U Bosni i Hercegovini je sve moguće, pa tako i da sudska odluka ne bude zakon koji se mora sprovesti već sugestija.
Piše: Jelena Jevđenić, Impuls
Prošle sedmice poništena je ekološka dozvola za malu hidroelektranu Jovići na rijeci Plivi. I to treći put. Početkom decembra prošle godine poništena je ekološka dozvola za malu hidroelektranu Jovići na rijeci Plivi po drugi put. Krajem jula prošle godine poništena je ekološka dozvola za malu hidroelektranu Jovići na rijeci Plivi prvi put.
Za sva tri puta sud je poništio dozvolu iz istih razloga.
Sud poništi, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju odobri.
Pošten čovjek ne može a da se ne zapita, pa kako to da za istu stvar ministarstvo izdaje dozvolu uprkos odlukama suda.
U Bosni i Hercegovini je sve moguće, pa tako i da sudska odluka ne bude zakon koji se mora sprovesti već sugestija.
Iako je u trećoj presudi sud naveo da ministarstvo nije postupilo po uputama iz prethodne presude.
A razlog poništenja dozvole – sitnica. Nepotpuni dokazi na osnovu kojih se donosi ekološka dozvola.
Nepostojanje plana remedijacije i rekultivacije i nije dokazan javni interes za ovaj projekat.
Smiješno.
Pa nadležno ministarstvo je pojednostavilo dozvole za mhe Jovići do tančina, oslobodilo je investitora izradu studije uticaja na životnu sredinu. Lokacija za gradnju hidroelektrane je izuzeta iz buduće zaštite prirode, a na istoj još nisu riješeni ni imovinsko pravni odnosi.
Ali, dozvole se dobijaju brzinom svjetlosti.
Ko šiša javni interes u državi gdje su prirodni resursi privatni kapital.
Još da se počne uzimati u obzir volja građana, pa od čega bi se bogatili „mali i veliki“ političari, kumovi, tazbine…
Posebno u Šipovu, gdje „rijeke teku bezveze i od njih niko koristi nema“ kako je prije četiri godine izjavio načelnik Milan Kovač. A onda je naprasno promijenio ploču, pa prošle godine građanima Šipova dao podršku na protestu za spas Plive.
Na pitanje novinara tada čiji je interes da se grade hidroelektrane na Plivi Kovač je odgovorio „to je strategija iz doba Jugoslavije gdje je ta lokacija markirana kao buduća hidroelektrana“.
Već viđen način kod bh političara kada trebaju opravdati štetne projekte. Odgovor je skoro pa uvijek „to je projekat još iz Jugoslavije“. Isto kao za projekat Gornji horizonti.
Za sve drugo da ih pitate Jugoslavija je bila loša.
Ali pitanje svih pitanja je zašto ova hidroelektrana još nije izgrađena i zašto onda nije poništena koncesija.
Koncesioni ugovor je zaključen još 2006. godine. To znači da institucije Republike Srpske mogu najopuštenije da raskinu koncesioni ugovor bez ikakve štete po RS, jer nisu ispoštovane obaveze iz ugovora.
Nije da nije bilo inicijativa. Centar za životnu sredinu iz Banjaluke je Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske to i predložio. Iz ministarstva odgovor da veoma oprezno pristupaju raskidu ugovora o koncesijama, ne posmatrajući samo rokove iz ugovora, već i analizirajući problematiku realizacije.
Gdje bismo bili da na isti način posmatraju kada daju koncesije.
Da preispituju javni interes.
Biološku vrijednost.
Stav lokalne zajednice.
Umjesto toga, izvolite, razorite korito Plive, jedne od najvrjednijh rijeka.
Izvolite i koncesije za geološka istraživanja u blizini Plive, pa sutra i za rudarenje teških ruda i metala.
I još koncesija za još malih hidroelektrana.
Da te rijeke ne teku bezveze.
Već za profit dok i posljednju kap ne zatvore u cijevi.
Kolumne „Zeleni talas” su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls