Nova studija otkriva da zelene površine, tj. vegetacija u dvorištima, u parkovima i na javnim prostorima, ima pozitivan efekat na ključni genetski marker koji je povezan s izloženošću stresu. Međutim, studija također otkriva da pozitivan utjecaj zelenih površina nije dovoljan da kompenzira druge izazove društva.
Ti markeri su telomere, dijelovi ponavljajuće DNK koji se nalaze na svakom kraju hromosoma i služe za zaštitu krajeva hromosoma od oštećenja. Međutim, svaki put kad se ćelija podijeli, telomere unutar tih ćelija postaju malo kraće. Jednom kada telomere postanu toliko kratke da se ćelija ne može uspješno podijeliti, ćelija umire.
Telomere su važni markeri biološke starosti, odnosno koliko su naše ćelije istrošene, kaže Scott Ogletree, jedan od autora studije. A mnoge varijable kao što je stres utječu na brzinu trošenja naših telomera.
Ova studija je pokušala kvantificirati povoljne efekte zelenih površina na ćelijskoj razini i domet do kojeg zelene površine mogu pomoći u neutraliziranju štetnih efekata okoliša.
Istraživači su za studiju koristili podatke iz CDC-ovog Nacionalnog istraživanja zdravlja i prehrane (NHANES) za period 1999.-2002. NHANES je longitudinalna, nacionalno reprezentativna studija koja procjenjuje zdravlje stanovništva SAD-a putem intervjua i fizičkih pregleda.
Istraživači su pogledali podatke za 7827 ljudi na osnovu kojih su procijenili njihovu demografsku pozadinu, dužinu njihovih telomera i gdje žive. Istraživački tim procijenio je količinu zelenih površina u komšiluku svake osobe i kako je to povezano s dužinom njihovih telomera. Oni su također uzeli u obzir potencijalne ‘zbunjujuće’ varijable, poput stila života, historije zdravlja i upotrebe supstanci. Osim toga, istraživači su identificirali niz drugih ekoloških varijabli koje bi mogle utjecati na dužinu telomera, poput kvalitete zraka i karti “crvenih linija” koje prate historijski odvojene četvrti u SAD-u.
“Otkrili smo da što su više zelenih površina ljudi imali u svojim komšilucima, to su im telomere bile duže”, kaže Aaron Hipp, drugi koautor studije. I to je važilo bez obzira na porijeklo, ekonomski status, jesu li ljudi pili ili pušili, itd.
Međutim, kada su uzeli u obzir druge karakteristike svakog komšiluka, kao što su onečišćenje zraka, segregacija ili ‘oskudica’, pozitivan efekat zelenih površina u biti je nestao. Oskudica je, u ovom kontekstu, bila sveobuhvatna varijabla koja je uključivala podatke o prihodu, obrazovanju, radnom statusu i uvjetima stanovanja za svaki komšiluk. Dok se pokazalo da zeleni prostor pomaže u zaštiti dužine telomera, čini se da šteta od drugih faktora poništava tu zaštitu.
“Zeleni prostor je iznimno vrijedan za zajednicu, ali nije dovoljan da sam nadvlada sistemski rasizam, učinke ekonomske segregacije i izazove ekološke pravde”, kaže Hipp. “Ova studija potiče ideju da je stvaranje zelenih površina u zajednici važno, ali jednako je ključno – ili još važnije – da se pozabavimo štetnim faktorima, posebno onim koji su povezani sa sistemskim rasizmom.”
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA