S obzirom da “britansko-australske” kompanije uzimaju stara istraživanja, dobijaju koncesije i vrše nova “istraživanja”, mogu se potražiti i ti stari dokumenti, pa da vidimo šta ima. Neki se i mogu naći.
U studiji utjecaja na okoliš, koji je radio institut iz Tuzle navodi se eksploatacini vijek jame, koji (ne)će iznostiti približno 8-9 godina.
Priredila: Aldina Lipovac – Jandrić, AbrašMEDIA
Studija navodi i količine rude, jalovine, metala i minerale koji se mogu pronaći na lokalitetu. Možemo postaviti pitanje: Da li je to kompletan spisak minerala?
Institut u svojoj studiji navodi i ne baš tako male količine žive od 961,00 tona, arsena od 5.591,00 tona i antimona od 16.325,00 tona.
Radi lakšeg poređenja, jedinice za srebro i zlato su pretvorene u tone (iz troy ounces). Zlata ima najmanje. Ove količine su znatno manje od količina žive, arsena i antimona. Kompanija u svojim proračunima, u definitivnoj studiji izvodivosti, uzima u obzir cijene za olovo, bakar, cink, srebro, zlato i negdje antimon, ali ne za barit, kojeg ima najviše, ni za živu i arsen. Postoje i znatne količine bakra.
Procentualno:
Dalje, u studiji su nabrojani minerali koji se javljaju na lokalitetu. Sa spiska minerala nije u potpunosti jasno odakle dolaze ove količine žive i arsena. Ako žive ima višestruko više od zlata i ako arsena ima višestruko više nego srebra, da li možemo govoriti o manjim nečistoćama arsena i žive u nabrojanim mineralima? Možda postoje posebni minerali koji baš sadrže ove metale, a koji se ovdje ne navode. Količine antimona se mogu objasniti postojanjem minerala antimonita, koji je tu i naveden.
Dalje, objašneno je gdje se nalaze određeni metali. Cink se nalazi u sflaeritu, koji se nalazi u baritima uz galenit i pirit:
Ovdje vidimo gdje se nalazi olovo, bakar i pirit. I to se nalazi unutar barita.
Konačno, dolazimo do srebra i zlata. Srebro se nalazi uz galenit. Zlato se nalazi uz halkopirit koji se nalazi u baritu, te uz galenit i zrna pirita.
Iz ovoga je vidljivo da je sve okruženo baritom, kojega je najviše.
Na jednom mjestu u studiji se spominje koncetrat olova, cinka, barita i prita, te se navode metali koji se iz prerade mogu dobiti.
U fajlu kompanije koji ide uz ESIA, odnosno “CONCEPTUAL MINE REHABILITATION AND CLOSURE PLAN” u dijelu gdje su pobrojani minerali, vidimo jedan mineral koji se ne pojavljuje u domaćoj studiji a koji objašnjava živu, a to je cinabarit, odnosno cinnabar, na engleskom. Cinabarit se spominje i u prospektu kompanije Adriatic Metals iz 2018. godine. U domaćoj studiji se ne spominje. Cinabarit je u praksi jedina ruda žive.
Za vrijeme Jugoslavije 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća su rađena geološka istraživanja na području Vareša, ali i širom Jugoslavije. Rezultati ovih istraživanja su objedinjena u geološke karte, a jedna od tih geoloških karti je “Osnovna geološka karta – VAREŠ”, izdana 1978. godine u Beogradu i može se pronaći na internetu.
Dokument opisuje geološke karakteristike područja, pojave minerala i određenih metala za čitavo područje (imate i za ostale koncesije, šta se tamo nalazi), a konkretno za lokaciju Rupice navedeno je sljedeće:
U ovom dokumentu se javlja jedan mineral koji se apsolutno nigdje na navodi: arsenopirit. Arsenopirit nećete naći niti u domaćoj studiji, niti u ESIA, niti u Eastern Mining/Adriatic metals dokumentima. Kako samo ime sugeriše, radi se o sulfidu sa velikom koncentracijom arsena. Arsenopirit je primarna ruda arsena i može biti sekundarna ruda za zlato, ako je koncentracija zlata koja se tu nalazi ekonomski isplativa. Pojava ovog minerala može objasniti količine arsena. Da li su ga namjerno izostavili? Da li ga stvarno nema nikako? Odakle dolazi preko 5.500 tona arsena? Detaljnije o arsenopiritu možete pročitati na ovom linku.
Navodi se: “Prašina arsenopirita može biti štetna ako se udahne, isparavanja koja nastaju zagrijavanjem arsenopirita su otrovna. Izbjegavajte situacije i aktivnosti gdje biste mogli doći u kontakt sa prašinom ili uhahnuti ova isparenja. Pažljivo operite ruke ako dođete u kontakt sa tvarima koje sadrže arsebopirit – ili još bolne, nosite rukavice.” Dalje, ako arsenopirit sadrži razumne količine zlata, onda: “Zlato koje se nalazi kao primjesa u rudi, nakon mljevenja se može izdvojiti hemijskim procesom sa cijanidom.” Članak sa Forbes-a navodi dodatno: “Oksidacija arsenopirita dovodi do vodotopivog arsena i posljedično do kiselinskih voda u drenaži rudnika.”
Treba napomenuti da arsenopirit, halkopirit i pirit nisu isti minerali, već da su to različiti minerali, a zajedničko im je da sadrže željezo i sumpor. Halkopirit dodatno sadrži bakar, a arsenopirit arsen u značajnom procentu.
Ako ne znate ništa o mineralima i počnete istraživati možete doći do članaka tipa “Devet smrtonosnih stijena i minerala na planeti” i vidjeti da se na listi od devet, nalaze četiri minerala navedenih na starom dokumentu: galenit, arsenopirit, cinabarit i antimonit. Nalaze se tu jer sadrže otrovne teške metale i rukovanje tim mineralima može biti jako opasno. Možete potražiti navedene minerale na internetu pojedinačno i pročitati nešto o njima. Da li su sad vidljiviji dodatni ekološki problemi sa drobljenjem rude na lokaciji, sa tri drobilice, na veličinu od 7 mm, rasipanjem prašine drobljenjem, korištenjem vode za smanjivanje prašine, ako će to raditi, utovarom, vožnom od cca 25 kilometara i eventualnim rasipanjem sitnog materijala okolo u procesu vožnje?
Galenit (PbS) je mineral olovnog sulfida koji je jedna od primarnih ruda olova koja se nalazi širom svijeta. Galena ima kubičnu rešetkastu strukturu i također je izvor srebra. Olovo u galenitu je toksično ako se udiše ili proguta iz čestica prašine, ali mineralom ili stijenom koja sadrži mineral može se bezbjedno rukovati ako nema olovne prašine.
Arsenopirit (FeAsS) je željezni arsen sulfid sa sjajnom čeličnom metalnom bojom koja se često nalazi u hidrotermalnim otvorima i pegmatitima. Arsen dovodi do brojnih ekoloških i ljudskih šteta i ponekad se može povezati sa nalazištima zlata. Oksidacija arsenopirita dovodi do topivog arsena u vodi i naknadne kisele drenaže rudnika.
Cinabarit (HgS) je tamnocrveni živin sulfidni mineral koji obezbjeđuje veći dio svjetske elementarne žive. Uprkos briljantnoj boji i istoriji upotrebe u trgovini i kao sredstvo za bojenje, cinibarit je smrtonosan. Živa je otrovna za ljude i bila je izvor smrti iz mnogih rudnika širom svijeta.
Antimonit (Sb2S3) je toksičan antimonov sulfidni mineral s ortorombičnom kristalnom rešetkom i izvorom metaloidnog antimona. Antimonit pasta se hiljadama godina koristi za kozmetiku za tamnjenje obrva i trepavica. Mineral se takođe koristio za pravljenje pribora za jelo, što je uzrokovalo trovanje od gutanja antimona.
Nastavak teksta objavićemo već sutra.
(AbrašMEDIA)
Korupcija ili zakonito: Eastern Mining/Adriatic Metals na projektu Vareš