Rijeka Tara, „Suza Evrope“, koja je dom najdužem kanjonu na našem kontinentu i drugom najdužem kanjonu u svijetu, 2024. godinu dočekala je prilivom teških metala u svojoj kristalnoj tirkiznoj vodi. Tri decenije nakon što je Crna Gora postala prva država na svijetu koja se proglasila „ekološkom državom“, jedno od njenih najvećih prirodnih blaga, uprljano je aluminijumom, arsenom, bakrom, cinkom, kadmijumom i drugim, u količinama većim od dozvoljenih, koje su u više navrata, preko atmosferske kanalizacije i rijeke Rudnice stigle do Tare.
Piše: Milica Lipovac, H-Alter
Kako kažu mještani, ovo nije prvi put da se ovako nešto dešava, već se u zadnjih 30 godina dešavalo u nekoliko navrata. Naime, metali koji su štetni i zbog kojih je kvalitet vode nizvodno od ušća Rudnice niže klase, zapravo dolaze iz starog rudnika Brskovo.
Raniji rudnik olova i cinka radio je od 1976. do 1991. godine, a 1992. je stručni tim iz Ženeve konstatovao da jalovište najhitnije treba sanirati. Projekat sanacije vrijedan 10 miliona eura završen je tek dvadeset godina nakon zatvaranja rudnika. Međutim, štetne posljedice su vidljive i danas.
Sada, švajcarska kompanija Tara Resources, odlučila je da ponovo proba otvoriti rudnik Brskovo kod Mojkovca, što je izazvalo burne reakcije pojedinaca, aktivista, ekologa, medija, nevladinih organizacija i dr. Negodovanje na ovu odluku nalazi razlog prije svega u namjeri investitora da otpadne materijale rudnika deponuje u novom jalovištu. Naime, planirana dva jalovišta novog rudnika su skoro pet puta veće površine od prethodnog, koji je decenijama bilo crna ekološka tačka Crne Gore. Osim toga, rudnik će biti blizu grada Mojkovca, a nalaziće se između dva značajna nacionalna parka.
Iako Tara Resources navodi da će projekat donijeti stotine novih radnih mjesta, i da će biti jedan od najvećih crnogorskih izvoznika, te jedan od najvećih rudnika cinka u Evropi, stanovnici Mojkovca su izričito protiv ovakvog projekta.
„Ne vidimo ni jedan jedini pozitivan efekat ovog projekta, već samo devastaciju, zagađenje i kontaminaciju životne sredine. I zaustavljanje razvoja Mojkovca u pravcu turističkog grada”, rekla je za Radio Slobodnu Evropu Gordana Đukanović iz građanske inicijative Zdravi Mojkovac.
Ivana Čogurić iz nevladine organizacije Ecopatriotizam, za stari rudnik Brskovo navodi da je riječ o jednom teškom poglavlju istorije Crne Gore koje nažalost ima priliku da dokaže da se istorija ponavlja.
„Sve dok rudnik ne radi, negativan uticaj je manji. Mimo rudnika, Tara ima i dodatne probleme, opet inspirisane ljudskim faktorom- brojne deponije koje direktno utiču na tok rijeke i ujedno su najveća opasnost po Taru i njen biodiverzitet. Dakle, malo šta smo naučili“, ocjenjuje Čogurić za H-Alter.
Ona skreće pažnju na to da ljudi mišljenje eksperata ne uvažavaju, omalovažavaju znanje i nauku, i krše zakone.
„Ironija leži u tome da mi u Crnoj Gori, po nekom nepisanom pravilu, u velikom broju slučajeva živimo da bismo radili, i ujedno živimo da bismo izvukli živu glavu. Malo ko se zapita kako radi to što radi, kako živi i zašto tako živi. Valjda su nas koncesionari i država na to navikli“, rekla je Čogurić.
Ona navodi da kada u Crnu Goru uđe crna tehnologija, ishod je sve sem šarenolik.
„Bićemo iskrene, mogu oni da najavljuju otvaranje rudnika koliko hoće. Rudnika neće biti“, dodaje Čogurić.
Ona je rekla da je kompanija koja stoji iza ove priče anketirala građane Mojkovca o samom otvaranju rudnika, te da su pitanja ankete bila sklopljena „tako vješto i manipulativno, da se stiče utisak da će oni da obave Sizifov posao za sve nas, a nama će da padaju pare sa neba“.
“Najveći rudnik cinka u Evropi, kako ga glorifikuju, je više minirana zona nego nešto što je po zakonu. Sam rudnik je riznica žive, koja se jednostavno ne smije niti uvoziti, niti izvoziti. Dakle, ne smije se dirati, i to sa razlogom. Dozvoljena koncentracija žive je 1,5 grama po toni, a u Brskovu imamo 31 gram na istu količinu. Dakle, 19 puta više od dozvoljenog“, kaže Čogurić.
Dakle, kako navodi, opasnost koja prijeti od otvaranja rudnika Brskovo nije samo opasnost po građane Mojkovca, već po cijelo stanovništvo u Crnoj Gori, jer će silni teški metali doći do svih građana zemljom ili vodom.
Projekat rudnika je toliko visoko na agendi prioriteta švajcarske kompanije, da su regrutovali i strane diplomate kako bi izvršili pritisak na crnogorsku političku garnituru. Ministar energetike i rudarstva optužio je strane diplomate za miješanje, a mediji su za uplitanje direktno optužili njemačkog ambasadora Petera Feltona.
„Investitori nas uz podršku nekih eminentnih političara mame parama i novim radnim mjestima dok zdrav razum vrišti jer se taj ekocid planira između dva nacionalna parka – Biogradska gora i Durmitor. Ekocid je blaga riječ za ono što nam rudnik donosi, a donijeće nam i zemljotrese koji neće drmati samo Mojkovac i Crnu Goru“, upozorava Čogurić.
Ona navodi da Crna Gora ne poštuje Taru niti poštuje međunarodne i domaće zakone, te dodaje da, kada je kineska kompanija gradila autoput, kontrole nijesu bile učestale te se dozvolilo izlivanje otpadnih voda, betoniranje korita rijeke Tare, skretao se njen tok, pravile su se obaloutvrde.
„Suza Evrope grca od plača, a samo je rijetki vide i čuju. Studije su pokazale da je u samom toku rijeke, onom koji se nalazi pored autouta, broj živih jedinki na kubnom metru sa 1500 spao na pedesetak. Zabrinjavajuće zar ne?“, rekla je Čogurić.
Ona je dodala da je spisak remetilačkih faktora poduži, te da se na njemu nalazi i činjenica da su rijeke sa malim hidroelektranama postale bujične te da zbog velikih požara imamo ogromnu količinu materijala koji zagađuju samu Taru, plave ta područja ali i ruše sve pred sobom.
Ecopatriotizam, organizacija čija je Čogurić jedna od osnivačica, upravo se bori protiv ovakvih i sličnih situacija, koje prijete da ekološki razore Crnu Goru. Ona poziva sve građane da se zajednički suprotstave nadolazećem talasu ekološkog nasilja.
„Za nas je Ecopatriotizam način i stil života. Zapravo to je stanje svijesti članica i kao takav neodvojivi dio naše ličnosti. Mi živimo Ecopatriotizam svakodnevno i u svim sferama našeg života. Sa druge strane, ono što je Ecopatriotizam svrhovno, jeste doprinost zajednici kroz koncept davanja bez očekivanja“, zaključila je Čogurić.
Aktivista Aleksandar Dragićević takođe upozorava da se na obalama Tare nalaze brojne deponije, da se vrši ilegalna eksploatacija šljunka, a da je korito Tare devastirano izgradnjom autoputa.
„Aktivisti su godinama ukazivali na sve probleme, prisutni su u svim sektorima od zaštite biodiverziteta, preko upravljanja otpadom, zagađenja, ilegalne sječe šuma, međutim, bez snažnog odgovora države oni su nemoćni jer nemaju nadležnosti kao što ima državni aparat“, kaže Dragićević za H-Alter.
On je naveo da su kroz trideset godina ekonomskog i mentalitetskog propadanja građani naučili da cijene samo ono od čega imaju brzu i direktnu finansijsku korist.
„Na žalost svijest se ne može promijeniti za kratak period, ali kao društvo moramo ići u smjeru edukacije i značaja Tare kroz više segmenata. Prvi je, naravno, umrežavanje zaštite biodiverziteta i njegov ekonomski benefit kroz ruralni turizam, aktivne odmore, planinarenje, posmatranje ptica, mušičarenje“, kaže Dragićević.
Dodaje da su to sve pravci, uz organsku poljoprivredu i pčelarstvo, gdje bi lokalno stanovništvo imalo direktan ekonomski benefit i samim tim bi postali ne samo čuvari rijeke, nego i svoje finansijske egzistencije.
„Drugi segment edukacije je, naravno, zagovaranje značaja zaštite životne sredine za zdravlje građana, jer ukoliko imamo devastiranu i zagađenu rijeku, i sami proizvodi koji potiču iz tog kraja biće kontaminirani. Treći segment je edukacija mladih kroz upoznavanje rijeke, prirode i njenih posebnosti“, kaže Dragičević.
On skreće pažnju na to da je većina mladih u Crnoj Gori čula samo za most na Tari, ali ne i koliko je kanjon i biodiverzitet rijeke kompleksan i važan za cijeli sjever Crne Gore. S tim u vezi, rekao je da bismo u obrazovni sistem morali uvesti i ekskurzije kao i škole u prirodi koje bi se više bavile ovom tematikom.
Značaj rijeke Tare ogleda se i u tome što ima dvostruku zaštitu UNESCO-a, i upravo ova organizacija konstantno upozorava na ugroženost rijeke.
„Crna Gora nije imala funkcionalnu kancelariju za saradnju sa UNESCO-om skoro tri godine i bojim se da donosioci odluka ne razumiju koliko je važan prestiž i status Svjetske baštine za zaštitu prirode, promociju turizma i Crne Gore kao destinacije. Što prije shvate – biće bolje“, kaže Dragićević.
On podsjeća da su Tara, njen kanjon i okolina stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta od kojih su neke endemske, te da je ona najveća pitka rijeka Evrope, „što je u doba konzumerizma i ekstremnog zagađenja rijetka pojava“.
„Za zajednice koje gravitiraju obalama rijeke ona je izvor prihoda, života i vode, a za stotine hiljada turista utočište i jedinstven prizor. Tara je prirodno blago svih građana i moramo učiniti sve da tako ostane i da je zaštitimo na sve načine“, zaključio je Dragićević.
Azra Vuković, izvršna direktorica NVO Green Home, ističe da za projekte ovakvog tipa praktično ne postoje mjere koje mogu da eliminišu zagađenje i uticaj realizacije ovog projekta na životnu sredinu šireg područja oko samog rudnika.
„Kao posljedicu ponovnog otvaranja rudnika građani bi imali zagađenu životnu sredinu šireg područja. Zagađena životna sredine nije ambijent koji zadržava građane u tom mjestu, već upravo suprotno – građani odlaze iz sredina koje su zagađene kako bi sačuvali sopstveno zdravlje“, kaže Vuković za H-Alter.
Pored uticaja na sredinu i na građane, u dopisu Direktoratu za planiranja i uređenje, Sonja Radović Jelovac, rukovoditeljka izrade Detaljnog prostornog plana, ukazala je na niz propusta u vezi s projektom rudnika – nedostatak verifikovane studije izvodljivosti, neusaglašenost sa međunarodnim konvencijama, nedostatak dokumenata Instituta za geološka istraživanja, kao i nedostatak mišljenja UNESCO-a i resornog Ministarstva, odnosno Direktorata za ekologiju.
Nakon višemjesečne borbe, prvi pozitivan korak je učinjen – Vladina Komisija za analizu ugovora o koncesiji sa kompanijom Tara Resources nije dala saglasnost za otvaranje rudnika Brskovo.
Međutim, nakon zaključaka komisije, kojima se predlaže raskid ugovora s kompanijom Tara Resources, premijer Milojko Spajić zatražio je na sjednici Vlade da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje, što je izazvalo negativne reakcije dijela javnosti.
U Mojkovcu je održan protest građana koji se protive otvaranju rudnika Brskovo, te se sada čeka odgovor ministra energetike i rudarstva Saše Mujovića, nakon čega će sudbina rudnika Brskovo i rijeke Tare biti jasnija.