Borkinja za pravdu i zdravu životnu sredinu, borkinja protiv korupcije, aktivistkinja i profesorica Hajrija Čobo iz Kaknja našla se na udaru tajkuna i političara iz ovog rudarskog grada u srednjoj Bosni. Punu podršku pružili su joj sugrađani, ali i aktivisti Koalicije za zaštitu rijeka BiH i druge organizacije. Hajrija Čobo je u prvoj polovini prošle godine postavljena na čelo neformalne grupe građana i, uz podršku Centara civilnih inicijativa, pokrenula kampanju „Park prirode Trstionica i Boriva“, koja je rezultirala uspjehom, jer je nelegalno montirano postrojenje betonare za potrebe istraživačko-razvojne kompanije „Eastern Mining” izmješteno. Zalagala se i da investitor sanira štetu nastalu u Mehoriću do granice sa općinom Vareš, koju su napravili izvođači radova preduzeće “Trgošped” d.o.o. Kakanj na izradi saobraćajnice i za tu namjenu montiranog postrojenja betonare.
Profesorica Hajrija Čobo tužila je Bosnu i Hercegovinu pred Vijećem Evrope sekretarijatu Bernske konvencije, o čemu smo već pisali.
Kako animirati građane da masovno izađu na proteste i je li lokalna zajednica jedan od najvažnijih faktora u odbrani prirodnih dobara, kako se izboriti za goli život, kada u našu prirodu puste teške metale, o ovome i drugim temama razgovarali smo sa profesoricom Hajrijom Čobo.
Razgovarala: Aldina Lipovac – Jandrić, AbrašMEDIA
Svjedoci smo mnogobrojnih prijetnji i pritisaka na ekološke i druge aktiviste, novinare i sve one koji istinu iznose u javnost. Vi se suočavate sa pritiscima i prijetnjama, ali ne odustajete. Šta vas drži istrajnom u ovoj zajedničkoj borbi za spas prirodnih dobara ove zemlje?
Čini se da mi prvo trebamo definisati „ekološki aktivizam“ kojem svjedočimo u Bosni i Hercegovini kontra onog koji se pojavljuje u Europi kao aktivističko-politički Zeleni pokret.
Dakle, aktivizam u Bosni i Hercegovini, pa i Srbiji i Crnoj Gori ako hoćete, nije nikakav ekološki aktivizam čopora dokonih anonimusa željnih slave, nego borba za goli opstanak i to konačno treba početi nazivati pravim imenom: Borci za goli opstanak. Čudno je što tek nas nekoliko diže glas, umjesto da se svi građani konačno probude i uzmu učešće u svom aktivizmu za odbranu svog života.
Naime, prema mojim podacima, ja sam već mrtva, ali to još nikome nije saopšteno. U tome nisam sama: mrtvi su i moji sugrađani. Ni oni to još ne znaju.
Da ne budemo usamljeni, mrtvi su i Varešani; i u Brezi i Olovu su svi mrtvi. Ni njima to još niko nije saopštio.
Mi nemamo šta izgubiti! Ja nemam šta izgubiti! Pritisci i prijetnje na nekog ko je već mrtav, priznat ćete, nemaju nikakvog smisla.
Znate, mi smo umrli onog trena kada je ministar privrede ZDK potpisao ugovor o koncesiji sa kompanijom Adriatic Metals za područje sa kojeg Kakanj dobija vodu, zatim je na taj ugovor dodao i proširenje koncesije – sve dio po dio aminovano od premijera ZDK – i time predao u ruke investitoru ključne tačke od važnosti za opstanak stanovnika Kaknja, Vareša, Breze (piju Malu rijeku na kojoj će se vršiti ispiranje rude) i Olova (sastavljanje sa rudnikom Olova u vlasništvu Mineco – pipak hobotnice Miloša Bošnjakovića: Adriatic Metals, Eastern Mining, SNK Metali, Lycos Balkan Metals, BMM i dr.).
Našu smrt je aminovala federalna ministrica okoliša kada je navedenoj kompaniji dala okolišnu dozvolu i time prekršila Aarhusku konvenciju, iako je znala ili bar mogla znati (a i morala je znati) da daje dozvolu za ulazak rudnika na područje od izuzetnog biodiverziteta koje je planirano za strogu zaštitu, da se radi o području sa vodozaštitnim zonama za tri grada i za Kakanj pogotovo, da se radi o području na kojem su i spomenici kulture i kulturne baštine od interesa za Bosnu i Hercegovinu.
Na kraju našu smrt radosno potvrđuje i ministar rudarstva i energetike kada je navedenoj kompaniji dao dozvolu za eksploatisanje teških otrovnih i kancerogenih metala na pomenutom području.
Svi su oni i znali i morali znati o kakvom se području radi! Isto tako svi oni znaju da su talijum, živa, arsen, nikal, antimon, kobalt, krom, olovo, bakar, cink, barit otrovni metali opasni po ljudsko zdravlje, da trajno uništavaju životnu sredinu, da su ubitačni za životinje, da su otrov kada se nađu izvan utrobe zemlje: u zraku, vodi, na tlu.
Ja lično te ministre i premijera smatram odgovornima za ugožavanje mog zdravlja i života kao i zdravlja i života cca 40 000 mojih sugrađana, ali i svih građana Vareša, Breze i Olova.
Da samo napomenem da npr. nikal u zraku se širi 150 kilometara u krug oko mjesta iskopine. Mjesto gdje će se kopati nalazi se na 1208 metara nadmorske visine i naravno, padat će na sve dolje u krugu od 150 km. Sada neka svako sebi izmjeri koliko je daleko od Vareša! Niko nije dovoljno daleko! Talijum i nikal će zrakom stići do Sarajeva i dalje, dalje i od Zenice, i od Zavidovića itd.
S druge strane, novinari pomažu da se što više ljudi upozna sa problemom i da saznaju za opasnost. Znate već da se ovakvi projekti uglavnom kriju od građana, krije se istina o posljedicama po zdravlje građana, svjedočimo nezakonitostima i netransparentnosti koje se kriju očigledno po svaku cijenu, pa iz toga i prijetnje borcima i novinarima. Međutim, danas su mnogi zaboravili da je novinarstvo sedma sila, a da je narodna kuka i motika oduvijek najefikasnije branila domovinu.
Podrška ostalim aktivističkim grupama u cijeloj BiH, a posebno borba za oazu prirode u Mehoriću kod Kaknja – protiv uništavanja rijeka Borive i Trstionice, a protiv investitora rudnika “Rupice” u susjednoj općini Vareš, sasvim sigurno nose određeni rizik i imaju svoju cijenu? Koliko je po vašem mišljenju umrežavanje ekoloških organizacija važno za ostvarivanje ciljeva borbe za prirodu?
Kad se borite za vlastiti život, rizik ne postoji. Postoji samo pobjeda ili smrt.
Umrežavanje boraca za opstanak je neminovna pojava: nevolja povezuje ljude. Mi jedni drugima pomažemo i svaki dan nas je sve više. Kada imate mrežu, tada imate i informacije, a to je najjače oružje. Vrlo teško bi se pojedinac ili grupica ljudi uhvatila ukoštac sa ovim problemima, pa je stoga pomaganje, umrežavanje i saradnja od krucijalnog značaja za postizanje odbrane.
Uz podršku Centara civilnih inicijativa, pokrenuli ste kampanju „Park prirode Trstionica i Boriva“, koja je rezultirala uspjehom, jer je nelegalno montirano postrojenje betonare za potrebe istraživačko-razvojne kompanije „Eastern Mining” izmješteno. Možete li našim čitaocima bliže predstaviti kampanju „Park prirode Trstionica i Boriva“?
Uz podršku Centra Civilnih Inicijativa je pokrenut projekat „Zaštitimo Mehorić“, a našu grupu smo nazvali „Park prirode Trstionice i Boriva“, jer kad se projekat sa CCI završi, mi ipak ostajemo dalje djelovati.
Nelegalna betonara je uklonjena nakon više prijava inspekcijskim organima, a konačno onda kada smo pokrenuli online protest i mailove inspekcija zatrpali svojim prijavama. Znate, dosade vam uporni odgovori „mi ne znamo šta se radi na tom lokalitetu, mi nismo nadležni, mi nismo izdali dozvole…“… u jednom trenutku vam „pukne film“ i idete sa hiljadama prijava na sve nivoe: čitajte, djelujte, prosljeđujte višim nivoima, neka svako uzme dio za koji je nadležan.
Inače, kampanja „Zaštitimo Mehorić“ je pokrenuta s ciljem zaustavljanja devastacije područja i dovođenjem do konačne zakonske zaštite područja.
Svjedočimo korupciji i dolasku velikih investitora od kojih ni lokalna zajednica ni država nemaju nikakve koristi. Naknada koju će plaćati Adriatic Metals iznosi jedva 1% po toni rovne rude (3,90 KM). To je po vama klasični ‘environmental crime’ koji se dešava širom regiona, kada je riječ o ovim rudnicima teških metala. Možete li prokomentarisati kriminal ove vrste u državi i regionu?
Environmental crime je vrsta organizovanog kriminala koji se direktno odražava na okoliš i klimu i ugrožava ih. Uglavnom je baziran na ilegalnu eksesivnu eksploataciju prirodnih dobara čime se ugrožava životna sredina. Ključna riječ je „ilegalno“ i tu ćete pomisliti „ali ovi imaju sve dozvole“. Da, imaju dozvole, ali već sam objasnila o kakvom području se radi i sasvim je jasno da ta kompanija tu ne bi ni nogom kročila da je bilo sve zakonito, a kamo li da uđu na to područje sa teškim mašinama i vrše miniranje 24/7. Isto tako, ako pogledate plansku dokumentaciju kompanije shvatit ćete da će kompanija izvlačiti nepoznatu količinu različitih minerala i to niko neće kontrolisati – dakle, sama količina je nepoznata, a da ne govorimo o cijeni naknade koja nikako ne može biti ista za plemenite i neplemenite metale. Jasno je da se ovdje radi o nanošenju enormne ekonomske štete državi, javnom dobru, životnoj sredini, okolišu, ali se isto tako ugrožavaju i životi desetina hiljada građana, ko zna koliko ugoženih životinja (vidra, ris, šumska mačka, srna, kuna bijela, kuna zlatica, riječni rak, pastrmka, sove, sitne ptice i dr.). Do sada je posječeno oko 50 hektara stoljetne šume na tom lokalitetu i niko ne zna gdje je ta drvna građa završila. Mi smo fotografisali panjeve i korijenje tih stabala dok su bili natovareni na obale Trstionice: jedva pet komada da smo našli sa oznakom i pečatom, ostalo su sve panjevi bez pečata. Planira se posjeći jos 1945 hektara šume, pa zamislite kakva golet će to biti i kolika je to šteta za cijeli ekosistem.
Environmental crime je oblik organizovanog kriminala za odvijanje kojeg je ključna korupcija, a grupe su vrlo domišljate u pronalasku izvora zarade, pa se kao primjer navode mineralne sirovine, drvna masa, trgovina egzotičnim životinjama, ali i korporativni okolišni kriminal (corporative environmental crime) koji je upravo oblik sa kojim se suočavamo u Bosni i Hercegovini i regionu.
Svakako moram napomenuti da se počinjenjem ovog „environmental crime“ na našim terenima ujedno krše i temeljna ljudska prava: pravo na čistu vodu i zdravu životnu sredinu koja su u konačnici pravo na život, jer nama će biti zatrovana voda koju pijemo.
U vašoj izjavi kolegama iz medija govorite o “blaćenju” sudije Općinskog suda u Kaknju i predsjenika tog istog suda, koji, kako tvrdite, jako dobro procjenjuju svaki predmet i nisu pod ičijim utjecajem i da vam izjave protiv sudija zvuče kukavički i kiselo. Je li po vašem mišljenju problem u neizmjernom utjecaju na sudske organe općenito moguće riješiti i na koji način?
Da, navedeno „blaćenje“ je napisano od strane osobe koja je meni „prenijela“ navodne prijetnje. Smatram to vrlo primitivnim ponašanjem pojedinca, bez obzira je li on zaista „izaslanik“ nečiji ili je samovoljno nastupio. Dotični je svakako sistemski potrčko, pa ako takav za nekoga kaže nešto, onda vam to puno govori.
Postojanje utjecaja na sudske organe bismo svakako prvo trebali dokazati, pa se tek onda time baviti. U slučaju da se dokaže da postoji pritisak na sudske organe pri donošenju odluka, onda mi ne trebamo izmišljati toplu vodu: sistem zaštite jednostavno prepišemo iz zemalja koje su taj problem riješile. Mi u Bosni i Hercegovini imamo višestepenost sudstva upravo da bi se eventualni utjecaj smanjio i ja vjerujem da to dobro funkcioniše.
U vašoj objavi navodite, između ostalog, sljedeće: “Vaš problem je Ministarstvo privrede ZDK, Federalno ministarstvo rudarstva, Federalno ministarstvo okoliša, Adriatic Metals i Eastern Mining. Upravo oni vam ugrožavaju život: jedni su dozvolili vađenje po zdravlje opasnih metala na površinu, a drugi će to izvesti; jedni su dozvolili da se teški (otrovni i kancerogeni) metali kopaju kraj voda koje pijete, a drugi to već rade. Životi su vam stavljeni na kocku, a vi se bavite Isom, strahujete od načelnika, bojite se nekih apstraktnih aždaja. Da vam kažem: ako će vas “ubit načelnik” ili “ubit Iso” onda je bolje da se dižete i dobijete takvu smrt: brzu i bezbolnu! Jer, smrt koja vas čeka od sigurnog trovanja teškim metalima je spora i bolna, a lijeka nema! Ni posao vam ne treba kad se već otrujete, bolesni ne rade!”.
Kako se, po vašem mišljenju, može zaustaviti izvjesno sigurno trovanje teškim metalima, da li masovnim protestima, blokadama, pravnim putem ili…?
Da bi se zaustavila opasnost od trovanja, radovi moraju stati i nikada se više nastaviti. Masovni protesti su neizbježni, ljudi moraju izaći na ulice i jasno staviti do znanja da naši životi nisu na prodaju. Ja sam zagovornik mirnih protesta, bez nasilja i nanošenja štete. Hoće li biti potrebne kakve blokade ne znam u ovom trenutku, ali svakako se mora blokirati dalja devastacija područja gdje svaki sat može donijeti curenje teških metala u podzemne vode i onda je to bespovratno uništena cijela mreža vodotoka, tu više nema povratka ni ispravke.
Pravnim putem svakako i idemo i nastavit ćemo i dalje.
Vi ste tužili Bosnu i Hercegovinu pred Vijećem Evrope sekretarijatu Bernske konvencije zbog značaja biodiveriteta tog područja. Prema Bernskoj konvenciji i prema drugim konvencijama to je područje moralo biti strogo zaštićeno. Vi ste uspjeli identificirati preko stotinu strogo zaštićenih evropskih vrsta na staništima – biljaka, životinja, ptica. Bosna i Hercegovina je prekršila tu konvenciju. Tužba je u cijelosti prihvaćena od Sekretarijata te je 22. novembra ove godine upućena tuženoj strani na odgovor, a koja ima rok do 15. jula 2023. godine da se izjasni o navodima iz tužbe. Šta očekujete u ovom slučaju?
Jedna takva tužba je zaustavila Rio Tinto u Srbiji. Maria Alimpić je takvu tužbu uputila upravo zbog Rio Tinto planova na njenom području.
Bosna i Hercegovina treba dati svoj odgovor do 15. 07. 2023. Do tada bi im bilo pametno da sve dozvole izdate kompaniji Adriatic Metals revidiraju i ponište, da zaustave projekat i takav odgovor upute Vijeću Evrope. Pa, evo mogu im i pomoći, jer znam kakve kardinalne greške je kompanija do sada napravila i time sama skrivila povlačenje dozvola. Situacija je tu čista, te dozvole je trebalo povući još i prije tri mjeseca i to zasigurno ne bi izazvalo nikakve penale po Bosnu i Hercegovinu još tada, a sada pogotovo.
Možete li za kraj poslati poruku građanima/kama BiH?
Probudite se! Ne postoji „organizacija aktivista“ koja će riješiti ove probleme. Mi, borci za opstanak, mi smo samo poneko između vas koji je već progovorio i čekamo da i vi konačno dignete svoj glas isto kao i mi. Dom i domovina se ne brane očima, niti lajkovima na facebooku, nego ustajanjem i izlaženjem na ulicu gdje ćete reći DOSTA!
Naši životi nisu na prodaju, naše vode nisu ministrovo vlasništvo da ih dijeli, naše šume su nama date od Boga i blagodat vode iz njih je nama namijenjena za piće i opskrbu, a ne za ministrovu korist! Život nema cijenu, probudite se i branite svoje!
Dužnost vam je ustati protiv lošeg vladara i pobuniti se!
(AbrašMEDIA)