Eksperiment koji traje već desetljeće u podnožju planina Sierra Nevada u Kaliforniji pokazuje da su zalihe ugljika koji je zakopan duboko pod zemljom osjetljive na klimatske promjene.
Ovo otkriće je važno za ključnu strategiju upravljanja ugljikom koja se oslanja na tlo i šume, prirodne “ponore” ugljika, za ublažavanje globalnog zagrijavanja.
Oko 25 posto globalnih emisija ugljika pohranjuju šume, travnjaci i pašnjaci. Tijekom fotosinteze biljke pohranjuju ugljik u stanične zidove i u tlo. Zbog bogatih zaliha ugljika iz prošlih desetljeća, tla sadrže dvostruko više ugljika nego atmosfera, a dublje podzemlje (više od 8 inča ili 20 centimetara) čini otprilike polovinu ugljika u tlu. Ali kako globalno stanovništvo raste, tako rastu i naši zahtjevi za novim usjevima i drvetom. Istraživanja pokazuju da narušavanje prirodnog svijeta radi trgovine ima svoju cijenu: Međuvladin panel Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama upozorio je da emisije uzrokovane krčenjem šuma i poljoprivredom čine oko petinu globalnih stakleničkih gasova.
“Naša studija pokazuje da će klimatske promjene utjecati na sve aspekte kruženja ugljika i hranjivih tvari u tlu. Također pokazuje da u kontekstu sekvestracije ugljika nema najboljeg rješenja. Ako želimo da tlo održi sekvestraciju ugljika u svijetu koji se zagrijava, trebamo bolje prakse upravljanja tlom, što može značiti minimalno narušavanje tla prilikom gospodarenja šumama i u poljoprivredi,” rekla je Margaret Torn, viša naučnica u oblasti nauke o Zemlji i okolišu Berkeley Laba i viša autorica studije.
Godine 2021. Torn i njezin istraživački tim pružili su prvi fizički dokaz da više temperature dovode do značajnog pada zaliha ugljika pohranjenog u dubokim šumskim tlima, gubitak od 33 % tijekom pet godina.
U novoj studiji Torn i prvi autor Cyrill Zosso sa Univerziteta u Zürichu otkrivaju više detalja o tlu u svijetu koji se zagrijava. Ovaj put, istraživački tim prvi je pokazao da više temperature dovode do značajnog pada organskih ugljikovih spojeva u tlu koje stvaraju biljke tijekom fotosinteze.
Otkrili su da je u samo 4,5 godine umjetnog zagrijavanja tla za 4 stepena Celzija došlo do velikih promjena u zalihama ugljika na dubini većoj od 30 centimetara (ili približno 12 inča) ispod površine tla.
Tijekom spektroskopskih eksperimenata na Univerzitetu u Zürichu, Zosso je identificirao organske spojeve na koje je utjecalo zagrijavanje.
Rezultati su bili šokantni: gubitak lignina od 17%, spojeva koji biljkama daju krutost, i gotovo 30% gubitak kutina i suberina, voštanih spojeva u lišću, stabljikama i korijenju koji štite biljke od patogena.
Torn i Zosso također su bili iznenađeni kada su otkrili značajnu razliku u količini “pirogenog ugljika” u uzorcima tla koji su bili umjetno zagrijavani u odnosu na one koji nisu. Pirogeni ugljik je vrsta organskog ugljika u tlu koji se dobiva iz ugljenisane vegetacije i drugih ostataka organske tvari zaostalih nakon šumskog požara.
Mnogi istraživači pretpostavljaju da pirogeni ugljik ima najveći potencijal da posluži kao vrlo stabilan oblik izdvojenog ugljika, a oni su ga pronašli mnogo manje u dubokim tlima nakon zagrijavanja.
Istraživači sljedeći put planiraju ponovno uzorkovati tlo iz eksperimenta kako bi utvrdili kako devet godina umjetnog zagrijavanja utječe na sastav i zdravlje tla.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA