Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo- Medicine rada u 2022. godini bilo je ukupno 12 009 ozljeda na radu, od toga se 10 124 (84,30%) ozljeda dogodila na mjestu rada, a na putu 1 885 (15,70%) ozljede. Od ukupnog broja ozlijeđenih radnika ozlijeđeno je 58,32% muškaraca i 41% žena.
Od ukupnog broja ozlijeđenih radnika na mjestu rada 94,34 % njih je osposobljeno za rad na siguran način, 82,06% je koristilo u vrijeme nastanka ozljede osobnu zaštitnu opremu, ali nije poznato je li korištena osobna zaštitna oprema povezana s ozlijeđenim dijelom tijela.
Najveći broj ozljeda dogodio se u prerađivačkoj industriji (2 586) ali najveća stopa ozljeda na 1000 zaposlenih je u djelatnosti opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša (17,93).
Naviše ozljeda na mjestu rada dogodilo se kod poslodavca s više od 500 zaposlenih (48,82%). Najviše je bilo lakih ozljeda na mjestu rada (91,08%). Najčešće ozljede na mjestu rada su ozljede gornjih ekstremiteta (38,77%) u čijem udjelu prsti čine 20,39%.
Prema podatcima Državnog inspektorata o utvrđenim smrtima osoba na prostorima poslodavca, za 66 osoba je utvrđena smrt na prostorima poslodavca. Od toga su 2 osobe bile „druge osobe“, 4 osoba nisu bile radnici ni osobe na radu, a 22 radnika je umrlo na prostorima poslodavca od bolesti. Od preostalih 38 smrtno stradalih osoba, 7 su bili vlasnici obrta, 26 radnika te 5 radnika koji nisu imali zasnovani radni odnos na propisani način. Broj smrtno stradalih osoba se povećao u odnosu na prethodne godine. 2018. ih je bilo 24, 2019. -30, 2021.-25, a 2022.- 38. Brojke pokazuju vrlo zabrinjavajući trend.
Profesionalne bolesti
Hrvatski zavod za javno zdravstvo Služba za medicinu rada vodi registar profesionalnih bolesti, koji obuhvaća sve priznate profesionalne bolesti zaprimljene putem područnih ureda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Registar profesionalnih bolesti za 2022. godinu obuhvaća 1325 profesionalnih bolesti te 45 bolesti uzrokovanih azbestom. U ukupnom broju oboljelih od profesionalnih bolesti (bez azbesta) ukupno ima 1014 (77%) žena i 311 (23%) muškaraca. Veći udio žena oboljelih od profesionalnih bolesti od muškaraca posljedica je činjenice da je u radnoj populaciji veći udio žena u uslužnim djelatnostima, njegovateljica u domovima za starije, medicinskih sestara, liječnica. Žene su u velikoj mjeri zaposlene upravo u onim djelatnostima gdje je u 2022. godini povećan rizik za nastanak zaraznih profesionalnih bolesti u sklopu pandemije SARS-Co-V-2 virusom.
U 2022. godini srednja dob oboljelih s potvrđenim profesionalnim bolestima odnosno onima zavedenim u Registar profesionalnih bolesti (bez azbesta) iznosi 46,54%. Od 2013. do 2019. godine prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja i priznavanja profesionalne bolesti je visoka. Uzrok tome bi mogao biti bolji radni uvjeti u kojima sve kasnije nastaju oštećenja zdravlja, ali isto tako razlog bi mogao biti i egzistencijalne naravi te sve težom mogućnošću zapošljavanja s preostalom radnom sposobnosti iz čega proizlazi potreba za zadržavanjem radnog odnosa pod svaku cijenu, čak i u slučaju bolesti. Isto tako, liječnici obiteljske medicine kao i liječnici drugih specijalnosti često ne pomišljaju da je riječ o promjenama zdravlja uzrokovanim radom na pojedinom radnom mjestu, a specijalisti medicine rada su teže dostupni. Naime, osobe koje rade na radnim mjestima koja nisu svrstana u poslove s posebnim uvjetima rada ne idu na periodičke preglede kod specijaliste medicine rada, a sam specijalist medicine rada nije u sustavu zdravstva prepoznat kao sudionik u specijalističko- konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Iz medicinske i ostale dokumentacije temeljem koje se provodi priznavanje profesionalne etiologije bolesti, zaključuje se kako se radnici javljaju sve kasnije od početka tegoba, tj. tek onda kada je bolest potrebno liječiti dulje, a dijagnostiku provoditi kompliciranijim, financijski i stručno zahtjevnijim metodama.
Prosječni radni staž radnika oboljelih od profesionalnih bolesti iznosi 18,67 godina. Najveći broj profesionalnih bolesti zabilježen je u skupini radnika s radnim stažem od 11-20 godina te 21-30 godina.
Najviše je oboljelih od profesionalnih bolesti isključivši zarazne bolesti te bolesti uzrokovane azbestom u skupini od 31-40 godina dugoj izloženosti, a zatim slijedi skupina s duljinom izloženosti od 21-30 godina. Svi ti radnici su u najvećem postotku oboljeli od sindroma prenaprezanja te od vibracijske bolesti. U tim skupinama nalaze se oštećenja zdravlja koja bitno narušavaju kvalitetu života i radnu sposobnost pa radnik nema izbora već pokrenuti postupak utvrđivanja profesionalne etiologije bolesti te često ocjenu radne sposobnosti u sklopu mirovinskog osiguranja.
Najveća stopa profesionalnih bolesti je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (zbog pandemije COVID-19).
Prema učestalosti u ukupnom broju profesionalnih bolesti na prvom mjestu su zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane u djelatnostima u kojima je dokazan povećan rizik zaraze, koje su najčešće u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Zatim slijede sindromi prenaprezanja uzrokovani kumulativnom traumom koji su najčešći u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu te prerađivačkoj industriji, odnosno u onim radnim procesima gdje tijekom obavljanja poslova postoje ponavljajući pokreti, pritisak i prisilan položaj tijela. Vibracijski sindrom uzrokovan vibracijama koje se prenose na ruke najčešće u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
U 2022. godini je ukupno bilo privremeno radno nesposobno zbog profesionalne bolesti 292 radnika, neovisno o godini priznavanja profesionalne bolesti. Bolovanje je trajalo prosječno 40,08 dana, s ukupno 11696 dana bolovanja.
http://www.hzzzsr.hr/wp-content/uploads/2023/04/Registar-profesionalnih-bolesti.pdf
http://www.hzzzsr.hr/wp-content/uploads/2023/04/analiza-ONR.pdf
Zanimljiv podatak je kako je u Francuskoj ove godine u veljači noćnoj radnici kao profesionalna bolest priznat rak dojke. Radnica je radila u bolnici te je tijekom svog rada odradila brojne noćne smjene. Nakon postupka koji je trajao pet godina, priznata joj je profesionalna bolest. Za radnice koje rade u noćnoj smjeni rizik od raka dojke povećava se do 30%. Nekoliko studija pokazuje kako je noćni rad štetan za zdravlje radnika. Razlikuje se Dokazani rizik noćnog rada (poremećaji spavanja i metabolički poremećaji), vjerojatni rizik (dijabetes tipa 2, koronarne bolesti srca te karcinogenost) te mogući rizik (visoki krvni tlak i vaskularne bolest).
Priča radnice (Martine) nije izolirana, već je prvi uspjeh kampanje koju je 2017. pokrenuo ‘kolektiv za rak dojke’ koji je osnovala Federacija rudara sindikata CFDT u Lorraineu (Francuska). Ovaj kolektiv provodi kampanje podizanja svijesti, ali i ankete o radnoj snazi u sektorima zdravstva i zračnog prometa s dvostrukim ciljem. Prvi je omogućiti sindikatima i predstavnicima zaposlenika da zahtijevaju učinkovitije mjere prevencije u tim sektorima. Drugi je uvrštavanje raka dojke na popise profesionalnih bolesti. To bi olakšalo proceduralni teret i omogućilo tim radnicima bolju naknadu.
Na europskoj razini, borba protiv profesionalnih karcinoma uglavnom se usredotočuje na izloženost karcinogenima ili mutagenima, kao što su benzen ili nikal. Postoji i Direktiva o prevenciji rizika koji proizlaze iz izlaganja ionizirajućem zračenju (Dir. 2013/59/EURATOM), čije je poglavlje VI posvećeno profesionalnoj izloženosti. Iako je ionizirajuće zračenje prepoznato kao opasnost, nije prepoznato kao pretpostavljeni uzrok raka dojke. Jedini europski instrument koji se odnosi na profesionalne bolesti i njihove uzroke je neobvezujući (Preporuka 2003/670/EC). Stoga je na državama članicama hoće li ovu preporuku prenijeti u nacionalno pravo. Štoviše, rak dojke se ne spominje eksplicitno, već neizravno pod naslovom ‘bolesti uzrokovane ionizirajućim zračenjem’. Slično tome, noćni rad nije obrađen u zakonodavstvu za sprječavanje raka, već u Direktivi o radnom vremenu (Dir. 2003/88/EC). Stoga, ukoliko napori CFDT-a dovedu do službenog priznavanja raka dojke kao profesionalne bolesti uzrokovane izlaganjem ionizirajućem zračenju i/ili noćnog rada, to bi moglo otvoriti put i boljem prepoznavanju u drugim zemljama, čak i na europskoj razini.
Što se tiče noćnog rada, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) izdala je monografiju o noćnom radu. Noćni rad je određen kao rad tijekom uobičajenih sati za spavanje opće populacije te uključuje transmeridijanski put zrakom. Poremećaji normalnog psihološkog cirkadijskog ritma je najčešće zabilježen učinak noćnog rada. Monografija klasificira noćni rad kao vjerojatno karcinogen za ljude (grupa 2A) na temelju ograničenih dokaza za rak kod ljudi (za rak dojke, prostate, debelog crijeva i rektuma), dovoljnih dokaza raka kod eksperimentalnih životinja te snažnih mehaničkih dokaza kod eksperimentalnih životinja.
(AbrašMEDIA)