Najavljeni početak geoloških istraživanja na Ozrenu rezultirao je izlaskom mještana na referendum, gdje se skoro 98% mještana izjasnilo da je protiv geoloških istraživanja te masovni protest u Sočkovcu, nakon što je zabranjen protest ispred Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci.
Borba Ozrenaca traje još od 2021. godine, javne rasprave nikada nisu održane, mijenjao se Zakon nekoliko puta… O svemu ovome i drugim temama razgovarali smo sa Zoranom Poljaševićem, aktivistom i predsjednikom Ekološkog udruženja GOSTILJ OZREN Boljanić.
Razgovarala: Aldina Lipovac – Jandrić, AbrašMEDIA
Mještani Sočkovca su na referendumu jasno rekli ne geološkim istraživanjima. Na protestnom okupljanju na poligonu vidjeli smo građane koji odlučno i jasno poručuju “Ozren nećete kopati”. Kakvo je trenutno raspoloženje među građanima, obzirom da se ovaj put predstavnici investitora nisu pojavili, očekivati je da će u neko skorije vrijeme i pojaviti?!
Zoran Poljašević: Stanovništvo je jedinstveno u namjeri da zaustavi ovaj za nas neželjeni projekat. Nakon sprovedenog referenduma u nedjelju, 17.05.2026. godine mi imamo i dokaz o narodnoj volji. S obzirom da je opština Petrovo pokrenula upravni spor protiv dodjeljenog rješenja mi se nadamo pozitivnom ishodu tog spora. Pošto tužba protiv rješenja predviđa i mjeru obustave izvršenja, mi se nadamo da mašine za geološka bušenja neće ni doći u Sočkovac.
Borba Ozrenaca traje još od 2021. godine. Možete li našim čitaocima u najkraćim crtama približiti kako se Ozren branio sve ove godine?
Zoran Poljašević: Borba protiv neželjenih rudarskih projekata na području Ozrena počinje u jesen 2021. godine. Tada kompanija počinje da priprema pristupne puteve i platforme za geološka bušenja u naselju Sočkovac. Stanovništvo tada saznaje za rješenje koje je izdato preduzeću Medeni brijeg d.o.o. Bijeljina. Medeni brijeg je jedna od četiri ćerke firme otvorene u BiH od strane matične kompanije Lykos Metals LTD koja je tada registrovana u Pertu u Australiji i listirana na Australijskoj berzi hartija od vrijednosti. Mi ćemo ključne podatke o namjerama kompanije crpiti upravo sa australijske berze. Tamo smo se uvjerili da je kompanija zainteresovana prvenstveno za nikl i kobalt na području Ozrena, da su zainteresovani upravo za područje planinskog masiva Ozrena koje je aktuelnim Prostornim planom Republike Srpske predviđeno za zaštitu na nivou nacionalnog parka i tako dalje.
Naše prve aktivnosti krajem 2021. i početkom 2022. godine su bile formiranje Ekološkog udruženja OZRENSKI STUDENAC Sočkovac, pravna borba protiv rješenja o detaljnim geološkim istraživanjima i organizovanje javnih tribina kako bi upoznali lokalno stanovništvo sa potencijalnim štetnostima projekta. Pošto je se ispostavilo da kompanija nema pribavljene pismene saglasnosti vlasnika parcela na kojima su projektom trebale da se realizuju istražna geološka bušenja rješenje je oboreno u maju 2022. godine. Međutim, Ministarstvo energetike i rudarstva će u oktobru 2023. godine izdati novo rješenje sada kompaniji Lykos Balkan Metals d.o.o. Bijeljina za područje Ozrena koje pripada gradu Doboju. Investitoru po ovom rješenju neće biti odobreno geološko bušenje tla nego isključivo uzimanje uzoraka sa površine, do 30 cantimetara dubine iz razloga što je u međuvremenu podnešena inisijativa za proglašenje zaštićenog područja na Ozrenu. Početkom 2023. godine osnovano je i Ekološko udruženje GOSTILJ OZREN Boljanić na teritoriji koja administrativno pripada Doboju. Ova dva udruženja su u pomenutom periodu od 2022. do 2025. godine organizovala devet javnih tribina kako bi stanovništvo čitavog područja steklo prave informacije vezane za projekat.
I konačno 11.03.2026. godine izdato je ovo aktuelno rješenje ponovo kompaniji Lykos na području Sočkovca.
Lokalna samouprava izgubila je svaku kontrolu nad odlučivanjem obzirom da se Zakon već nekoliko puta mijenjao, tako da resorno ministarstvo odlučuje kome će da dozvoli da eksploatiše, jednostavno rečeno. Iz svega je jasno da je svakako u pitanju širi rudarski projekat koji bi mogao trajno promjeniti ovaj kraj!?
Zoran Poljašević: Tokom navedenog perioda zakon koji reguliše geološka istraživanja u Republici Srpskoj se dva puta mijenjao i oba puta na štetu lokalne zajednice, odnosno u korist investitora. Po aktuelnom Zakonu lokalna samouprava više ne odlučuje u procesu dodjele rješenja za detaljna geološka istraživanja kao što je to bio slučaj sa prethodnim zakonom. To znači da Ministarstvo energetike i rudarstva samostalno donosi rješenje. Ako znamo da investitor za potrebe istraživanja ulaže sopstveni novac koji crpi od akcionara sa berze, onda je jasno da se projekat neće zadržati samo na istraživanju kancerogenih metala nikla i kobalta. Kompanija na australijskoj berzi reklamira projekat odnosno naselje Sočkovac na Ozrenu kao budući izvor “kritičnih minerala” za zapadnoevropsku industriju.
Najbolji primjer, i nama najbliži, je masovno trovanje olovom, i ko zna još čime, stanovnika Vareša, uključujući i djecu. Stanovnici Kaknja masovno obolijevaju i umiru, o čemu javnost malo zna, ali informacije sa terena pokazuju posljedice. Zato je lokalni otpor veoma bitna karika u borbi za spas dobara, što je izostalo u slučaju “Rupica”. Da li primjer Vareša mora biti lekcija? Molim vaš komentar?!
Zoran Poljašević: Rudnik u Varešu je na otvaranju predstavljen kao prvi zeleni rudnik u BiH. Čak se isti čovjek povezuje sa pokretanjem rudnika u Varešu i pokretanjem geoloških istraživanja teških metala na području Ozrena, riječ je o australijsko-bosanskom biznismenu Milošu Bošnjakoviću. Nedavni rezultati analize krvi kod mještana Vareša pokazuju nam da je rudarenje u BiH daleko od zelenog, ono je zapravo crno da crnje ne može biti po zdravlje stanovništva i našu prirodu. Masovan lokalni otpor je jedino rješenje kada je u pitanju borba protiv ovih projekata, naravno u kombinaciji sa pravnom borbom.
Nikl i kobalt, dva teška metala koja su kancerogena i izuzetno štetna po okoliš i zdravlje ljudi krila su se od javnosti, a na australijskoj berzi saznajemo podatke koje smo dužni da znamo. Postavlja se tako pitanje – Da li “domaći moćnici” misle da je informisan građanin najopasniji građanin?
Zoran Poljašević: Nažalost, ispostavlja se da je tako. Iako je investitor bio obavezan da sprovede javnu raspravu u lokalnoj zajednici svaki put kada su aplicirali za rješenje o detaljnim geološkim istraživanjima, do te rasprave ni u jednom slučaju nije došlo. Naša sreća u nesreći je činjenica da je kompanija listirana na berzi pa smo tamo došli do relevantnih podataka. Čak smo za posljednje rješenje koje je izdato 11.03.2026. saznali sa australijske berze u ponedjeljak, 23.03.2026. dok je Opština Petrovo ovo rješenje dobila tek 06.04.2026. godine nakon više obraćanja i urgencija prema Ministarstvu energetike i rudarstva.
Vi ste, gospodine Poljaševiću dobili otkaz zbog protivljenja geološkim istraživanjima. Svjedoci smo mnogobrojnih pritisaka na aktiviste i novinare, kada se dovede u pitanje tzv. “zeleno rudarenje”. Koliko takvi pritisci još uvijek spriječavaju građane da se masovnije pobune protiv ovakvih projekata?
Zoran Poljašević: Pritisci koje ste naveli su jako nezgodni na samom početku inicijative, tada se ciljaju nosioci otpora na način kako ste naveli. Meni početkom 2024. godine nije produžen ugovor o radu u preduzeću Elektro Doboj bez ikakvog objašnjenja, čak mi je više puta sugerisano da bi se to moglo desiti ukoliko nastavim sa svojim aktivnostima. Pored pritisaka na elementarnu egzistenciju tu su i medijski pritisci preko tekstova na internet portalima i društvenim mrežama, pa sve do direktnih manje i više otvorenih prijetnji kakvim smo mi bili izloženi. Međutim, kada inicijativa dobije masovnu podršku stanovništva i adekvatnu medijsku propraćenost, onda se pritisci smanjuju. Bitno je izdržati početne pritiske kada je inicijativa u začetku.
Planina Ozren, kulturna baština, priroda koja je predviđena za zaštitu, zdravlje ljudi, turizam, sve to je resorno Ministarstvo “predalo” na milost i nemilost stranim investicijama. I tako redom… Možete li poslati poruku građanima/kama BiH i regije, zajednicama koje se suočavaju sa zlom zvanim rudarenje?
Zoran Poljašević: Bukvalno tako kako ste naveli, naša teritorija se daje na raspolaganje stranim kompanijama i te kompanije odlučuju o našoj budućnosti. Strašan je taj osjećaj izdaje od strane sopstvene države. Institucije koje bi se trebale suprostaviti ovakvim projektima jednostavno ćute. Zato je jedini preostali način borbe mobilizacija mještana i umrežavanje inicijativa sa istim ili sličnim problemima.
(AbrašMEDIA)