Kada ljudi napuste svoje ruralne živote kako bi potražili sreću u gradu ili kada poljoprivreda više nije isplativa, zemlja na kojoj su radili često ostaje neiskorištena. Novi perspektivni rad u časopisu Science pokazuje da bi ta napuštena zemljišta mogla biti i prilika i prijetnja bioraznolikosti i naglašava zašto su napuštena zemljišta kritična u procjeni globalnih ciljeva obnove i očuvanja.
U proteklih 50 godina zabilježen je povećan egzodus stanovništva iz ruralnih u urbana područja. Danas 55% svjetske populacije živi u gradovima ili oko njih, a očekuje se da će se taj udio povećati na čak 68% do 2050. Naravno, postoji mnoštvo razloga zbog kojih ljudi napuste svoj ruralni život i presele se u urbana područja, uključujući socioekonomske i političke promjene, smanjivanje uzgoja za vlastite potrebe i ekološke faktore. Jedan od efekata ovog kontinuiranog smanjenja ruralnog stanovništva jeste povećan broj napuštenih polja i pašnjaka, šumskih područja, rudnika, tvornica, pa čak i čitavih ljudskih naselja.
Gergana Daskalova, istraživačica IIASA-e i Johannes Kamp, istraživač na Univerzitetu u Göttingenu u Njemačkoj istražili su pitanje napuštene zemlje, tj. zemlje na kojoj su ljudske aktivnosti prestale, kako bi ispitali kako to utječe na biološku raznolikost i šta to znači za ekologiju i očuvanje.
Prema autorima, nije tačno poznato koliko je napuštene zemlje u svijetu, ali se procjenjuje da bi takva područja mogla činiti do 400 miliona ha na globalnoj razini, što je površina otprilike upola manja od Australije. Većina te napuštene zemlje nalazi se na sjevernoj hemisferi, od čega oko 117 miliona ha otpada na bivši Sovjetski Savez.
Efekat napuštenih područja na biološku raznolikost može biti pozitivan i negativan. Najveći doprinos biodiverzitetu dešava se u područjima koja su prethodno intenzivno obrađivana i gdje je bioraznolikost bila niska, a koja su sada napuštena. Prve promjene koje će se vjerojatno primijetiti na ovim područjima su povratak biljnog svijeta, ptica i beskičmenjaka koji mogu preživjeti u takvim nedavno poremećenim ekosistemima. Ako s prestankom zemljoradnje odlaze i ljudi iz tog područja ili se ponovo uvode divlje životinje, to može dovesti do ponovnog razvoja divlje vegetacije s mogućim povratkom velikih biljojeda, pa čak i mesojeda. Autori, međutim, ističu da se neće sva napuštena zemlja oporaviti sama od sebe i da se dio zemlje koja je prethodno bila intenzivno obrađivana nikada neće vratiti na ono što je nekad bila.
Napuštanje zemljišta također može imati negativne efekte po pitanju bioraznolikosti ali i ljudske kulture i tradicije. U područjima koja su se tradicionalno koristila za poljoprivredu niskog intenziteta ili za samoodrživu poljoprivredu tijekom dugog vremenskog razdoblja, bliska povezanost ljudi i zemlje stvara međuovisne ekosisteme koji se raspadaju nakon što se ljudi odsele, što dovodi do gubitka lokalnih rijetkih vrsta ili proliferacije samo jedne ili dvije dominantne vrste na račun drugih.
Svako obnavljanje bioraznolikosti na napuštenom zemljištu može se nažalost vrlo brzo poništiti kada se zemljište rekultivira ili se promijeni njegova namjena. Prema autorima, postoji sve veći pritisak da se pronađu nove industrijske namjene za napuštena zemljišta, kao što je bioenergija velikih razmjera, vjetrenjače i proizvodnja solarne energije, često unutar desetljeća nakon napuštanja.
Autori nadalje naglašavaju da će najbolji način za korištenje napuštene zemlje balansirati očuvanje biodiverziteta, život ljudi i održivost. Stoga je ključno da promjena bioraznolikosti na napuštenom zemljištu bude uključena u regionalne i globalne procjene, politike i scenarije, a tamo gdje se napušteno zemljište ponovo koristi treba se pobrinuti da se ekonomske potrebe uravnoteže s ciljevima obnove i očuvanja.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA