlika je da je preko 200 hektara zemljišta, preko 20% nekadašnje tzv. uže, prve i druge vodozaštitne zone, gdje je bila strogo zabranjena nova stambena gradnja, prebačeno u treću ili četvrtu vodozaštitnu zonu – gdje je gradnja dozvoljena.
Područje označeno na karti sa P1, površine 165,57 hektara (na koje može stati 66 tibri), koje trenutno pripada DRUGOJj vodozaštitnoj zoni, u kojoj je zabranjena nova stambena gradnja, u novom Nacrtu odluke postaje TREĆA vodozaštitna zona (član 28. Nacrta https://bit.ly/3OwIyPS).
Prema Nacrtu odluke, u trećoj vodozaštitnoj zoni dozvoljena je:
– Izgradnja novih urbanih naselja i proširenje postojećih urbanih naselja,
– benzinske pumpe uz prometnice,
– izgradnja i rad postrojenja za tretman životinjskog otpada,
– pogoni metalne industrije,
– pogoni industrije papira i celuloze,
– skladištenje i deponovanje šljake i pepela,
– termoelektrane, itd.
Stambena gradnja nije jedini problem, odlukom se omogućava i gradnja novih benzinskih pumpi tamo gdje je to prije bilo nezamislivo – na području Igmana i Bjelašnice.
Ako neko poželi napraviti deponiju opasnog otpada u slivnom području Željeznice iz koje se vodom snabdijeva dio podzemnog izvorišta vode za piće – i to je ostvarivo.
To i mnogo šta drugo.
Brojna su pitanja na koja nema odgovora od nadležnih.
Zašto kao granica IV vodozaštitne zone u Nacrtu nije uzeta hidrogeološka granica sliva izvorišta, na način definisan članom 6. federalnog Pravilnika što je glavni razlog za drastično smanjenje ukupne površine vodozaštitne zone?
Zašto je promijenjena vodozaštitna zona za područje P1 veličine 165,57 hektara sa II na III vodozaštitnu zonu u odnosu na verziju Nacrta odluke iz maja 2018. čime se područje P1 otvorilo za stambenu gradnju?
Izraženo u ‘tibrama’ – ovo je prostor za 66 njih.
66 novih ‘tibri’ i isto toliko kanalizacija u našoj vodi.
Kako se uopće mogla desiti ovakva odluka?
Federalni Pravilnik o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode za javno vodosnabdijevanje stanovništva („Službene novine FBiH”, broj 88/12) propisuje vodozaštitne zone nekoliko puta manje od onih propisanih prethodnim Pravilnikom, iz 2002. godine, te onih u zemljama regiona i Evropske unije. Takva izmjena se nije temeljila ni na kakvim kredibilnim naučnim saznanjima o vremenu zadržavanja štetnih materija u vodama podzemnih rezervoara iz kojih se crpi voda za piće.
Pravilnik treba hitno promijeniti, izmjenu tražimo još od 2016. godine!
Nedopustivo je da dopuštena izrada Nacrte odluke sačinjenog na osnovu Pravilnika čije su pojedine odredbe očito napravljene kako bi se SMANJILE VODOZAŠTITNE ZONE i tako bile ispunile želje građevinskog lobija.
I pored toga, član 5. stav (4) Pravilnika je dao mogućnost izrađivaču Elaborata i kantonalnoj komisiji da propišu znatno oštrije zabrane i ograničenja na brojnim područjima na kojima se sada ili već izvode ili planiraju aktivnosti koje bi mogle značajno ugroziti izvorišta vode, što je komisija tek malim dijelom iskoristila (područja P1, P2, P3, P4 u Odluci).
Zašto na sličan način nije poboljšana zaštita na svim crnim tačkama slivnog područja (Igman, Babin Do, Prečko polje, HIFA Oil aerodrom itd.)?
Zašto nije formirana vodozaštitna zona i oko ponora u Babinom Dolu, za koji je testiranjem utvrđeno da ima direktnu vezu sa Hrasničkim vrelom iz kojeg se za sarajevski Vodovod uzima 50 l/s u sekundi?
Zašto je uspostavljanje 2. i 3. vodozaštitne zone za Hrasničko vrelo ostavljeno za daleku budućnost?
Da li je i kako građevinski lobi utjecao na očito svjesnu odluku učesnika u cijelom procesu izrade ovog Nacrta odluke da Hrasničko vrelo ostaje skoro pa potpuno nezaštićeno ovom Odlukom?
Brzina tečenja podzemne vode je ključni parametar za određivanje granica vodozaštitnih zona izvorišta na Igmanu i Bjelašnici.
Zašto je za potrebe izrade Elaboratu zaštite izvorišta urađen samo jedan test brzine tečenja vode u kraškom podzemlju Igmana i Bjelašnice.
Zašto u Elaboratu zaštite izvorišta nisu detaljno precizirane standardne ili dodatne mjere zaštite za dozvoljene aktivnosti u vodozaštitnim zonama na način definisan u članu 10, stav (4) Pravilnika?
Nakon što je već posao izrade Elaborata zaštite izvorišta dat kompaniji u privatnom vlasništvu, zašto je i pored obilja izvanrednih univerzitetskih kadrova, revizija Elaborata dodijeljena kompaniji u privatnom vlasništvu?
Zašto je, kao jedan od ulaznih dokumenata za izradu Elaborata zaštite izvorišta ušla i “Studija o mogućnosti korištenja rezidencijalnog prostora u II zaštitnoj zoni”, urađena od strane sada nepostojećeg Earth Science Institute Sarajevo kada je u postojećoj II vodozaštitnoj zoni ZABRANJENA svaka izgradnja novog “rezidencijalnog prostora”?
(AbrašMEDIA)