U novoj prezentaciji za investitore pod naslovom “Novi europski izvor strateških metala” kompanija Adriatic Metals se hvali kako malo poreza mora zapravo platiti. Nije baš najjasnije odakle brojka od 3%.
Za koncesije je nadležan kanton. Kantonalna vlada je za eksploataciju (poli)metaličnih mineralnih sirovina dala fiksnu naknadu od 3,9 KM po toni rovne rude za kompaniju Eastern Mining, što je veoma nisko. Obično je pravilo (i poštenije) da se naknada izražava kao procenat zarade, a ne fiksno, jer ni cijene na tržištima nisu fiksne. Kompanija plaća fiksni iznos naknade!!! Ovako je svejedno da li vadite olovo ili zlato, plaćate jednaku naknadu, a zarada vam sigurno nije ista.
Ovo znači da kompanija vjerovatno neće platiti ni 1% zarade od eksploatisanih sirovina. Dobro ste pročitali. Ni 1%! U jednom slajdu ove prezentacije kompanija navodi “equivalent to ~1% NSR”. Znak ~ znači približno, što znači da može biti malo manje ili malo više od 1%, a vjerovatno će biti manje, s obzirom da su dio prodaje ostavili za spot market, odnosno to će prodavati po većoj cijeni na berzi kad im se pruži prilika. NSR znači net smelter return, grubo prevedno, neto povrat od istopljenog metala ili na našem jeziku rudna renta. Sami navode “Low royalty”. Možemo dovesti u pitanje i ovih 10% poreza na dobit, što je nisko u odnosu na razvijene europske zemlje. Imaju firmu u britanskoj poreznoj oazi Jersey, gdje stopa poreza iznosi 0%, pa je pitanje mogu li napraviti kakve mućke da izbjegnu i ovih 10% ili dio od 10%. Firma se zove “Adriatic Metals Jersey Limited”.
Ovakve pljačke nema ni u najnerazvijenimim afričkim zemljama. U prezentaciji još navode da imaju ekvivalent od 485 grama srebra po toni. I na zaradu od tih ekvivalentnih 485 grama po toni srebra će platiti fiksno 3,9 KM/t naknade, što teško da će biti i 1%. Njihova procjena je približno (~) 1%. Članak pod nazivom “Kako je rastaljen vareški metal” navodi ove naknade kao i problematičnu jednokratnu koncesionu naknadu od 150 KM/ha.
U ovom članku su navodi za Srbiju.
Procenti variraju u zavisnosti od mineralne sirovine – rudna renta za ugalj je tri odsto od prihoda, za metalične rude je pet odsto, a za naftu i gas sedam odsto. Srbija se svrstava u države sa najnižom stopom rudne rente u Evropi. Tako na primer dok je rudna renta za naftu i gas u Hrvatskoj 10%, u Sloveniji 18%, Ruminiji 12%, Rusiji 22%, u mnogim razvijenim zemljama visokog ekološkog senzibiliteta rudna renta iznosi i između 25% i 30% ekstrahovane rudne sirovine.
Ovo pišemo iz razloga da vidite da u bilo kakvoj raspravi možete slobodno koristiti argument da plaćaju “približno 1% naknade, ali može biti i manje”, što kompanija sama navodi, a ne 3% ili 5%. Kompanija doprinosi društvu, pa čak i našem korumpiranom, onoliko koliko poreza plaća, a ne koliko tona ćumura donira školi u Varešu, za ćumur se plaćaju porezi. Stvarno su donirali novac za kupovinu ćumura školi, što piše i u službenim novinama kantona.
Razlika između 1% i 5% od milijarde je 40 miliona.
Ono što se uništava nema cijenu.
Ovo nikako nisu projekti u interesu države, nego isključivo u interesu stranih kompanija. Tu će samo oni zaraditi, opljačkati rudu gdje količinu niko neće kontrolisati niti ima iko pristup podacima koliko tačno rude iskopavaju i odnose, a nama će ostaviti pustoš – uništene šume, vode, rijeke. To je trajna šteta koja se nikad ne može sanirati. Tlo se od toga nikad ne oporavlja.
U Fojnici je rudnik zlata zatvoren prije 80 godina. Iz rudnika još uvijek teče otrovna voda, sterilna, ništa živo u njoj. Vegetacije nema i ne niče. Ista situacija je u Varešu: jezero Nula i otrovno jezero na ulazu u Vareš (ptica se napije i na mjestu mrtva), ali i vegetacija nikad nije oporavljena: stoji golet i pustoš.
Priredila: Aldina Lipovac – Jandrić, AbrašMEDIA
Korupcija ili zakonito: Eastern Mining/Adriatic Metals na projektu Vareš
Kompanija „Eastern Mining” ispušta otpadne vode u rijeku Trstionicu