Dođe period kada se moraju svesti računi. Zid. Prekoputa. Sjedimo prevareni obećanjem topline koje nudi mostarsko zubato sunce. Okolo koraci, cipele, frizure… Pred nama kafa nasušna. Hipnotički dim cigarete. Stari zid koji opasava dvorište. Džamija, na prilazu mostu za pješake. Opet kulisa. Ova obično sagrađena od smrtovnica i odjeće – majica, suknji, hulahopki i donjeg veša. Prodaju ih dvije – tri vrijedne i uporne žene. Godinama sam ih viđala u prolazu. Ranije, dok sam prolazila.
Piše: Dolores Veledar – Perić, AbrašMEDIA
Iza zida mačje – džamijsko dvorište. Sve ih je manje. Znale su za posebno hladnih večeri svojim tijelima graditi piramidu na džamijskom trijemu. Iznad piramide bi se dizala para proizvedena malim toplim tjelesima. Ja bih stajala i gledala dugo, razmišljajući o tome kako tu sigurno postoji neka dobra stara dušica koja ih hrani. Pokušavala sam ponekad dohvatiti one koje su se grijale na reflektorima tik uz kameni zid. Male tople tačke u prostoru. Bile su i dvije, s druge strane mosta, uvjek na istom mjestu, na travnjaku, kraj klupe. To već pripada jednoj drugoj priči, vezanoj za iščezli travnjak i novo, ružno, ali nadasve korisno, u skladu sa savremenim potrebama, betonsko parkiralište.
Uz jedan drugi, ofrlje prefarbani zid, koji je ranije nosio poruke, a sad ih ne nosi. Da. Na džamijskom zidu smrtovnice. Dio dnevnog rituala – zastati i vidjeti ko je došao na red za trajno preseljenje. Starija gospoda sa „francuzicama“ zastaju, obavještavaju ekipu za kafanskim stolovima: “Umro je S. poštar.” Ja mu se ne sjećam imena, ali po tonu kojim to govore, ja zaključujem da to mora biti onaj “moj” poštar, onaj koji je prije rata raznosio poštu na Panjevini i uvijek pjevao u hodu, zanoseći tijelo i glavu na jednu stranu, gotovo spreman da zapleše. Godinama poslije, mislila sam da poštari ne mogu biti drugačiji nego naočiti, vedri i zgodni muškarci, koji donose dobre vijesti, razglednice i čestitke za Novu godinu i pjevaju sevdah.
Sjedili smo tu još neko vrijeme. Koraci, cipele i frizure, mahali su, pozdravljali ili prolazili, slijedeći svoj predvidivi ritam. Postalo je previše hladno. Lažno zimsko sunce pokazalo je svoje pravo lice i skrilo se. Ili smo sjedili na pogrešnom mjestu. Uska uličica postala je tamna pa smo se odlučili premjestiti. Preko mosta, tirkizne rijeke, do nekog novog susreta, do novog rastanka.